Bauštelska reportaža: Zgrada 'Name' u Ilici, može li se odgoditi oproštaj?

Zgrada Name u Ilici stoljeće i pol je star simbol Zagreba. Promjene na njoj pratile su duh vremena, a dok se vanjština mijenjala, nakon kraće hotelske namjene, unutrašnjost zdanja do danas je okrenuto trgovini. Ova Nama u samom centru tako predstavlja jedan od tek dva preostala primjera ‘tradicionalnog’ načina kupovanja u Zagrebu, a objekt na Ilici zbog svojih arhitektonskih značajki, poput fascinantnog pročelja u stilu art décoa, zaslužuje posebnu posvetu. To prepoznaju kupci i zaposlenici, a prepoznalo je i Udruženje hrvatskih arhitekata.  Legendarnom zagrebačkom zdanju bogate povijesti odali su počast otvorivši upravo na ovoj lokaciji svoju Godišnju izložbu najboljih arhitektonskih ostvarenja 2023. Posjetili smo izložbu i prošetali Namom u društvu vodećih hrvatskih arhitekata te doznali sve o kultnoj zgradi čija je sudbina neizvjesna.

Zgrada Name u Ilici arhitektonska je ljepotica i važan kulturni spomenik grada. Nakon svima šokantne vijesti o njenoj mogućoj prodaji, izašla je i ‘utješna’ vijest kako će namjena ove zgrade ipak biti očuvana, a zgrada zaštićena, zasad na četiri godine.

U tu svrhu, ondje je održana i ovogodišnja dodjela nagrada za najbolje radove hrvatskih arhitekata i arhitektica te otvorena Godišnja izložba ostvarenja UHA. Posjetili smo izložbu i prošetali Namom u društvu vodećih hrvatskih arhitekata te doznali sve o kultnom zadnju čija je sudbina neizvjesna. Prenosimo i atmosferu te osjećaje kupaca i zaposlenih uslijed burnog perioda za robnu kuću. No, prvo se vrijedi prisjetiti zašto je zgrada u Ilici 4 uopće toliko posebna.

Robna kuća Kastner&Öhler

Priča ove zgrade neizmjerno je zanimljiva, a počinje davnih dana i sa drugom namjenom. Naime, njena povijest seže do 1865. godine, kada pregradnjom jednokatne kuće prema projektu Franje Kleina postaje hotel Emanuela Prisera ‘K caru Autrianskomu’. Tadašnji izgled pročelja arhitekt Szabo je opisao riječima ‘te zanimljive fasade, gdje su se pomiješali ostaci onog pseudoromanskog s takozvanim maurskim i s renesansom’.

Originalna namjena zgrade ostaje hotelska do kraja 1911. godine, iako je 1889. godine promijenila vlasnika kada ju je preuzela trgovačka tvrtka Kastner&Öhler. Za Donji Grad u Zagrebu vrlo značajni arhitekt Ignjat Fischer, autor brojnih zgrada u Centru, pregradio je hotel prema svom projektu na prijelazu između 1915. i 1916. u modernu robnu kuću, dok je za daljnje promjene bio zaslužan Alfred Keller.

Konzervatorsko vrednovanje

Pun značaj Name u Ilici objasnio nam je arhitekt i konzervator Boris Dundović, koji je istaknuo kako ovaj objekt karakteriziraju velika povijesna i arhitektonska vrijednost, ali i bitan kulturni moment u povijesti Zagreba.

– Oblikovana od 1926. do 1928. prema projektu austrijskoga arhitekta Alfreda Kellera, ta četverokatnica s impozantnim tornjevima predstavlja najstariju robnu kuću u Zagrebu, ali i jedno od rijetkih art déco ostvarenja zagrebačke arhitekture. Zaista, kada pogledamo, estetiku todobnog geometriziranoga konstruktivističkoga sloga u ovakvom cjelovitom izdanju ne nalazimo baš često u zagrebačkom urbanom tkivu, a upravo to je stil koji oblikovno predstavlja sjaj velegrada, moć trgovine, modernizaciju i ideal građanskoga života dvadesetih godina prošlog stoljeća, Dundović je izložio konzervatorsko vrednovanje ovog zdanja koje je kroz povijest mijenjalo svoje obličje, dok je namjena – ostajala ista.

