Izgaranje drva oslobađa nezdrave čestice i spojeve: Tako se grije skoro pola kućanstava u Hrvatskoj

Hrvatska možda vrvi šumama – barem zasad – a drvo i drvne biomase čine se kao praktičan i lako dostupan oblik grijanja. Uz to, brojna kućanstva (uglavnom kuće) već imaju peći na kruta goriva, ali to ne znači da mi koji nemamo trebamo ‘odbaciti’ radijatore te i sami nabaviti ‘pećice’ koja će nas grijati, a k tome nas možda podsjećati na zime kod bake. Naime, prilikom izgaranja drvne biomase oslobađa se CO2, ali i lebdeće čestice, dušikovi oksidi i spojevi nepovoljni za zdravlje. Posebno se preporuča zaobići grijanje na ogrjev u gusto naseljenim sredinama, prije svega u zgradama. Donosimo prednosti, mane i moguće alternative za ovu ‘metodu’ utopljavanja koju koristi skoro pola domova u Hrvatskoj.

Iako se na drvnu biomasu i dalje grije velik broj kućanstava u Hrvatskoj – praktički njih pola prema podacima iz 2021. godine – njeno izgaranje baš i nije povoljno za okoliš. Prilikom izgaranja nastaju CO2, za zdravlje nepovoljne lebdeće čestice i dušikovi oksidi. Istovremeno, ovaj način grijanja pristupačan je, a u mnogim kućanstvima peći na kruta goriva neizostavni su dodatak od davnih dana.

Dojam je i da se ovaj način grijanja doživljava kao ‘najsigurniji’ uslijed prijetnji o nestašici drugih energenata u posljednjih nekoliko godina. Svejedno, ne smijemo zaboraviti da bi ovakav način grijanja mogao imati negativan utjecaj na zrak i planove o održivosti u Europskoj uniji. O ovom problemu i mogućim rješenjima raspitali smo se kod Energetskog instituta Hrvoje Požar.

Četiri osnovna oblika

Drvna biomasa danas se pojavljuje, odnosno energetski se iskorištava u četiri osnovna uporabna oblika – kao cjepanice, briketi, sječka i peleti. Iako ima prednosti kao što su obnovljivost, CO2 neutralnost (barem ‘na papiru’), te mali faktor primarne energije, činjenica je da drvo u svom sastavu sadrži od 47 do približno 50 posto ugljika (C). U slučaju potpunog izgaranja pretvara se u CO2, uz oslobađanje određene količine toplinske energije, upozorava Marina Malinovec Puček iz Odjela za energetsku učinkovitost pri Energetskom institutu Hrvoje Požar (EIHP).

Količina CO2, nastala izgaranjem drvne biomase, odlazi direktno u atmosferu na lokaciji same zgrade koja ju koristi kao gorivo, te zagađuje okoliš, dodaje. U isto vrijeme, prema podacima iz 2021. godine, u sektoru kućanstva, 45,45 posto neposredne godišnje potrošnje energije pokriva se upravo biomasom. Tako stoji u Sveobuhvatnoj procjeni potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Hrvatskoj iz 2024.

Isti postotak odgovara iznosu energije od 12.903,49 GWh godišnje, pojašnjava Malinovec Puček. Prema ovih podacima, najveći potrošači biomase u Hrvatskoj su obiteljske kuće, opremljene decentralnim ili centralnim izvorima toplinske energije pogonjenim na drvnu biomasu. Naime, biomasa je energent na prvom mjestu po potrošnji u sektoru kućanstva. A svima koji se odluče za tu vrstu grijanja, niža propisana stopa PDV-a od 5 posto u razdoblju do 31. ožujka 2026., može biti samo dodatni plus.

Pola Hrvatske (zasad) pod šumom

Kako smo naveli, drvna biomasa se ubraja u obnovljive izvore energije, a predstavlja značajan potencijal u Hrvatskoj, prvenstveno jer je 49,3 posto kopnene površine prekriveno šumama, a to je čak 2.759.039 hektara. Baš 2022., iz Hrvatskog šumarskog društva (HŠD) istaknuli su biomasu kao jedan od obnovljivih izvora, pored vode, vjetra, sunca i geotermala.

Naglasili su potencijal šumske biomase, za koju su pak naveli da ima niže emisije ugljičnog dioksida u odnosu na plin i loživo ulje, a kao prednost su izdvojili i da stvara više radnih mjesta. Kako su napisali, hrvatsko šumarstvo raspolaže značajnim, nedovoljno iskorištenim potencijalom biomase – oko 4,5 milijuna tona godišnje, što bi prema sudu HŠD-a pridonijelo energetskoj neovisnosti, razvoju ruralnih područja, ali i ispunjavanju međunarodnih klimatskih obaveza.

