Bauštelska reportaža: Život i turizam na otoku Viru bez vodovoda i kanalizacije u iščekivanju mega projekta

Otok Vir turistička je destinacije koja godinama ruši rekorde, a u kojoj većina iznajmljivača ne može gostima ponuditi pitku vodu iz slavine. Dok su septičke jame prevladavajuća opcija kada su u pitanju otpadne vode. Situacija je to koja stanovnicima otoka stvara veliku muku i trošak, stoga i ne čudi što je početkom godine sve razveselila najava projekta podizanja kompletne vodovodne i kanalizacijske mreže. Bili smo na Viru i doznali kako se bez vodovoda i kanalizacije živi u sred ljeta, ali i istražili detalje mega investicije koja bi ovdje trebala promijeniti sve.

Početkom godine na otoku Viru odjeknula je vijest kako bi projekt uspostave vodovodne i kanalizacijske mreže koja će pokrivati cijeli otok uskoro trebao biti aktiviran. Velika je to stvar za sve koji se ovdje bave turizmom, a koji od uvijek ovisi o punjenju kućnih agregata vodom iz cisterni na dnevnoj bazi, kupovini pitke vode, kao i pražnjenju septičkih jama više nego igdje duž Jadrana.

Jer upravo otok Vir godinama obara turističke rekorde. Za primjer, samo u 2023. godini ovdje je u sezoni zabilježeno preko 2,7 milijuna turističkih noćenja domaćih i stranih gostiju. Dok je otok magičnu liniju od 2 milijuna prešao već sredinom srpnja što je lani za rukom pošlo još samo Rovinju, Dubrovniku, Poreču, Umagu, Splitu i Medulinu.

Bili smo na Viru i doznali kako se bez vodovoda i kanalizacije živi u sred ljeta, ali i u Općini Vir istražili detalje mega investicije koja bi ovdje trebala promijeniti sve.

Život i turizam bez vode

Vruća srpanjska jutra za većinu stanovnika otoka Vira, a posebno one koji se bave iznajmljivanjem turističkih ležajeva, počinje uglavnom zirkanjem duž ulica u iščekivanju cisterni koje dovoze vodu ili pak prazne septičke jame. Koliko god da ima tvrtki koje se bave ovom djelatnošću, kada krene turistička špica, to, čini se, nije dovoljno.

Već od 6 ujutro cisterne za vodu kruže, zastaju ispred kuća, apartmanskih zgrada, hotela. Vozači izlaze, vade crijeva i pune spremnike. Kada su u pitanju privatne kuće, s jednim ili dva apartmana koji se iznajmljuju samo sezonski, uglavnom je tu riječ o velikim PVC ‘kockama’ u željeznim ogradama koje su smještene u dvorištima, na prilazima ili kutevima terasa i balkona.

U jednu ‘kocku’ stane jedan kubik vode koji se nakon punjenja vozaču plaća 15 eura. S time da rijetko tko puni samo jedan spremnik, obično su to minimalno dva ili tri jer se doći na red za vodu ne može svaki dan. Ozbiljniji iznajmljivači, posebno u objektima novogradnje, imaju uzidane spremnike kapaciteta i do 20 kubika. No, princip po kojemu dolaze do vode je isti – cisterna, crijevo i astronomski račun.

Oni koji ne čekaju vodu, čekaju pak pražnjenje septičkih jama. I za to plaćaju u prosjeku 50 eura po izlasku ekipe na teren za spremnike do 5 kubika. Jedan spremnik, koji prima kanalizacijski otpad iz 4 do 6 apartmanskih jedinica, u špici sezone prosječno se prazni jednom tjedno.

Velik trošak i neizvjesnost

Za usporedbu prosječna cijena kubika vode u Hrvatskoj kreće se oko 2,5 eura. Dok je cijena odvodnje uključena u obavezne mjesečene naknade čija je vrijednost, u odnosu trošak pražnjenja septičkih jama zanemariva.

O kakvom je izdatku riječ doznajemo u Žitnoj uvali gdje smo zatekli jednu od cisterni s vodom u jutarnjoj rutini.

– Imam dva apartmana, od kojih iznajmljujem samo jedan i to u sezoni. Ima maksimalni kapacitet za 8 osoba. U drugom smo od travnja do listopada supruga i ja, naša djeca, unuci, u prosjeku 4 osobe. Imamo dva spremnika od po jednog kubika, više od toga nemamo gdje smjestiti. Kada smo puni, odnosno kada vodu iz spremnika koristi 12 osoba, to nam je dosta vode za 3, maksimalno 4 dana. Tuširanje, pranje suđa, pranje rublja, sve to ovdje ide iz spremnika, priča Marjan.

