Izolacija kosog krova: Investicija koja se višestruko vraća
Potkrovlje u kojem je ljeti vruće do granica izdržljivosti poznat je problem obitavaocima potkrovlja. Govorimo li o problemu preniskih ili previsokih temperatura u potkrovnim prostorijama, dotičemo se pitanja izolacije potkrovlja, odnosno kosog ili ravnog krova. Ravan i kosi krov ne izoliraju se jednako, a budući da je kosi krov svojevrstan sinonim pregrijanih potkrovlja, o izolaciji kosog krova smo upitali Silvia Novaka iz Knauf Insulationa i Vladimira Posavca iz Gips-Art Akustike.
izolacija potkrovlja | foto: Freepik
Upuštate li se u izolaciju kosog krova, korisno je unaprijed se pripremiti o postupku i preferiranim materijalima za taj pothvat. Dok se materijali površnih pokrova mogu razlikovati, kad je riječ o samom postavljanju izolacijskog sustava, možemo govoriti o više-manje standardiziranom postupku.
Za kosi krov je preporučljiva mineralna vuna, a savjetuju se vuna veće gustoće, koja bolje izolira i nižeg je koeficijenta toplinske provodljivosti. Niži koeficijent toplinske provodljivosti i manja gustoća znače nižu opasnost od slijeganja materijala. Isto tako, propisanu debljinu preporučljivo je ‘podebljati’ dodatnom izolacijom, kako iznad, tako i ispod ‘srednjeg’ sloja.
Mineralna staklena vuna – standard
Iako se mineralne vune dijele na staklene i kamene mineralne vune, za izolaciju kosih krovova preporučljivo je koristiti mineralnu staklenu vunu, koja dijeli svojstva drvene vune, ali zbog nešto lošijih mehaničkih svojstava vrlo dobro funkcionira kao ispuna kod šupljina kosih krovova; što doprinosi kvaliteti izolacije. Mineralna vuna se u postupku izolacije postavlja u drvene potkonstrukcije, odnosno između drvenih rogova u krovu.
Savjetuje se da se vuna u višim dijelovima šire utisne, kako bi se dobro ‘smjestila’ između rogova, a za debljinu je preporučljivo da odgovara visini između rogova, kako se vuna ne bi stiskala i tako izgubila svoju prohodnost, odnosno da se njena toplinsko-izolacijska svojstva ne bi umanjila.
– Misleći da deblja vuna znači bolju toplinsku izolaciju, ljudi često naprave grešku uzimanjem izolacije deblje od za nju predviđenog prostora. Iako se nekima čini da to ima smisla, riječ je o zabludi – mitu gdje se griješi kod izolacije, komentira Novak iz Knauf Insulationa.
S druge strane, budući da tehnički propisi reguliraju uvjete toplinske zaštite, a prema tehničkom propisu visina za izolaciju je između 12 i 15 centimetara, problem mogućeg manjka izolacije rješava se dodavanjem izolacije ispod i iznad rogova. Dodavanjem se zatvaraju toplinski ‘mostovi’ iznad rogova što pospješuje toplinsku izolaciju.
Pametan odabir
Između i ispod rogova koriste se staklene vune, a na tržištu postoji širok spektar staklenih vuna. Vune se uvelike razlikuju prema gustoći, koja je vrlo važna odrednica kvalitete i djelotvornosti vune za izolaciju, a nude se gustoće u rasponu od 8, 9 ili 10 (što se smatra vrlo malom gustoćom vune) pa sve do gustoće 10, 20 ili čak 30 kilograma po metru kobnom.
Problem nastaje kada se uslijed manjka poznavanja specifikacija materijala odabere prerijetka vuna. Već smo spomenuli da kompaktnija, gušća vuna ima bolji, niži koeficijent toplinske provodljivosti, zbog čega je pogodnija kao izolator jer je manje vjerojatno da će kod takve vune doći do slijeganja. Iz istog je razloga vuna manje gustoće više rizična, jer dugoročno postoji opasnost od slijeganja, a i lakše će propuštati toplinu te samim time ponuditi lošiju kvalitetu izolacije.
– Želi li se kvalitetnije izolirati, treba se birati vune veće gustoće, odnosno vune iznad gustoće 15 ili 20 kilograma po kubiku. Uzmu li se ‘lakše’ vune manje gustoće, neće se dobiti tako kvalitetna toplinska zaštita, zaključuje Novak.
izolacija potkrovlja | foto: Freepik
Zaštita izolacijske konstrukcije
I kvalitetan sustav toplinske izolacije podložan je nepovoljnim utjecajima. Čak i kad je sustav propisno izrađen i sadrži sve komponente, kako ne bi došlo do propadanja sustava ili krovišta, iznimno je važno spriječiti prolaz vlažnog, toplog zraka u takozvanu ‘parnu zonu’. Parna brana je rješenje koje će zaštiti kako izolaciju tako i krovište, a dobar odabir parne brane utjecat će na to koliko uspješno brana obavlja svoju funkciju.
