Kako se griju države članice EU: U nekim krajevima ni nemaju grijanje, evo kako 'stoji' Hrvatska

Dok se u Europi pa i u Hrvatskoj sve više govori o energetskoj učinkovitosti, obnovljivim izvorima energije i smanjenju emisija, brojna se kućanstva i dalje oslanjaju na tradicionalne načine grijanja. Među njima su i sustavi koji, ovisno o vrsti goriva i načinu korištenja, mogu pridonositi onečišćenju zraka ili predstavljati ugrozu za zdravlje.

Provjerili smo podatke Eurostata kako bismo vidjeli kojim se sustavima i energentima posljednjih godina griju stanovnici Europske unije, gdje se u toj usporedbi nalazi Hrvatska i koliko se razlikujemo od europskog prosjeka. Evo što smo doznali. 

Kako se grije EU? 

Eurostat, statistički ured Europske unije, prikuplja podatke o sustavima grijanja, izvorima energije i životnim uvjetima stanovništva. Pritom razlikuju podatke o tome koristi li se centralno, daljinsko i individualno grijanje od energenata kojima se toplina proizvodi, poput plina, električne energije, drva ili loživog ulja. Podaci koje smo analizirali odnose se na 2023. godinu i prikazuju udio stanovnika koji žive u kućanstvima s određenim načinom grijanja, a ne udio potrošene energije.

Prema Eurostatu, u Europskoj uniji najzastupljenije je individualno grijanje. Njime se 2023. koristilo 52,8 posto stanovništva, a misli se na grijanje koje stanari mogu regulirati u vlasnitom prostoru. Centralno grijanje imalo je 27,1 posto stanovnika, dok je na sustav daljinskog grijanja bilo priključeno 12,6 posto na razini EU.

Evo gdje je Hrvatska

Daljinsko grijanje, kod kojega se toplina proizvodi u jednom ili više središnjih postrojenja i zatim distribuira do zgrada, najzastupljenije je u Danskoj, gdje ga koristi 64,9 posto stanovnika. Slijede Švedska s 59,5 posto, Litva s 52,7 posto, Estonija s 51,7 posto i Latvija s 50,8 posto. Centralno grijanje, odnosno sustav u kojem se toplina proizvodi unutar zgrade ili kuće, osobito je rašireno u Irskoj (91,2 posto), Luksemburgu (69,9 posto), Njemačkoj (64,3 posto), Belgiji (60,2 posto) i Austriji (56 posto).

Hrvatska se izdvaja po izrazito velikom udjelu 'individualnog grijanja', kako stoji Eurostatovoj tablici - njime se koristi 91,5 posto stanovnika. Od tog postotka, daljinsko grijanje zastupljeno je kod šest posto, a centralno kod 1,6 posto stanovništva. Udio osoba koje žive u kućanstvima bez fiksnog sustava grijanja iznosi 0,8 posto. Što se tiče individualnog grijanja, riječ je o načinu grijanja kojim kućanstvo samostalno upravlja, a energent može biti plin, električna energija, drvo ili drugo gorivo.

Podaci o energentima dodatno otkrivaju hrvatske navike. Među stanovnicima koji se ne griju putem daljinskog sustava, u Hrvatskoj je najzastupljenije grijanje na drva, odnosno drvene cjepanice, s udjelom od 50,9 posto. Na plin se oslanja 28,7 posto, na električnu energiju 15,1 posto, a na loživo ulje ili ugljen 1,7 posto. Obnovljivi izvori i biomasa, prema ovoj klasifikaciji, zastupljeni su s 3,5 posto. To nisu udjeli za cijelu Europsku uniju, nego podaci za Hrvatsku.

Vrste grijanja u EU, Eurostat | Foto: Snimka zaslona

Tko se grije na struju, a što prevladava u Hrvatskoj

Na razini EU, električna energija kao izvor grijanja izvan sustava daljinskog grijanja zastupljena je kod 16,6 posto stanovnika. Usporedba država pokazuje velike razlike: u Norveškoj taj udio iznosi 76,9 posto, na Malti 72,8 posto, u Portugalu 48,4 posto, na Cipru 46,5 posto, a u Finskoj 45,1 posto. Norveška nije članica EU-a, ali je uključena u Eurostatove usporedne podatke. Važno je i da se ovi pokazatelji odnose na 2023., a ne na višegodišnje razdoblje.

U Hrvatskoj, dakle, prevladavaju drva i plin, pri čemu se drva posebno često koriste u kućanstvima izvan većih urbanih središta. Takva raspodjela povezana je i s dostupnošću energenata te vrstom stambenog fonda. Ipak, sam podatak o korištenju drva ne govori koliko se učinkovito grije pojedini dom niti kakva je kvaliteta uređaja. Izgaranje drva u neodgovarajućim ili zastarjelim pećima može pridonositi emisijama sitnih čestica i onečišćenju zraka, zbog čega su važni učinkovitiji uređaji i pravilno korištenje goriva. Zašto peći na drva nisu idealan izbor za grijanje, čitajte ovdje. 

Treba smanjiti rizik od siromaštva

U tom smuslu, podsjetimo na novu Direktivu EU o energetskim svojstvima zgrada (EPBD), koju je Europska unija donijela 24. travnja 2024., a koja je stupila na snagu 28. svibnja iste godine. Njezin je dugoročni cilj da do 2050. europski fond zgrada bude bez emisija. Direktiva predviđa bržu obnovu energetski najlošijih zgrada, učinkovitiju novogradnju i postupno smanjenje oslanjanja na fosilna goriva.

Hrvatski sabor donio je Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu 15. prosinca 2025., a na snagu je stupio 1. siječnja 2026. Njime se uređuju energetska obnova i dekarbonizacija zgrada te stvaraju uvjeti za provedbu europskih ciljeva. Za Hrvatsku, u kojoj se velika većina stanovnika grije individualnim sustavima, izazov neće biti samo promjena energenata nego i obnova zgrada, smanjenje gubitaka topline te osiguravanje da učinkovitije grijanje bude dostupno i kućanstvima s nižim prihodima.

Za kraj treba napomenuti kako je pitanje grijanja povezano i s energetskim siromaštvom. Eurostat navodi da 2023. godine 10,6 posto stanovnika EU-a nije moglo održavati dom dovoljno toplim. Odvojeno od toga, 21,4 posto stanovništva bilo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti - pokazatelju koji uključuje dohodovno siromaštvo, materijalnu i socijalnu oskudicu te vrlo nizak intenzitet rada. Ta dva podatka ne treba poistovjećivati, ali oba upućuju na to da troškovi energije i kvaliteta stanovanja nisu samo ekološko nego i socijalno pitanje, odnosno da za širenje poruke energetske učinkovitosti, ali i povećanja korištenja održivih izvora treba smanjiti stopu rizika od siromaštva.