Dva kubika vode plaća 30 eura, a na vodu ljeti potroši približno 230 eura mjesečno. Mjesečni trošak za pražnjenje septičke jame koji po pola dijeli sa susjednom iznosi pak 100 eura. Što mu ostavlja gorak okus u ustima jer, kaže, cijene najma duž obale su unutar kategorija privatnog smještaja ‘tu negdje’, ali iznajmljivači na Viru imaju daleko veći trošak. No, ističe, nije problem samo u novcu.

– Uvijek strahujemo od nepredviđenih okolnosti zbog kojih možemo ostati bez vode. Dogodilo nam se nekoliko puta da gosti nisu na vrijeme prijavili kako su pri kraju sa zalihama, a mi to nismo uočili jer im ne želimo zadirati u privatnost. Također jednom se prilikom pretakanja cijeli jedan spremnik izlio. Kada se takvo što dogodi primjerice krajem srpnja jako je teško nabaviti vodu taj isti dan, kaže naš sugovornik.

Ugroza za zdravlje

Voda u Virskim spremnicima je, treba reći, u kategoriji ‘komunalne’, odnosno iako dolazi iz zdravstveno-ispravnih izvora, ovdje ju nitko ne pije. Zašto, kod Marjana smo se uvjerili sami. Ona koju nam je pustio iz slavine u čašu bila je jako zamućena. Tako je ujutro skoro svaki dan.

– Ne sumnjamo da nam naši dobavljači ispručuju vodu koja u startu nije za piće, ali kroz nekoliko transfera, posebno kroz cijevi koje su dobar dio godine suhe, kvaliteta padne. Zato vodu za piće kupujemo u trgovinama. Imamo u oba apartmana aparate za vodu. Na svaki od njih ide galon vode, odnosno 18,9 litara. Jedan galon plaćam oko 6 do 7 eura, kako naletim, a potrošnja nam je u prosjeku galon na dan što me košta još dodatnih 200 eura mjesečno, priča Marjan, te dodaje kako je to mala cijena za platiti za zdravlje.

– Nema gore nego kada ti se član obitelji ili gost razboli, a ti već po simptomima znaš da je od vode. Preko noći dehidracija, nezaustavljivo povraćanje i onda pravac u Zadar. Koliko god da pazimo, naši su svi unuci kada su bili mali tako završili. Koliko god da im govoriš da ne piju vodu iz pipe oni su mali, navikli su kod kuće tako, zaborave. Na pedijatriji u Općoj bolnici Zadar čim bi rekli od kuda smo, samo bi uzdahnuli i rekli ‘još jedna viranka’. Tamo već imaju neslužbeni termin za to, eto koliki je to problem.

Naš sugovornik dodaje kako je za ‘viranku’ vjerojatno djelomično odgovoran i nedostatak kanalizacije zbog čega je duž otoka jednostavno cirkulacija cisterni za ispumpavanje septičkih jama tolika da je u špici sezone, kada je Vir od jutra do mraka krcat turistima, nemoguće izbjeći da nečistoće dospiju među ljude.

Svi Virani s kojima smo razgovarali o životu bez vodovodnog i kanalizacijskog sustava ovu su nam priču potvrdili. Upit smo na ovu temu poslali u Opću bolnicu Zadar, ali do objave teksta odgovor nije stigao.

Suprotno regulativama

Vodoopskrbni sustav Vir opskrbljuje se vodom iz vodoopskrbnog sustava Zadar putem magistralnog vodoopskrbnog cjevovoda Petrčane-Nin-Privlaka-Vir. Iz tvrtke Vodovod Vir kažu kako sadašnje stanje po pitanju sustava vodovoda i odvodnje na otoku ne zadovoljava u sanitarnom i higijenskom pogledu, niti je usklađeno sa zahtjevima važeće regulative Republike Hrvatske i Europske unije.

– Na području naselja Vir tek je u recentnom razdoblju započela izgradnja vodoopskrbne mreže. Izgrađena je temeljna konstrukcija, kao i vodovodna mreža, i to u okviru projekta Vir –I., II. i III. faza; glavni vodoopskrbni cjevovodi. Izgradnja je provedena paralelno s izgradnjom dijela kanalizacijske mreže. Izgrađen je vodospremnik ‘Vir’, kao i crpna stanica ‘Vir’. Duljina izgrađenih cjevovoda mreže je približno 35.000 metara, dok je duljina magistralnog cjevovoda promjera DN 400 mm približno 3.870 metara. Do danas je napravljeno oko 3.628 vodovodnih priključaka, objašnjavaju direktor virskog Vodovoda, Hrvoje Bašić.

