Ovce iz Like zaslužne za ovaj ‘must have’ dodatak svakom domu s karakterom
Likamee je brend koji nudi ručno rađene tepihe od vune. Isti oduševljavaju iz nekoliko razloga. Kao prvo, prava su umjetnička djela, a kao drugo, potpuno su animal i eco friendly. Uz sve navedeno, treba reći i to da vuna ima uistinu posebnu priču. O ovom vječnom materijalu, ali i svojim proizvodima, sve nam je rekla Ivana Ezel, vlasnica brenda Likamee i obrta Vrtlog ideja.
Ivana i njezina majka / foto: Privatna arhiva
– Ja sam Ivana Ezel, moji roditelji su Nada i Ive Jandrić i zajedno se bavimo čitavim procesom od obrade vune do izrade samog proizvoda. Roditelji su umirovljenici dok sam ja i dalje stalno zaposlena u korporaciji i balansiram oba posla pomalo. Dosta je izazovno, ali tek smo prošle godine krenuli u marketinško-prodajne vode te se sad pak tu učimo kako dolaziti do kupaca i kako se najbolje oglašavati, započinje naša sugovornica.
Usred ljeta dobili ideju da se bave vunom
Vrtlog ideja nastao je kao obrt prije dosta godina, no baš kako samo ime obrta kaže, bio je to vrtlog ideja i želja. Tad Ivana i njezini roditelji još nisu imali jasnu viziju što bi točno kreirali.
– Niti jedan odabrani smjer na putu do ovoga što radimo danas nije nam davao stopostotni osjećaj da je to baš to čime se želimo baviti. Sve do prije pet godina kada smo, kako to obično bude, baš jednog vrućeg ljetnog poslijepodneva razmišljali malo o vuni, nastavlja Ivana.
Vuna i ljeto se teško poistovjećuju, ali kod Ivane i njezinih roditelja, vuna je bila zanimljiva tema tog popodneva.
– Potaknuti nedavno odgledanim dokumentarcem o zagađivačima okoliša, među kojima se našla i vuna, a za koju nikada ne bismo niti pomislili da bi bila zagađivač (ne postoji organizirani način zbrinjavanja vune nakon sezonskog šišanja pa se ta vuna baca u okoliš, obično u jame ili pali), izvukli smo jedan jastuk što smo ga dobili od rođakinje prije par godina, a koji je bio punjen sirovom opranom vunom. Sjećam se tog osjećaja kada sam primila vunu koju do sada nikad nisam vidjela u sirovom, neobrađenom izdanju, nego tek u obliku deke ili odjevnog predmeta. Bilo je to neobično, ali vrlo zanimljivo iskustvo. Mislim da mi je upravo taj prvi dodir nekako rasplamsao maštu i volju da se krene ozbiljnije razmišljati što bi se moglo napraviti, priča naša sugovornica.
Likamee tepih / foto: Privatna arhiva
Nisu ni znali da će pokrenuti obiteljski biznis
Od samih početaka Ivana nalazi veliku podršku u mami. Njih dvije su zajedno u ovome ne samo od osnutka Ivaninog obrta i brenda, već i u svakom koraku poslovanja, odnosno od ideje do realizacije. Kada su na samom početku rekle: “Ok, idemo se baviti vunom”, nisu ni približno imale ideju što i kako. Ono što su znale je da ne znaju plesti, niti tkati, niti su to baš željele. Nakon nekog vremena provedenog istražujući po internetu otkrile su novu, a opet staru tehniku filcanja.
– Filcanje nam se učinilo kao nešto što bismo čak i mogli znati raditi i što se nije činilo kao komplicirana tehnika te smo se posvetili proučavanju svega što postoji na tu temu. Sljedeće je bilo nabaviti osnovne alate, no tu smo odmah naišli na problem. Hrvatsko tržište je vrlo nerazvijeno po pitanju bilo kakvog alata ili uređaja za tako specijaliziranu djelatnost te smo na kraju stvari ili nabavljali iz Engleske ili smo ih bili primorani izraditi sami. Hvala Bogu otac je nadaren čovjek i u životu se sam naučio svemu i svačemu pa nam je na kraju on najviše i pomogao. Doslovno je izradio sitne alate za filcanje i velike uređaje za raščešljavanje i ispiranje vune. I tako smo malo pomalo postali obiteljski biznis jer smo svi postali uključeni i angažirani oko svih koraka u procesu, prisjeća se Ivana.
