Građevina tjedna: Kako je tvornica obuće Fagus promijenila njemački gradić

Tvornica obuće Fagus u njemačkom Alfeldu je i dan danas ogledan primjer rane moderne arhitekture. Projekt Waltera Gropiusa i Adolfa Meyera, pionira Bauhaus arhitektonske škole, u potpunosti je promijenio važnost gradića koji broji manje od 20.000 stanovnika. Tvornica je u potpunosti izgrađena od opeke i stakla, a od 2011. godine je i na UNESCO-vom popisu građevina svjetske baštine.

Jedan od najvažnijih primjera rane moderne arhitekture je Tvornica Fagus u njemačkom gradiću Alfeldu. Riječ je o posljednjoj tvornici cipelu u Alfredu koju su dizajnirali Walter Gropius i Adolf Meyer, poznati predstavnici Bauhaus škole. Izgrađena je između 1911. i 1913. godine, a dogradnja i interijeri dovršeni su 1925. godine. Tvornica je promijenila život njemačkog gradića, a od 2011. godine je i na popisu UNESCO-ve svjetske baštine.

‘Palača’ za radnike

Zgrada koja je poslužila kao velika inspiracija za dizajn tvornice Fagus bila je tvornica turbina AEG iz Berlina, koju je početkom 20. stoljeća projektirao Peter Behrens. Gropius, jedan od autora zgrade, smatrao je da tvornica Fagus treba biti ‘palača za radnike’ koja bi bila prirodnim svjetlom unaprijedila uvjete za rad.

– Velika količina prirodnog svijetla u unutrašnjosti zasigurno poboljšava uvjete za rad. Uz to, želeći povećati lakoću građevine, arhitekti su primijenili niz optičkih iluzija, na primjer veće horizontalne nego vertikalne elemente kod prozora, duže ugaone prozore i više prozora na zadnjem katu, piše u knjizi Arhistorija.

Simbol tehničkog napretka

Tvornicu se rijetko moglo povezati s modernom i inovativnom zgradom, pogotovo u ondašnje vrijeme. No to je slučaj kod tvornice obuće u Alfeldu. Kako piše Magdalena Jelenska u knjizi Arhistorija, ona je simbol tehničkog napretka u pogledu inovativne konstrukcije koja je ‘oslobodila’ vanjske zidove.

Po prvi put u povijesti vidjeli smo kompletnu fasadu zamišljenu u staklu. U željeznim okvirima protežu se staklene stijene od poda do stropa, tvoreći laganu nenosivu vanjsku stijenu, odnosno zid koji ne podupire strop, već jedino odvaja unutrašnjost i štiti od hladnoće i loših vremenskih uvjeta.

Dugogodišnja zabluda

Dugi niz godina ljudi su mislili da je glavna zgrada napravljena od betona ili čelika zbog staklene fasade. No, tijekom njegove obnove tijekom 80-ih godina pokazalo se da to nije tako. Jürgen Götz, inženjer odgovoran za obnovu iz 1982. godine opisao je sustav izgradnje kao nearmirani beton pomiješan sa šljunkom.

Od podruma prema gore, zgrada se uzdizala u običnoj opeci s ojačanim drvenim podovima koji su bili poduprti oplatom i završeni grubo lijevana žbuka na strani instalacije bila je sastavljena od dasaka na labavim pragovima – dakle, stropovi u glavnoj zgradi nisu bili kontinuirani ispuniti potrebnu funkciju učvršćivanja.

Može se reći da industrijske zgrade zajednički tvore kompleks koristeći identične građevne materije – staklo i opeku. U temelju sve zgrade imaju oko 40 centimetara visok pojas crne opeke, a iznad toga je korištena žuta opeka.

Baština UNESCO-a

Ime tvornice potječe od latinske riječi ‘fagus sylvatica’ što znači ‘bukva’ ili ‘bukovo drvo’. Inače, bukovo drvo je tradicionalna sirovina za proizvodnju obuće. Tvornica je od 1946. godine proglašena spomenikom arhitekture, piše na njenoj službenoj stranici. Cijela tvornica je u potpunosti obnovljena između 1982. i 2002. godine i sada je u boljem stanju nego ikad prije.

Godine 2011. UNESCO-ov Odbor za svjetsku baštinu Tvornicu Fagus uvrstio je na popis svjetske baštine kao izvornu građevinu modernog doba i trenutačno je jedno od 52 mjesta svjetske baštine u Njemačkoj. Tvornica Fagus aktivna je proizvodna lokacija više od 100 godina koju popriličan broj turista posjeti svake godine. Snaga arhitekture vidljiva je u činjenici da samo jedan objekt može promijeniti izgled i važnost gradića od niti 20.000 ljudi. Pogledajte ovdje građevine od stakla koje su postale simbol Njemačke i Francuske.