– Izvorno robna kuća Kastner & Öhler, a kasnije Narodni magazin (Na-Ma), danas je preventivno zaštićeno kulturno dobro koje tek čeka svoj stalni status, a štiti se i u sklopu kulturno-povijesne cjeline grada Zagreba. Iznimna ambijentalna vrijednost te zgrade očituje se u njenom statusu jakog čimbenika identiteta početka Ilice i neposredne okolice središnjeg trga, a njena je pojavnost duboko urezana u kolektivno pamćenje stanovnika i posjetitelja grada, dodao je, a i sami smo se uvjerili koliko su građani i posjetitelji za samu trgovinu i njen prostor vezani.

Vezanost građana

Od 1945. godine, robna kuća dakle nosi naziv Na-Ma, odnosno Narodni magazin, a vrlo brzo dobiva status glavnog mjesta u kojem građani kupuju. Od razdoblja kada su Name bile najposjećenije robne kuće do danas, ona na adresi Ilica 4 ostaje jedna od preostale dvije u Zagrebu. U njoj su se oblačile i opremale brojne generacije, a velik dio stanovnika za nju ostaje vezan.

– Svi smo mi jako vezani za to naše ‘čudo’, jer tu baš nemamo nekakvog centra. Tu su kajgod i kad god ti treba, osim nedjeljom. Hvala Bogu pa su normalni i ne rade nedjeljom. Baš je dobro to sve. To je u biti, reklo bi se, centar u centru. Mislim da je na trgu veći problem zbog prostora, lokacija je atraktivna, rekla nam je Ljubica koja u Nami kupuje otkad stanuje u centru Zagreba, a jedino je primijetila kako se u odnosu na nekada nešto smanjila ponuda.

Sve je stoga šokirala vijest o prodaji zgrada Name, koja je osvanula u medijima krajem 2023., a zahuktala se početkom ove godine. Ipak, s druge strane, ova vijest i nije bila toliko iznenađujuća jer je tvrtka u stečaju od 2023.

Poziv na trajnu zaštitu

Svejedno, dokaz da je Zagrepčanima i dalje itekako stalo do robne kuće i da uz nju vežu posebne uspomene pokazala je činjenica što je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode zgradu Name na Ilici odlučio zaštititi na period od naredne četiri godine. Zgrada je zaštićena, no samo privremeno, a na njeno daljnje zaštićivanje pozvali su Zagrepčani, no i Udruženje arhitekata Hrvatske, koje je s posebnom idejom ove godine svoju izložbu organiziralo baš ondje.

– Kako se ova izložba priprema mjesecima, onda je tema toga gdje ćemo ju održati bila je taman aktualna u vrijeme kada se pisalo o stavljanju zgrade pod preventivnu zaštitu i to ne samo kao građevina Name, već i njenu namjenu. To smo pozdravili jer je pomisao da će Nama nestati iz svakodnevice zagrebačke svima naravno teško pala, osvrnula se na odabir ovogodišnje lokacije za izložbu koja je trajala do jučer predsjednica Udruženja hrvatskih arhitekata Mia Roth Čerina.

– Stupili smo u kontakt s voditeljima i dogovorili da izložbu raspršimo u nekoliko segmenata prostora Name. Jedno je na odjelu namještaja, drugo je u zapadnom izlogu i treće je u arkadama, gdje su izloženi svi nominirani radovi, gdje je kratak opis porijekla svake nagrade, dodala je o samom konceptu izložbe.

Zaposlenica koja je u Nami 38 godina

Posjetili smo izložbu te smo se prilikom posjeta uvjerili da Nama i dalje ima srca Zagrepčana. Svoje iskustvo rada s nama je podijelila zaposlenica Ružica Požega, koja je svoj radni vijek započela upravo u Nami.

– Ovdje sam od prvog dana svog staža, već preko 38 godina. Vezana sam za ovaj prostor – kao druga kuća mi je. Tu sam sve naučila i radila i bilo bi mi žao da se bilo što prenamijeni u nešto drugo, rekla je Ružica, osvrćući se na poseban karakter Name kao tradicionalnog ‘tipa’ robne kuće kakav se u Hrvatskoj više ne može naći.

