Ako odlučite ukrasiti svoj zid ilustracijama ili muralom zovite Klarxy

Bijeli zidovi su passe. Na njih sada stavljamo tapete, murale ili bar uokvirene ilustracije i slike ili se odlučujemo na dekorativne zidove. Izbora je pregršt, ovisno o tome tko što voli. Tapete možda jesu najjednostavniji način da ukrasite zid – zalijepite, odlijepite, stavite nešto novo, no neki ljudi nikada neće moći odoljeti porivu da svoj interijer ukrase djelom nekog umjetnika.

Stoga ako spadate u kategoriju onih koji vole ilustratore i želite svoj dom ili poslovni prostor ukrasiti ilustracijom ili muralom, onda morate znati tko je Klarxy.

– Zovem se Klara Rusan, a davno sam si dodala i ime Klarxy koje su mi moja dva prijatelja dala kao nadimak kojeg sam uvijek kao mala htjela imati, ali ga nisam nikada imala. Klara Rusan se bavi crtanjem i kreativnim izražavanjem od kad je dijete, a Klarxy (koja se bavi s istim stvarima plus stvarima za održavanjem firme) postoji zadnjih osam godina. Moj BA je u području animacije, ali se priča posložila tokom mog postadolescentskog razdoblja života pa sam ipak završila u ilustraciji. Jedno ne mora isključivati drugo, ali u mom slučaju se animacija isključila. Nakon BA – a sam provela godinu dana radeći u prvom ateljeu s kolegama Martinom Hrastićem i Dominikom Vukovićem kojeg smo nazvali ‘Space Shuttle’, započinje Klara.

U tih godinu dana radila je ilustracije za prve klijente i okušala se u dizajnu vizuala festivala te je crtala direktno na majice. Uglavnom je postavljala brand Klarxy na noge. Zatim je upisala MA u Falmouthu u Engleskoj gdje je diplomirala na odsjeku autorske ilustracije. Tu godinu je provela radeći na svom grafičkom romanu ‘Kamo ljudi idu nakon smrti?’ kroz koji je isprobala tradicionalne grafičke tehnike te se upustila u digitalnu ilustraciju koja je dan danas njezin glavni način izražavanja.

Povratkom u Zagreb počela je s ozbiljnijim radom i otvorila je svoj j.d.o.o. te se ta strast pretvorila u posao.

– Posao koji jako volim i koji pokušavam održati na životu. Držite mi fige!, dodaje Klara.

Najdraži projekt koji je ikada napravila joj je već spomenuti grafički roman ‘Kamo ljudi idu nakon smrti?’ koji upravo priprema u nešto jednostavnijem formatu kako bi ga mogla predstaviti široj javnosti. Osim toga uvijek joj je draga svaka suradnja s agencijom Bruketa&Žinić&Grey te nakladničkim kućama Mala zvona i Fraktura.

– Uživam raditi narudžbe u kojima mi klijenti daju potpunu slobodu (kao i svaki umjetnik rekla bih). Puno je tu poslova koji su mi dragi, možda je bolje ne nabrajati više kako ne bih neki slučajno zaboravila, ističe Klara.

Zanimalo nas je postoje li trenutno neki trendovi, imena, materijali ili boje koji Klaru posebno inspiriraju u radu.

– Trudim se ne pratiti trendove. Imena koja pratim su uglavnom moji prijatelji i kolege iz Hrvatske, Crne Gore, Srbije i Slovenije. Nekako mi je uvijek prisutan strah da ću nekoga ili nešto prekopirati pa je moja filozofija ne tražiti inspiraciju u tuđim radovima. Naravno da je gotovo nemoguće ne uzeti nešto iz memorije jer se puno toga samo zalijepi za memoriju, ali trudim se biti maksimalno izolirana kako bih potpuno introspektivno dolazila do sljedećeg rada. Trenutno me doduše jako vuku fluorescentne boje i kao i uvijek milijuni detalja. Međutim stvarno sve ovisi o danu i raspoloženju, količini posla ili stresa, objašnjava naša sugovornica.

Klari se klijenti često javljaju jer traže ilustracije u različite svrhe, od crteža kao dara za vjenčanje do ilustracija koje umjesto obiteljskih portreta stoje na zidovima dnevnih boravaka. Takve ilustracije ne odrađuje ‘plaćenički hladno’, već razgovorom s klijentom želi saznati njegovu ili njezinu priču, te ju zatim putem slike ispričati na svoj način. Stoga smo našu sugovornicu zamolili da nam podrobnije objasni ovaj proces.

Naime, zanimljivo je da je u ovom dobu u kojem su svi zainteresirani samo za sebe, ona istinski zainteresirana za druge ljude, odnosno svoje klijente.

Zašto ti je bitno dublje upoznati osobu za koju radiš i što te općenito fascinira kod tog procesa, stoga smo pitali Klaru.

– Proces ilustriranja takvih radova je donekle upoznavanje klijenata. Kada mi se klijent javi s narudžbom za ilustraciju najbitnije mi je prvo staviti loptu na njihovu stranu terena. Ako naručuju za sebe, čuti više o njima, a ako naručuju za drugoga, čuti više o tom drugome. Isto tako vidjeti u kojem smjeru razmišljaju, što bi oni nacrtali kada bi crtali. Sljedeći korak je najčešće takav da ih zamolim da mi pokažu neki od mojih radova koji bi bio dobar smjer za krenuti. Na taj način proscrollaju kroz moj profil i vide raspon više manje svega što nudim. Kada se taj dio odradi uzmem si malo vremena, promozgam, odsjedim, popijem par kava i javljam se sa svojom nekom „vizijom“ rada. Užasno mi je bitno da svaki moj rad ima neku priču iza sebe, priča nam Klara.

Kada netko naručuje i nudi svoju priču Klara obavezno doda i elemente svoje priče. A neki puta je isključivo to njezina priča. Sve zavisi. Onda slijedi skica i nakon skice, ako je skica odobrena, ide rad. Neki puta je skica već polugotovi rad, jer ljudi vole vidjeti kamo će rad ići. Što više vide, to su mirniji.

– Inače sam jako socijalna i otvorena, volim ljude i upoznavanje ljudi. Tako da vjerujem da je i to jako vezano za to kakav će rad biti. Što bolje znam ljude, što više anegdota dobijem, što više internih fora, to je rad veći gušt za raditi, a vjerujem i da su rezultati bolji. Zato je bitno dublje upoznati osobu. Također, mislim da je svima ugodnije i da to iskustvo naručivanja postaje veselje, a ne muka, ističe naša sugovornica.

Klarini murali krase mnoge interijere, za sada doduše samo one poslovne. Stoga nas je zanimalo misli li da se mural može dobro snaći i u domu, primjerice u dnevnoj ili spavaćoj sobi i koliko se za nju razlikuje rad na muralu, ilustraciji i nečem trećem.

– Apsolutno mislim da bi se moj mural mogao dobro snaći i u privatnom domu, dnevnoj ili spavaćoj sobi! Dajte mi zid i ja ću napraviti mural. Nikakav problem haha. Još je bolje ako ne gorim na suncu ili kisnem na pljusku! Razlika rada na muralu i ‘ajmo reći ilustraciji na A4 papiru je u veličini poteza. U papir se udubim i odlazim u milimetarske detalje dok na zidu to rijetko kada ima smisla. Potez kistom postaje veći, kompozicija se tretira drugačije. Mislim da je super skakati iz jedne krajnosti u drugu da mozgu, a ni ruci, nikada ne postane dosadno jer se mora prilagođavati, objašnjava Klara.