Hrvatski arhitekt stvorio čuvenu prašku ‘Kuću koja pleše’ kao simbol pada komunizma
Kuću koja pleše (Tančící dům), ikonu suvremene praške arhitekture, Vlado Milunić projektirao je 1992. zajedno sa svjetski poznatim kanadsko-američkim arhitektom Frankom Gehryjem, a idejni projekt za zgradu Milunić je osmislio zajedno sa svojim prijateljem, češkim predsjednikom Václavom Havelom.
Vlado Milunić rođen je 3. ožujka 1941. u Zagrebu, a 1956. zajedno sa svoje tri sestre doselio se u tadašnju Čehoslovačku gdje su od 1948. živjeli njegovi roditelji, liječnici Atena i Josip Milunić, odvojeni od svoje djece zbog sukoba Jugoslavije s ostalim državama pod komunističkom vlašću.
Vlado je u Pragu je 1966. završio studij arhitekture na Češkom tehničkom sveučilištu, a zatim se do 1969. usavršavao u Parizu. Od 1969. do 1990. radio je zajedno s kolegom Janom Línekom, a od 1990. djeluje u vlastitom Studiju VM (Volné myšlenky, tj. Slobodne ideje).
Impresivan rad
Projektirao je brojne javne zgrade, među kojima se ističe nekoliko domova umirovljenika u Pragu, Dom kulture Sedlec-Prčice, Dom djece i mladeži Modřany, stambeni kompleks Zvijezda, stacionar za hendikepiranu djecu u Českim Budějovicama te više obiteljskih kuća.
Radio je i na preuređenju dijelova stare gradske jezgre i panelnih stambenih naselja u Pragu i Bratislavi. Jedan je od autora Češke četvrti u Šangaju, a njegovi radovi su i radarski toranj u Zračnoj luci Václava Havela u Pragu, praška galerija Ungelt, Gallery Club Radost FX te prijedlog za novi centar grada Rijeke. Radi i kao predavač na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu.
Kuća koja pleše
Kuću koja pleše (Tančící dům), ikonu suvremene praške arhitekture, Vlado Milunić projektirao je 1992. zajedno sa svjetski poznatim kanadsko-američkim arhitektom Frankom Gehryjem, a idejni projekt za zgradu Milunić je osmislio zajedno sa svojim prijateljem, češkim predsjednikom Václavom Havelom.
Zgrada simbolizira slobodu i dinamičnost češkog društva nakon Baršunaste revolucije i stekla je veliku popularnost među posjetiteljima Praga te se, uz Hradčane i Karlov most, smatra jednom od tri praške znamenitosti koje turisti najčešće fotografiraju.
Milunić u intervjuu kolegi Marijanu Lipovcu u časopisu Hrvatsko-češkog društva Susreti svojevremeno kazao kako se zamisao o zgradi nalik na plesni par rodila postupno.
Najprije je razmišljao o zgradi s kupolom nalik na raspuklu ljusku graha, pa o zgradi sa spuštenom crvenom zavjesom (ili gaćama), kao simbolom ‘striptiza’ totalitarnog režima, te o ‘Zgradi slobode’ s likom mlade djevojke kao simbolom revolucije (Čehoslovačka Ivana Orleanska).
– Htio sam da kuća bude doslovna parafraza Baršunaste revolucije, kad se od totalitarnog statičnog društva odijelio njegov manji dinamični dio koji je krenuo u svijet pun promjena, u našem slučaju nad frekventno raskršće u pravcu Praškog dvorca. Htio sam da to budu dva dijela zgrade koja se međusobno privlače i odbijaju: statički-dinamički, jang-jing, plus-minus, kazao je Milunić.
Ipak, nije sve išlo jednostavno te javnost i stručnjaci nisu bili spremni prihvatiti tako odvažni projekt u historicističkom dijelu Praga. No projekt se svidio Pavelu Kochu, zastupniku nizozemske tvrtke Nationale Nederlanden koja je pristala biti investitor izgradnje. Ipak, kako bi umirili negativne kritike tražili su da se Miluniću pridruži neki slavni svjetski arhitekt. Frank Gehrypristao pristao je iz prve i omogućio da projekt krene u izradu.
Zgrada i njeni autori dobili su više nagrada i priznanja u Češkoj i inozemstvu.