S druge strane, kako su napisali iz EIHP-a, CO2 neutralnost drvene biomase prije svega se temelji na pretpostavci da se tijekom procesa izgaranja drvne biomase oslobađa količina ugljičnog dioksida koja se zatim tijekom procesa ‘uzima’ iz atmosfere procesom fotosinteze. Jer, činjenica je, da sve nastalo izgaranjem drvne biomase odlazi u atmosferu zgrade koja ju koristi kao gorivo, te na taj način zagađuje.

CO2, lebdeće čestice, dušikovi oksidi i ostalo

K tome, od izgaranja sječke i peleta, pa i cjepanica i briketa koji se nešto manje koriste u odnosu na prva dva oblika biomase, ne oslobađa se samo CO2, već nastaju i lebdeće čestice (PM10 i PM2.5), dušikovi oksidi (NOx) te organski spojevi.

– Drvna biomasa je obnovljiv izvor energije, ali prilikom izgaranja drvne biomase u lokalnim ložištima bez ugrađenih filtera na izlazu dimnih plinova, nastaju fine čestice PM2.5 koje su glavni problem za kvalitetu zraka u gradovima. Fine čestice PM2.5 se zadržavaju u zraku, osobito zimi i tijekom temperaturnih inverzija, te imaju izravne zdravstvene posljedice (prodiru duboko u pluća i povezane su s respiratornim i kardiovaskularnim bolestima). Otvorena ložišta te stari uređaji pogonjeni drvnom biomasom imaju vrlo visoke emisije čestica PM2.5, koje negativno utječu na zdravlje ljudi, objašnjava Malinovec Puček iz Instituta Hrvoje Požar.

Zaobići u gustim naseljima

Iz tog razloga, nastavlja, posebno u gusto naseljenim gradskim sredinama, općenito se ne preporuča nikakav oblik izgaranja goriva za pokrivanje potreba zgrade za toplinskom energijom. Ne preporuča se korištenje nikakvog oblika fosilnih goriva pa ni korištenje drvne mase.

– Jedino kada je posljednje preporučljivo je u centraliziranim toplinskim sustavima, u kojima se iskorištava maksimalno moguća energija sadržana u biomasi iskorištavanjem topline kondenzacije vode pare, i ono što je naročito važno za zdravlje ljudi, vrši se filtracija dimnih plinova kako bi se emisija čestica opasnih za ljudsko zdravlje svela na minimum, objašnjava Malinovec Puček.

– Opće je poznato da su ložišta na kruta goriva uključivo i drvnu biomasu, te gusti gradski promet (s velikim brojem starih vozila na fosilna goriva) dva glavna zagađivača zraka u gusto naseljenim gradskim sredinama, ponavlja.

Ipak, korištenje biomase u pojedinačnim ložištima preporučljivo je u ruralnim i slabije naseljenim područjima pod uvjetom da se koriste moderni kotlovi na biomasu visoke učinkovitosti s filterima u kombinaciji s akumulacijskim spremnicima topline, koji smanjuju gubitke pogonske pripravnosti (izbjegavaju često paljenje i gašenje kotlova) te s ispravno dimenzioniranim dimnjacima.

Kakve su alternative?

Uzimajući u obzir sve dosad navedeno, pitamo se kako zamijeniti drva? Kako bi se smanjilo zagađenje zraka i emisija finih čestica u gusto naseljenim gradskim sredinama bilo bi idealno riješiti se svih pojedinačnih ložišta na drvnu biomasu – kažu iz Energetskog instituta Hrvoje Požar. Kao najpovoljniju, ekološki prihvatljivu alternativu izdvajaju dizalice topline (nema dimnjaka, ni emisija finih čestica PM2.5), te priključak na centralizirani toplinski sustav.

No, prije svega ipak ističu važnost toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade (prozirni i neprozirni dijelovi), kako bi se smanjili toplinski gubici preko vanjske ovojnice zgrade, a time i potrebna toplinska energija za grijanje prostora.

– U ruralnim područjima, pravilno korištenje drvne biomase je prihvatljivo i održivo gorivo za proizvodnju toplinske energije izgaranjem pod uvjetom da se koriste moderni kotlovi na biomasu visoke učinkovitosti s filterima u kombinaciji s akumulacijskim spremnicima topline, koji smanjuju gubitke pogonske pripravnosti (izbjegavaju često paljenje i gašenje kotlova) te s ispravno dimenzioniranim dimnjacima, poručuju.