Vjesnik se hladi, sat otkucava: Najveći rizik urušavanja 72 sata od gašenja, tko će preuzeti odgovornost?

U sjeni obavijesnih razgovara s maloljetnicima za koje postoji mogućnost da su zgradu Vjesnika zapalili ‘slučajno’, valjda je svima jasno, stoji nešto puno veće. To je pitanje odgovornosti vlasnika, ne za sam požar, već za njegovo širenje i činjenicu da je progutao zgradu, iako se to prema standardima protupožarne zaštite 2025. nije trebalo dogoditi. Odgovor, na žalost, neće razveseliti nikoga jer, čini se, odgovornosti zakonski – nema. Propisi u RH nigdje ne nalažu vlasnicima starih zgrada na koji su način i kojom dinamikom obavezni provoditi mjere zaštite od požara. O ovoj smo temi pričali s redovitim profesorom Katedre za metalne i drvene konstrukcije pri Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, Ivicom Bokom, koji ističe i kako u aktualnoj situaciji postoji još nešto gore  – realna opasnost od urušavanja nebodera nakon 72 sata hlađenja.

Vjesnik je izgorio, vjerojatno do točke da je mogućnost obnove jako upitna. Tko je kriv? Ako se odmaknemo od trenutka u kojem vatra počinje gorjeti i osobe koja ju je zapalila, treba se zapitati zašto nije funkcionirao sustav vatrodojave? Zašto je požar tako brzo buknuo, a još brže se proširio? U kakvom je stanju bila zgrada i koje je protupožarne mjere imala. Ili nije. I, naravno, tko bi za ovaj dio priče trebao preuzeti odgovornost.

O ovoj smo temi razgovarali s redovitim profesorom Katedre za metalne i drvene konstrukcije pri Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, Ivicom Bokom koji je odmah na početku razgovora pogodio u sridu.

– Građevina je sagrađena 1972. godine. Koliko mi je poznato tadašnja regulativa je vrlo skromno govorila o ovoj problematici. Tek krajem 80-tih godina nešto ozbiljnije se počela sagledavati. U slučaju da se radi rekonstrukcija građevine u RH tada treba poštivati trenutno važeći zakon i pravilnike što se tiče mjera zaštite od požara. Ukoliko nije bilo rekonstrukcije tada po toj osnovi nije trebalo primjenjivati ‘nove’ mjere zaštite od požara, kaže prof. Boko i otvara Pandorinu kutiju.

Propisi bolno nedorečeni

U Zakonu o zaštiti od požara u članku 10 piše da su vlasnici, odnosno korisnici građevina i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelji zgrada, dužni osigurati provedbu mjera propisanih ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te drugim propisima, planovima, aktima i odlukama iz zaštite od požara na njihovom području i/ili vlasništvu.

O samim mjerama navodi se tek da moraju biti usmjerene na smanjenje opasnosti od nastanka i širenja požara, te na unapređenje stanja zaštite od požara na svom vlasništvu uzimajući u obzir ugroženost i stanje zaštite od požara. Kao i da vlasnik mora posjedovati vozila, uređaje, opremu, alat i sredstva za dojavu, gašenje i sprječavanje širenja požara na svom vlasništvu, odnosno na svom području u količinama, vrsti i na mjestima kako je utvrđeno posebnim propisima te procjenama i planovima zaštite od požara.

No, tu se s ‘razradom’ staje. Profesor Boko kaže kako nema provedbenih propisa koji razrađuju kako se kontrolira provedba navedenih mjera i valorizira. Što znači da provedba zakonski određenih mjera za zaštitu od požara ovisi o dobroj volji vlasnika.

– Da li su vlasnici Vjesnika provodili ove mjere, na koji način, kako su se i da li su se one kontrolirale to samo oni znaju. No ostaje činjenica da propisi u RH nisu definirali na koji se način i kojom dinamikom mjere moraju provoditi i kontrolirati. Kada su u pitanju starije zgrade, a tu ne pričam samo o zgradama iz 1970-ih, već i o građevinama poput Dioklecijanove palače, mjere ovise o volji vlasnika. I onda imamo, u pravilu, situaciju da mjere provode i podižu na viši nivo u skladu s današnjim standardima mahom tek javne ustanove s velikim brojem korisnika poput škola i fakulteta. Da li je to ikada i kojom dinamikom rađeno u zgradi Vjesnika zna samo vlasnik koji ako to nije učinio, nije ni prekršio zakon. Što je jako zabrinjavajuće, priča prof. Boko.