Likamee tepih / foto: Privatna arhiva
Vunu dobivaju iz Like – runo je to autohtone ovce pramenke
Sljedeće što je bilo bitno odlučiti je što žele proizvoditi. Ono što su uspjeli saznati je da se ljudi vrlo malo bave filcanjem, a kad se i bave to je obično izrada sitnih ukrasnih predmeta, šešira, torbi, eventualno prsluka, cipela i papuča. I zaista, neki su proces izrade doveli do točke divljenja, no Ivana i njezini roditelji bili su svjesni da sve navedeno nije nešto što uistinu žele raditi.
– Bili smo svjesni da je vuna koju koristimo, a koju dobivamo iz Like, runo autohtone vrste ovce pramenke koja nije poznata po mekanom runu. Čak i kad se jako dobro obradi bilo koji oblik odjevnog predmeta bi unatoč najljepšem mogućem dizajnu mogao grebati. Nakon malo mozganja zaključili smo da su ljudska stopala manje osjetljiva od ostatka kože te da njima nije bitno da baš hodaju po vrhunski mekanoj merino vuni. I tako smo išle isprobati napraviti prvi mali tepihić. Stale smo na njega bosim nogama i osjećaj nam se učinio iznenađujuće zadovoljavajuć, ugodan, topao i mekan, priča Ivana.
To im je dalo vjetar u leđa da probaju napraviti malo veći tepih, a odlučile su uključiti i neki uzorak. Rezultat ih nije razočarao i tako je pala odluka da se žele baviti ručnom izradom suho filcanih tepiha.
– Od tog dana prije nekih pet godina do danas sve je zapravo niz dana ispunjenih učenjem, isprobavanjem i kreiranjem, dodaje naša sugovornica.
Likamee tepih / foto: Privatna arhiva
Inspiriraju druge da se bave vunom
Ivana ističe da je cijeli doživljaj koji ovaj posao nudi u susretu s ljudima koji se po prvi puta susreću s njihovim proizvodima uistinu poseban.
– Ljudi se zaista sa zanimanjem interesiraju za naše radove jer nisu još ništa slično vidjeli. Vrlo često ih podsjetimo s nostalgijom na dane ili mjesta na kojima su nekad provodili bezbrižne dane kao djeca, a koji su na neki način uključivali ovce ili proizvode od vune. Poneki se inspiriraju da i sami krenu kreirati nešto od vune, a ima i onih koji bi od nas voljeli naučiti cijeli postupak. Zaista uživamo u komunikaciji i veselimo se svakome tko je zainteresiran za neiscrpnu temu vune, otkriva Ivana.
Fino češljana vuna ne nastaje sama od sebe
Proizvodi koje Ivana i njezini roditelji proizvode rade se isključivo ručno, ručnim alatima i djelomično uređajima malog kapaciteta na ručni pogon kao što je češljač vune. Cijeli postupak provode od početka, odnosno od trenutka kada dobiju prljavu vunu i vunu prepunu ovčjeg loja pa sve do fino češljane vune koju koriste kao finalnu sirovinu za izradu tepiha. Stoga je teško reći koliko im vremena treba za izradu jednog proizvoda, a to je obično najčešće pitanje.
Obrada ide u fazama koje traju danima, nekad i tjednima, ovisno o inspiraciji, snazi i vremenskim uvjetima. Tako na primjer kada vuna dođe sirova i masna prvo se nekoliko dana namače u mlakoj vodi i ispire. Zatim se suši vani na zraku i onda grubo grebena raščešljava. To olakšava postupak u kojem se prirodno ufilcani dijelovi runa razdvoje na manje komade i očiste od grubog smeća, odnosno prašine, zemlje, čičaka, grančica i slično.
– Zatim ide ručno razdvajanje vunenog runa kako bismo dobili još manje dijelove runa iz istog razloga: rješavanje smeća i priprema za fino raščešljavanje. I na kraju slijedi već spomenuto fino raščešljavanje koje najduže traje i zahtijeva najviše vremena jer radimo s uređajem malog kapaciteta, a veći se ne može nigdje kupiti. Sami ga nismo mogli napraviti jer dijelova nema za kupiti, a sljedeći korak bi bio industrijski stroj velikog kapaciteta koji za sada nije u planu, objašnjava Ivana.
I tako napokon dolazimo do same izrade tepiha.
Izraditi tepih od vune prava je avantura
Sam spomen filcanja, malog ili velikog predmeta, odmah podrazumijeva i spužvu. S obzirom na to da Ivana i njezini roditelji rade tepihe, u njihovom slučaju to su veliki formati spužvi. Dali su stoga napraviti stol 2×2 m pa su tako cijeli stol prekrili spužvama u istoj dimenziji visine 10 cm.