Djelotvornost izolacije prilikom montaže može ugroziti nerazlikovanje parne i paropropusne brane, koja se postavlja kod samog krovišta i štiti sustav toplinske izolacije od vanjskih nepovoljnih utjecaja.
– Ide prvo paropropusna brana. Tu je problem kod montažera koji ne razlikuju paropropusnu od parne brane. Paropropusna ide kod krovišta, a parna brana ide neposredno prije gipsa. Parna brana je ispod, kako bi spriječila prolaz toplog zraka i kondenzacije, dok je paropropusna brana na krovištu. Redoslijed je crijep, letve, kontraletve, paropropusna folija, daske, ploče. Zatim se pravi konstrukcija za bilo kakvu oblogu, postavlja se izolacija – i to križno; da se izoliraju rogovi; a tek onda na red dolazi parna brana, objašnjava Posavec.
Dobra izolacija potkrovlja se isplati
Izolacija kosog krova prema propisima, odnosno izvođenje sustava toplinske izolacije koji sadrži sve potrebne komponente za kvalitetnu izolaciju, može se činiti kao velik trošak. Novak upozorava da se ulaganje u kvalitetnu i nekvalitetnu izolaciju cjenovno značajno ne razlikuje, pogotovo uzme li se u obzir da se na taj korak odlučuje jednom u 50 godina, koliko je okvirno vijek trajanja izolacijskog sustava. Uz to, čak ako se na dobru izolaciju i potroši nešto više, dugoročnom uštedom energije, ulaganje u kvalitetu svakako će se isplatiti.
– Dok će se pločice možda zamijeniti tijekom godina, kad je riječ o izolaciji, jednom kad se to zatvori prema tehničkom propisu, rok trajanja takvog sustava trebao bi biti 50 godina. Uštede u usporedbi na ugradnju manje kvalitetnog sustava neznatno su veće, a i kod uštede energije postignute uslijed kvalitetne izolacije vrlo se brzo dobiva povrat tih sredstava, objašnjava.
Odabir krova
Sam po sebi, nijedna vrsta krova, odnosno završnog pokrova, ne može se izdvojiti kao optimalna za što bolju toplinsku izolaciju. Sugovornici su se složili kako nije do vrste materijala završnog pokrova, već do kvalitete odabranog materijala pa su istaknuli da pri odabiru završnog pokrova na umu prije svega valja imati kakvim će uvjetima završni pokrov izložiti izolaciju.
Lim je, primjerice, materijal ispod kojega se ljeti mogu razvijati iznimno visoke temperature, veće nego je slučaj kod crijepa ili nekog drugog materijala. Imajući to na umu, odgovarajuće bi bilo pronaći sekundarni pokrov, koji će ispod lima biti dobra zaštita izolacijskom sustavu, a dugoročno neće propadati na visokim temperaturama. Govori li se konkretno o limu, umjesto nekada popularnih krovnih ljepenki, koje ne podnose visoke temperaturne promjene, preporuka je odabir paropropusne vodonepropusne folije.
Ravan krov
Dok toplinska izolacija kosih i ravnih krovova dijeli neke elemente, postupci izolacije ipak su vrlo različiti i ne bi se trebali miješati. Dok je izolacija ravnog krova nekada bila na vrlo lošem glasu, danas je se ne treba ‘bojati’ jer bi, izvede li ju specijalizirani izvođač, trebala biti pouzdana. Budući da se kod ravnog krova javlja pitanje zadržavanja vode na krovu, izolacija takve vrste krova mora se prepustiti stručnjacima.
– Za izolaciju, bitno je drugačije. Dok je kod kosih krovova važna ispuna i kod kosih se preferiraju staklene mineralne vune, kod ravnih krovova u obzir dolaze isključivo kamene vune koje imaju visoku tlačnu čvrstoću, od minimalno 50-70 do čak 90 kilopaskala, pojašnjava Novak.
Za ravan krov zaključno spominje najnoviji proizvod koji se može kombinirati sa sunčanim elektranama, no upozorava da je za taj izbor neophodna negoriva ispuna izolacije, zbog potencijalne opasnosti od požara.
Doznajte ovdje sve o izolaciji vanjskih zidova.