– Ovo nema nigdje. Ja velim, lijepi su mi ovi novi centri, sve je to okej, ali ovo je starinsko, a i naše pročelje i ova unutrašnjost – to je nešto posebno. Mislim da je ovo jedina ovoliko stara zgrada robne kuće u Hrvatskoj koja je ostala. Od svih naših Nama koje su nekada radile, nijedna nije imala ovakvu arhitekturu. Sve bile nešto novije građene. A ova je ono stara arhitektura, to je nešto posebno… Puno ljudi kad dođe pričaju, vidim i strance kad slikaju sve. Njima je to fascinantno i svi razgledavaju, zaključila je Požega.

Poseban pristup

Dodala je kako je ponuda posebna, a pogotovo je prilagođena nešto starijoj dobnoj skupini no da svejedno u robnoj kući ima ponešto za svakoga. Građani su, navela je, pokazali što im Nama znači te su se i javljali kako bi izrazili svoje žaljenje kada su čuli za mogućnost prodaje.

– Jako puno ljudi iz Zagreba zovu i na telefon te nam govore kako se mole i nadaju da se nećemo zatvoriti, da neće biti ništa drugo i da se Namu neće preurediti za drugu namjenu, govori pa pojašnjava što točno kupce ‘drži’ vezanima baš za njihovu robnu kuću.

– Centri koji su otvoreni, imaju oni robu i ne mogu reći da sam protiv. Ali, ovdje su naučeni kad dođu da će biti posluženi i da će se svakom kupcu posvetiti pažnja. Sve što kupcu treba, napravit će se i odmah će se izaći ususret. To je, znači, još onaj stari način trgovine, što ga nema u novim centrima. Nažalost tamo je stvarno drugačije, sam si tražiš, biraš, dok se mi posvetimo svakom kupcu, istaknula je Požega glavnu razliku između Name i novog načina kupnje u shopping centrima.

Apel Ministarstvu kulture

Da je zgrada nešto posebno i da ju se treba očuvati smatra i gospođa koja je u Namu dolazila dok je stanovala u centru, no boji se da građanska inicijativa i trenutna zaštita neće puno promijeniti, ni doprinijeti u cijeloj priči.

– Došla sam po nešto što sam tu kupila prije sto godina, iako više ne kupujem ovdje. Znate što, nažalost, prevladali su ti shopping centri. Razumijete, Z centar, City centar, to je tako. Zašto bih išla u centar grada sad kad biciklom mogu doći do Z centra i sve mi je tamo. Ni ne znam više što Nama sve ima. Ali, vidjela sam da je pozamanterija, konci, što sam kupovala ovdje, otužna. Čujte, zgrada će se zadržati, ali u nekom drugom sadržaju. Podržavam odluku da se očuva zgrada Name iako to ništa ne znači – to su prazne riječi. Treba i vidjeti što stoji iza te odluke, rekla je.

Ipak, iz odabira lokacije za izložbu koja se u Nami održala, kao i komentara konzervatora, ali i iz riječi kupaca i zaposlenice u robnoj kući, da se naslutiti kako je zaštita ovog zdanja opravdana iz više razloga. Počevši od raznih arhitektonskih izmjena koje su na njoj pravljene, do njene namjene koja je toliko godina u suštini trgovačka – iako su agencije zasigurno pripravne baciti ovu vrijednu nekretninu u ‘vode tržišta’ po prvi put nakon nešto manje od stoljeća i pol, struka i građani nadaju se kako će se njena simbolika zadržati, a čeka se korak Ministarstva kulture, koji zgradu može trajno zaštititi.

– Iako je zapravo izvorno bila projektirana za drugu namjenu, [zgrada Name] vrlo je brzo postala robna kuća i kao robna kuća opstaje već niz desetljeća, različitih sistema, različitih voditelja i u biti je kontinuirano jedna jedna fiksna točka života u gradu. I, pomisao da to neće ostati tako nam se činila zbilja tužna, a ova inicijativa će svakako držati tu diskusiju o njezinoj zaštiti, o zaštiti njezine namjene živom i čini nam se važno da tome nekako doprinesemo, zaključno se osvrnula na ovu priču Roth Čerina.

Iz ciklusa Bauštelska reportaža izdvajamo i priču od nasipu koji čuva Zagreba od poplava, doznajte njegove posebnosti ovdje.