Sikstinska kapela je povijesno mjesto konklave, evo kako se ‘miksa’ dim i kako izgleda cijeli proces
Cijeli svijet posljednjih je nekoliko dana usmjeren na događanja u Vatikanu. Mediji su prepuni raznih natpisa, a intenzivno se govori i o konklavi. Riječ je o povijesno važnom vijeću kardinala koje bira papu na vrlo specifičan način. Mjesto radnje stoljećima je stara, prekrasno oslikana Sikstinska kapela, dok ključnu ulogu ima crni ili bijeli dim koji izlazi iz dimnjaka.
Sikstinska kapela | Foto: YT screenshot
Posljednjih nekoliko dana oči svijeta uprte su u Vatikan – mjesto gdje glavnu riječ vodi poglavar Katoličke crkve, papa. Posebno je zanimljiva priča o konklavi, vijeću kardinala koje bira novog papu. U stoljećima staroj i povijesno važnoj Sikstinskoj kapeli bijeli ili crni dim izlazi iz dimnjaka, dajući odgovor koji cijeli svijet očekuje.
Najstarije glasanje na svijetu
Kada je riječ o samom izboru pape, treba izdvojiti nekoliko ključnih elemenata. Prvi su kardinali, koji glasaju za novog papu dok su zatvoreni u Sikstinskoj kapeli. Da bi netko bio izabran, konklava mora prikupiti 77 glasova, odnosno dvotrećinsku većinu od 115 kardinala-elektora.
Unutar ove znamenite građevine nalazi se i dimnjak povezan s peći u koju se ubacuju glasački listići te se potom spaljuju. Peć sadrži kanistere za dim, koji proizvode bijeli ili crni dim, ovisno o tome je li novi papa izabran ili glasanje još traje. Ako dim izlazi u gustim crnim valovima, papa još nije izabran, a ako se pojavi bijeli dim – svijet je dobio novog papu.
Kako nastaje dim?
Vrlo je zanimljiv proces nastanka dima, koji najbolje objašnjava kemija. Prema Vatikanskom tiskovnom uredu, crni dim nastaje sagorijevanjem smjese kalijevog perklorata, antracena i sumpora. Bijeli dim, pak, rezultat je izgaranja mješavine kalijevog klorata, laktoze i borove smole, poznate i kao grčka smola.
Glasački listići i osobne bilješke spaljuju se u peći od lijevanog željeza, visokoj oko 90 centimetara i promjera oko 50 centimetara. Ova se peć koristi još od konklave 1939., kada je izabran papa Pio XII. Nakon spaljivanja listića u starijoj peći, aktivira se elektronički uređaj za proizvodnju dima, smješten u modernijoj peći, koja je prvi put korištena na konklavi 2005. godine prilikom izbora Benedikta XVI.
Uređaj oslobađa patrone koje sadrže pet ‘punjenja’ – spremnika s jednom od dviju kemijskih smjesa. Punjenja se jedno po jedno ubacuju u uređaj kako bi se proizvela dovoljna količina crnog ili bijelog dima, koji ostaje vidljiv otprilike sedam minuta. Svaka od pet patrona dimnog sustava dimenzija je približno 25 x 15 x 7 centimetara, što je otprilike veličina kutije maramica. Ispušne cijevi starije peći od lijevanog željeza i modernije peći spojene su u jednu jedinstvenu cijev koja vodi do dimnjaka Sikstinske kapele, piše abcnews.go.
Kultna Sikstinska kapela
Sikstinska kapela jedno je od najvažnijih mjesta Katoličke crkve. Središte je papinskih aktivnosti i kao što smo rekli – mjesto gdje se okuplja papinska enklava prilikom izbora novog pape. Kapela je nadaleko poznata po freskama koje je oslikao Michelangelo, ali i po iznimnim arhitektonskim i strukturalnim značajkama.
Ova znamenita građevina podsjeća na visoku pravokutnu zgradu bez vidljivih vrata jer joj se prilazi kroz Papinsku palaču. Vanjski dio Sikstinske kapele može se vidjeti samo s obližnjih prozora. Unutrašnjost je podijeljena na tri etaže, uključujući nadsvođeni podrum s nekoliko prozora i vratima koja vode u vanjsko dvorište. Zasvođeni strop uzdiže se više od 20 metara, a treća etaža, koja tvori gornju razinu kapele, nalazi se iznad stropa.
Unutrašnjost i Michelangelov strop
Strop Sikstinske kapele doima se kao spljošteni bačvasti svod, presječen manjim svodovima iznad vanjskih prozora, koji ga dijele na donjoj razini. Izvorni je svod bio oslikan prema nacrtu Piermattea d’Amelije. Pločnik kapele sastoji se od kombinacije mramora i obojenog kamena te označava procesionalni put kojim papa prolazi na Cvjetnicu.
Izvorno je kapela bila podijeljena na dva jednaka dijela mramornim paravanom i podnim mozaicima – jedan dio bio je namijenjen laicima, a drugi prezbiteriju, gdje se okupljalo svećenstvo. Kasnije je paravan pomaknut, čime je lađa postala manja, a prezbiterij znatno veći.
Papa Julije II. naručio je od Michelangela oslikavanje stropa Sikstinske kapele 1508. godine. Michelangelo je radio na freskama između 1508. i 1512., a njegovo je slikarstvo obuhvatilo tri glavne teme: Božje stvaranje svijeta, Božji odnos s čovječanstvom i čovjekov pad iz milosti. Na velikim lunetama prikazano je 12 biblijskih likova, uz dodatne klasične muškarce i žene koji prorokuju spasenje čovječanstva kroz Isusa Krista. Iznad prozora kapele oslikani su i Isusovi preci.
