Sigurno ste čuli za umjetne otoke u Dubaiju, ali jeste li se kad zapitali kako ti otoci nastaju?

Umjetni otoci postali su popularni posljednjih 30 godina zahvaljujući Dubaiju koji se smatra ‘modernim umjetnim čudom’. No, manje je poznat način na koji se ti otoci grade uz pomoć jaružala.

Umjetni otok je otok koji nije nastao prirodnim putem, već ga je izgradio čovjek. Ovakav tip otoka može se graditi u bilo kojoj veličini i bilo kojeg oblika, a najčešće se koristi u infrastrukturne, turističke i industrijske svrhe. Umjetni otoci najveću su popularnost stekli zahvaljujući Dubaiju koji je u posljednjih 30 godina postao ‘moderno umjetno čudo’, no njihova povijest seže još od starog Egipta. U 17. stoljeću su se intenzivno koristili za naftne platforme, ventilaciju rudnika ugljena i obranu obale. No, Dubai nije jedini koji je poznat po izgradnji umjetnih otoka, a više o tome možete pogledati ovdje.

Što utječe na izgradnju umjetnih otoka?

Na projektiranje i izgradnju umjetnih otoka utječe nekoliko čimbenika. Prvi i možda najvažniji čimbenik je dubina mora. Što je more dublje, gradnja će biti složenija. Ostali čimbenici se odnose na visinu valova, morske struje, dostupnost građevinskog materijala u blizini, postojeće cjevovode, opasnost od potresa, očuvanje okoliša te flore i faune.

Kako izgleda proces izgradnje umjetnih otoka?

Proces izgradnje umjetnih otoka može se razlikovati ovisno o području na kojem se grade, ali općenito se sastoji od tri glavne faze: jaružanje, priprema temelja i betoniranje. Jaružanje je proces uklanjanja pijeska, šljunka, mulja i drugog materijala s vodenog dna. Za taj postupak koristi se posebna vrsta broda koji se zove jaružalo.

Nakon jaružanja slijedi priprema čvrstog i tvrdog temelja, a idealan materijal za to je krupnozrnati pijesak. Kad more postane plitko, pijesak se uz pomoć jaružala transportira na željeno mjesto. Na gornju površinu pijeska se raspršuje bitumenska emulzija, a zatim sloj zemlje. Za smanjenje erozije tla se na nasipima sadi prikladna trava. Posljednji korak uključuje zabijanje privremenih cijevnih pilota, limova i spona u morsko dno za bolje podupiranje. Po cijelom otoku se postavljaju betonske jedinice kako bi ga zaštitile od valova, a na unutarnji dio se postavlja tzv. koferdam.

Koferdam je privremena građevinska struktura izgrađena da podupire tlo i drži podzemnu vodu ili vodu iznad razine tla dalje od iskopa. Pritom takva struktura ne isključuje u potpunosti vodu iz iskopa, jer bi izgradnja takve vrste otoka bila vrlo skupa pa se u ovom slučaju voda povremeno ispumpava. Na podnožje se položi debela betonska ploča, a oko otoka se izgradi armiranobetonski potporni zid.

Potreba za izgradnjom umjetnih otoka posljednjih je godina porasla jer nijedna prirodna kopnena površina ne udovoljava određenim zahtjevima. Ti se zahtjevi najčešće odnose na gradnju zračnih luka i produljenje zračne piste, proizvodnju energije vjetra u morima i oceanima, podvodno rudarenje mineralnih sirovina, gradnju naftnih platformi te gradnju hotela i turističkih parkova.