Odsjesti u ovim hobitskim kućicama na Velebitu pravi je doživljaj, a priča o njihovoj izgradnji impresivna

Kamp Velebit obitelji Žuženić smješten u mjestu Baške Oštarije podno Velebita u zadnjih se nekoliko godina prometnuo u “it” lokaciju za sve ljubitelje aktivnog odmora. Boravak na Velebitu specijalno je iskustvo, dok je smještaj u kampu posebna priča. Hobitske kućice u kojima možete odsjesti članovi obitelji Žuženić sagradili su svojim rukama, a kako je tekao proces izgradnje ispričao nam je voditelj kampa Luka Žuženić.

Luka nam je rekao više i o ponudi samog kampa, no za početak smo ga zamolili da nam kaže nešto o počecima istog.

– Kamp Velebit je pokrenuo moj otac Damir na obiteljskoj zemlji naših predaka na Baškim Oštarijama. Učinio je to na nagovor svoje majke i moje bake Jelene koja je ovdje rođena. Bilo je to davne 2002. kada se izgradila glavna zgrada u kampu sa sanitarnim čvorom i kuhinjama za goste i sve se jako sporo razvijalo, započinje Luka.

Iako im je kamp prvenstveno služio kao mjesto za obiteljski odmor nadali su se da će im glavna niša postati izviđači po uzoru na izviđačke pokrete u Engleskoj, Belgiji i Americi. Taj dio se nikada nije ostvario jer je kod nas Savez izviđača kao i čitav pokret prilično inertan i zapušten, a u ranim 2000. ideja o slanju djece na tečaj survivala nasred Velebita izazivala je šok i nevjericu.

– Škola stranih jezika na Šolti ili sportski kampovi (koji nemaju veze s kampiranjem) tada su bili glavni domet većini roditelja. Zapravo je sam poslovni dio kampa bio posve neprofitabilan prvih 15 godina, a financijska slika se počela popravljati tek prije pet godina zahvaljujući prvenstveno društvenim mrežama i Google-u, ističe Luka.

Hobitske kućice ne trebaju klima uređaj – same hlade

Kamp Velebit nudi nekoliko vrsta smještaja. Tako možete boraviti u vlastitim šatorima, u velikim šatorima u vlasništvu kampa napravljenim po uzoru na one indijanske i u već spomenutim hobitskim kućicama. Zanimalo nas je kako je izgledao proces gradnje kućica i po čemu su ovi objekti tako posebni.

– Proces izgradnje Crobbit kućica, kao i sve što se gradilo u kampu je zapravo samo improvizacija. Zbog nedostatka perspektive i profita većinu radova smo obavljali samostalno, a glavni arhitekt i izvođač radova bio je moj otac Damir. Tako su i Crobbit kućice improvizirane – pozvan je bager za iskopavanje rupa u zemlji i poravnavanja. Zatim smo mi u tim rupama izgradili klasične drvene bungalove, a na kraju je ponovno došao bager i zatrpao bungalove, objašnjava Luka.

Jedina izolacija između drvenih dasaka i zemlje je čepičasta folija. Međutim, ovo se nije pokazalo kao trajno rješenje. Već su imali više slučajeva ručnog iskapanja i popravljanja izolacije jer tijekom zimskog perioda unutra zna biti puno vlage. Međutim zemlja zapravo daje posebne karakteristike u toplijem dijelu godine jer stvara efekt termalne mase tako da unutra nikada nije vruće ako je vani vruće i nikada nije hladno ako je vani hladno.

– Kroz nekoliko godina planiramo sve ponovno izgraditi jer smo u međuvremenu usavršili neke tehnike i naučili puno iz dosadašnjih grešaka, dodaje naš sugovornik.

Velebit – sjajna lokacija za dubinsko opuštanje, aktivne izlete i domaće delicije

Luku smo upitali i kakav tip klijentele najviše privlače.

– Naši najčešći klijenti do sada su bili stariji i mlađi parovi, a u zadnje vrijeme privlačimo i sve više obitelji s djecom jer su se ljudi uvjerili kako Velebit ipak ne guta djecu zbog svojih vremenskih prilika. Do sada smo privlačili i dosta onih željnih feštanja – proslave rođendana, team buildinge i čak glazbene festivale. Međutim po novome zaokrećemo u smjeru mira i tišine. Podržavamo projekt Rewilding Europe koji se provodi i na Velebitu na način da više nećemo dopuštati proslave i glazbu. Nadamo se postati glavno odredište za wildlife fotografe i promatrače, objašnjava naš sugovornik.

Koje su posebnosti vaše lokacije, također smo pitali Luku.

– Naša lokacija posebna je po tome što smo doslovce nasred Velebita. Odlična prometna povezanost omogućava našim gostima da se prema željama i potrebama za čas spuste na more ili u unutrašnjost Like. Okružuje nas 150 km planinarskih i biciklističkih staza, a tijekom ljeta su noću temperature toliko niske da obavezno morate imati toplu odjeću i obuću, ističe naš sugovornik.

Ne pružaju usluge prehrane, ali 1 km od njih se nalaze restoran Baške Oštarije u kojemu se služe lokalni specijaliteti i sirana gdje možete kupiti ličku basu i škripavac.

– Zapravo smo odlična baza za izlete jer u krugu od 1 h vožnje postoji dovoljno sadržaja za mjesec dana istraživanja, a svaku večer se vraćate u bazu na svježem zraku, dodaje Luka.

Podjela na morski i kontinentalni turizam? Čemu!

Čini li vam se da kontinentalni turizam dobiva sve više interesa i da jača, bilo je naše posljednje pitanje.

– Kontinentalni turizam dobiva sve više na snazi, ali ne nužno zbog neke promjene svijesti. Stranci, a pogotovo kamperi koji su mobilni su oduvijek bili zainteresirani za kontinentalni turizam, ali Hrvatska taj vid turizma jako slabo promovira jer u našem mentalnom sklopu i dalje vlada paradigma sunca i mora, smatra naš sugovornik.

Dobar dio gostiju im doleti pukom slučajnošću i svi kažu kako nisu ni znali da Hrvatska ima bilo što drugo osim mora.

– To je problem imidža koji smo mi sami lansirali u svijet nepravedno zapostavljajući većinu kontinentalne Hrvatske, smatra Luka.

Tipični kamperi vole kombinirati malo mora i malo unutrašnjosti tako da u smislu kamperskog mindseta ni ne postoji ta podjela na morski i kontinentalni turizam. Također, među novim generacijama vlada trend kratkoročnog odsjedanja na pojedinim destinacijama. Sve je manje onih koji rade rezervacije od tjedan dana.

– Staru izreku „svakog gosta tri dana dosta” koja proizlazi iz perspektive domaćina možemo prilagoditi duhu vremena iz perspektive samog gosta: „svakom gostu tri dana dosta (na određenoj lokaciji)”, šali se Luka.