Slična je situacija kada je u pitanju odvodnja obzirom da je izgradnja sustava također započela tek nedavno. Do danas je napravljeno oko 3.600 kanalizacijskih priključaka.

Temeljem projekta I, II i III faze izgradnje trenutno je ukupno izgrađeno 36.623 metara gravitacijskih kanala, te crpna stanica Prezida, CS Miljkovica, CS Centar jug, koja prikupljene otpadne vode potiskuje kroz privremeni podmorski ispust duljine 1.530 metara.

– Navedeno rješenje je privremeno, do izgradnje uređaja za pročišćavanje. U okviru crpne stanice montirano je automatsko sito, prvenstveno u funkciji zaštite podmorskog ispusta od začepljenja, objašnjavaju iz Vodovoda Vir.

Aglomeracija Vir

Zbog toga je, spreman za financiranje, a potom i realizaciju, projekt Aglomeracija Vir koji bi trebao obuhvatiti: izgradnju 107,8 kilometara vodovodne mreže s dvije crpne stanice, izgradnju 114,9 kilometara kanalizacijske mreže s 15 crpnih stanica, izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i izgradnja 2 kilometra podmorskog ispusta.

Ukupni investicijski troškovi projekta iznose 154.007.189 eura bez PDV. Jednom kada se osigura financiranje previđeno je da projekt bude realiziran unutar 4 godine. Obuhvatit će područje naselja: Lučica, Marina, Bobovik, Torovi, Kozjak, Site, Šepunatka, Srpljica, Pedinka, Žitna, Brdonja, Rosulje, Soldatica, Straža, Virić, Biskupljača i Velika Slatina, Radnjača, Lozice, Smratine, Rastavac te dio središta otoka koji još nije pokriven – Sapavac i Sridnje Kućice.

Iz Vodovoda Vir ističu kako su za projekt osigurane sve potrebe dozvole, te da je projektna dokumentacija spremna.

– Za izvođenje radova gradnje cjevovoda i objekata na sustavu, ishođene su sve građevinske dozvole. Sve komponente projekta, koje se planiraju ugovoriti prema FIDIC Crvenoj knjizi, imaju valjanu građevinsku dozvolu temeljem u cijelosti završenih glavnih projekata. Za izvođenje radova uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ishođena je lokacijska dozvola, a ishođenje građevinske dozvole je u nadležnosti izvođača. Za komponentu projekta koje će biti ugovorena po FIDIC Žutoj knjizi, lokacijska dozvola je ishođena, objašnjava Bašić.

Borba za financiranje

Iako ovi planovi na papiru izgledaju savršeno, treba biti reći kako novca za ovaj trenutno nema. Na natječaju Ministarstva gospodarstva i regionalnog razvoja koji je raspodjeljivao novac za aglomeracije, virski je projekt dobio etiketu ‘preskupog’. No, iz Vodovoda Vir objašnjavaju kako to ne znači ‘odbijenicu’.

– Više od 150 milijuna eura za samo jednu aglomeraciju stvarno je puno, i nismo se iznenadili kada je 320 milijuna eura dostupnih za aglomeracije podijeljeno između više manjih projekata, u odnosna na financiranje tek dva ili tri velika uključujući i naš. Zbog toga smo u Ministarstvu imali više radnih sastanaka s kojih nam je poslana jasna poruka kako će pronaći način za financiranje ovoga projekta. U tome kontekstu upućeni smo i na raspisivanje javne nabave za izvođača radova što planiramo učiniti početkom kolovoza, kako bi na proljeće 2025. godine postupak završili i bili u potpunosti spremni za realizaciju, zaključuje Bašić.

Pročitajte još zanimljivih priča iz ciklusa Bauštelska reportaža:

Bauštelska reportaža: Posjetili smo desetljećima zapuštenu bolnicu, za zemljište se (opet) spremaju velike stvari

Bauštelska reportaža: Povijesno spajanje osječke šetnice uz Dravu

Bauštelska reportaža: Zgrada ‘Name’ u Ilici, može li se odgoditi oproštaj?

Bauštelska reportaža: Transformacija platoa Žnjan – najveće gradilište uz more

Bauštelska reportaža: Zagrebački platoi simbol su drugog vremena, njihovo stanje to jasno odaje

Bauštelska reportaža: Val rekonstrukcije stoljetnih vinskih podruma u Zmajevcu za spas od zaborava i uživanje