– Kada se kreće filcati tepih prvo smislimo glavni oblik: oval, krug, pravokutnik ili slobodna forma. Nekada olovkom iscrtamo na spužvi oblik, nekada koristimo metalni lim kao oblik, a nekada samo maštu. U zadanom obliku postavljamo vrlo tanke slojeve fino češljane vune na spužvu i ručno izrađenim alatima koji su zapravo nekolicina igala za filcanje pričvršćenih na komad drveta počinjemo udarcima pričvršćivati vunu na spužvu. Ne smijemo ići s debelim slojevima jer se tada vuna ne ufilcava dobro niti ravnomjerno te ne možemo kontrolirati pravilno raspoređenu debljinu tepiha i tepih bi ispadao grbav. To nas vodi do toga da se jedan tepih radi danima ili čak par tjedana, sve ovisno o veličini i debljini. Slaganje i pričvršćivanje slojeva znači da ponekad sve ponovimo 10 – 15 puta, opet ovisno o ciljanoj debljini, objašnjava Ivana.
Likamee tepih / foto: Privatna arhiva
Kako bi tepih imao dušu nikada ga ne ostavljaju praznim već ga upotpune nekom teksturom koju postižu vunom koja je na poseban način uvijena i zatim u zamišljenom uzorku pričvršćena za podlogu tepiha, također filcanjem. Ili se odluče za obojanu vunu pa s njom dobivaju željeni dizajn.
– Osim spomenutog procesa filcanja tepiha od početka do kraja bavimo se još jednom vrstom tepiha, a to su ovčja runa koja za razliku od klasičnih runa za pozadinu ne koriste kožu. Mi kao zamjenu koristimo opet vunu koju ufilcamo. To radimo kada dobijemo uredno ošišanu vunu koja je više manje u komadu te zapravo filcanjem pozadine spojimo svu vunu da se drži na okupu, kao što bi to radila koža samo što je u našem slučaju proizvod animal – friendly, priča Ivana.
Treća vrsta tepiha je kombinacija već spomenuta dva tipa, a za ovaj tip koriste filcanu podlogu kao bazu te vunene uvojke za kreiranje dizajna.
– I zadnja vrsta je vrsta ručnog pletiva pomoću štapića i špage. Njih isključivo radimo u malim dimenzijama do metar duljine i pola metra širine, ne više jer nismo još tako duboko ušli u ovu tehniku, dodaje Ivana.
Eco i animal friendly publika obožava Likamee
Zanimalo nas je i kakav tip klijenata obično kupuje ove tepihe i čime su posebno zadovoljni.
– S obzirom na to da su svi naši proizvodi eco i animal friendly najčešće je naša publika iz tih interesnih grupa. Dijelimo zajednički jezik oko ekologije, recikliranja i zaštite životinja pa samim time imamo puno zajedničkih tema jer je klijentima izuzetno bitno da se poštuju spomenuta načela. Zapravo svijet se već ionako kreće krupnim koracima u smjeru eko, recikliranja i zaštite životinja pa nam je prirodno bilo uputiti se tim putem i baš uživamo proizvoditi proizvode za koje znamo da ne štete nikome, a s kojima barem na neki mali način rješavamo dio problema nesanirane otpadne vune, ističe Ivana.
Likamee tepih / foto: Privatna arhiva
Likamee tepisi savršeni za prostore s karakterom
Poželjeli smo doznati i to u kakvim interijerima najbolje izgledaju Likamee tepisi.
Tako smo doznali da kupci koriste Likamee tepihe u svim vrstama interijera, od malih soba do prostranih stanova i zaista svugdje izgledaju odlično uklopljeni u prostor jer ljudi ih kupe s posebnom namjerom gdje ih staviti i kako ih koristiti pa finalni dojam uvijek ispadne super.
– S obzirom na to da su naši tepisi zaista većinom neobični, rekla bih da su poneki modeli čak i luckasti. Bilo koji interijer koji ima poseban karakter, nesvakidašnji stil ili namjenu mi se čine kao dobar spoj, nevezano bio to privatni stan, studio, ured ili apartman za najam, smatra naša sugovornica.
Ivana nam je za kraj otkrila i odakle ime njezinog brenda.
– S obzirom na to da mi je otac iz Like otkuda i dobivamo vunu kao sirovinu te da sam oduvijek smatrala da se ovca glasa “mee”, a ne “bee” odlučila sam se za logičan spoj pojmova “Lika” i “mee”. Vrlo vjerojatno se ovca zaista glasa “bee”, ali meni je moja interpretacija više pasala za moju zamisao, šali se naša sugovornica.