Volja vlasnika

Prof. Boko kaže kako u Zakonu o gradnji, odnosno Tehničkom propisu za građevinske konstrukcije stoji da se u okviru redovitog održavanja građevinske konstrukcije trebaju provoditi ‘redoviti pregledi’, koji se obzirom na vremenske intervale provođenja pregleda i obim radnji provode kao osnovni, glavni i dopunski. No, za ovo je potrebna inicijativa vlasnika.

– Prema članku 22. glavne preglede trebalo bi raditi svakih 10 godina. U tim pregledima trebalo bi pregledati stanje otpornosti konstrukcije na požar, premaze, zaštitne obloge, zaštitne slojeve i slično. I prijašnji Zakoni i tehnički propisi govorili su o pregledu konstrukcija. Naravno vlasnik građevine bi trebao naručiti ove preglede. I ovo se odnosi samo na nosive konstrukcije odnosno pasivnu mjeru zaštite nosive konstrukcije ukoliko je potrebna. Ukoliko na nosivoj konstrukciji nisu projektirane mjere pasivne zaštite tada ih nema potrebe ni kontrolirati, objašnjava Boko.

U kontekstu Vjesnika, kaže, ovo pada u vodu obzirom da je, prema javno dostupnim informacijama poznato kako je nosiva konstrukcija ove građevine bila armirano-betonska, a kao takva ona ne zahtjeva pasivnu zaštitu, odnosno zaštitne premaze koji se koriste kod čeličnih konstrukcija.

Globalni problem u malom

S našim smo sugovornikom razgovarali i što bi bilo kad bi bilo. Odnosno, da je situacija drugačija i da, primjerice, zakon nalaže razrađen pregled i zanavljanje mjera zaštite od požara, recimo, već spomenutih svakih 10 godina. U tom slučaju bi teret na vlasnicima starih zgrada bio ogroman, jer podići razinu sigurnosti u skladu s današnjim standardima za mnoge bi značilo preveliku investiciju ili bi čak, realno, bilo neizvedivo.

– Da je to situacija, u nekom trenutku, za zgradu Vjesnika bio bi izrađen Prikaz mjera zaštite od požara i vjerojatno bi bila raskopana za ugradnju, primjerice, sustava prskalica. Dok je ugraditi isti sustav u već spomenutu Dioklecijanovu palaču i slične građevine nemoguće bez znatnih oštećenja kulturne baštine. No, da se razumijemo, ovo nije problem samo u Hrvatskoj, već globalno. Na žalost, tek nesreće poput ove, ili one u Londonu gdje se zapalila fasada nakon čega je tamo usvojen propis koji brani korištenje zapaljivih materijala pri izradi fasada, mijenjaju stare propise i standarde. Za pretpostavit je da će požar u Vjesniku i kod nas nešto promijeniti, kaže prof. Boko.

No, dodaje, da bi se to napravilo, usko bi trebali surađivati Ministarstvo graditeljstva i Ministarstvo unutarnjih poslova koji teško nalaze zajednički jezik o ovoj temi.

– Oni moraju Zakon o zaštiti od požara implementirati u Zakon o gradnji, zaključuje prof. Boko.

Opasnost od rušenja

Kada se ovakav požar dogodi, kaže naš sugovornik, na teren nakon vatrogasaca izlaze forenzičari, a potom inspektori zaštite od požara. Da bi točno utvrdili što se dogodilo trebaju obaviti detaljne preglede koji ne idu ‘na brzinu’ tako da trenutno nije jasno na čemu se temelje neki javni istupi da je za požar kriv kvar na glavnim instalacijama.

– Da bi se takvo što sa sigurnošću utvrdilo mora se zgradom, a prije svega opožarenim dijelovima sigurno hodati. To je teško izvedivo dok se ona ne ohladi, za što treba nekoliko dana od gašenja, a kada se ohladi još teže, odnosno opasnije jer onda situacija dolazi do točke u kojoj se neboder može samo urušiti, kaže prof. Boko, te dodaje da zgradi karakteristika kao Vjesnik u požaru kakav je unutar nje izbio, treba za hlađenje 72 sata.

– Što će se onda dogoditi ostaje vidjeti. No urušavanje je moguć ishod. Već u vatri beton je na račun visoke temperature izgubio dio svojih karakteristika. No tu nije kraj. Dio će tek izgubiti u procesu hlađenja unutar kojega se dodatno smanjuju njegove mehaničke karakteristike. Kada dođe do hlađenja i pada temperature doći će i do skupljanja materijala, a time i do razdvajanja spojeva nosivih elemenata. Kao što sam već rekao, armirano-betonska konstrukcija nema pasivnu zaštitu, ona u gradnji nije potrebna. Da li će armatura Vjesnika izdržati hlađenje? Da li je i ona oštećena? To ne znamo, zaključuje prof. Boko.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.