Treba li Hrvatskoj uopće rukometni dom? Evo što već imamo od infrastrukture i da li je vrijedilo
Hrvatska je ponovno domaćin Svjetskog prvenstva u rukometu čije se utakmice igraju u Zagrebu, Varaždinu i Poreču. Točno 16 godina je prošlo od legendarnog prvenstva iz 2009. godine za čije se održavanje izgradilo šest novih, ali skupih sportskih dvorana. Također, ponovno je počela kružiti priča o izgradnji nacionalnog rukometnog doma koji je trebao biti na zagrebačkim Sveticama. Upravo zato, saznali smo kakvo je stanje sportskih dvorana i treba li nam još jedan megalomanski projekt.
Hrvatska sportske dvorane | Foto: Canva
Svjetsko prvenstvo u rukometu je u punom jeku. Nakon 2009. godine, po prvi put se igra i u Hrvatskoj – u trima dvorana od ukupno šest, koliko ih je bilo izgrađeno prije više od 15 godina. Uoči prve utakmice Hrvatske na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu, proslavljeni hrvatski rukometaš, Mirza Džomba upitao je predsjednika Hrvatskog sabora, Gordana Jandrokovića – ‘Dokad će reprezentacija biti podstanar?’. Na što je od njega dobio odgovor da mora upitati ministra turizma i sporta i ukoliko rezultati budu dobri da će raditi na tome.
No, nakon ovih nekoliko rečenica ostao je upitnik u zraku, treba li uopće Hrvatskoj rukometni dom? Posebno nakon što je u nedavnoj utakmici protiv Bahreina reprezentaciju na tribinama Arene pratilo tek nešto više od 10.000 gledatelja, a protiv Zelenortske Republike niti 9.000 gledatelja – što nije ni blizu punog kapaciteta najveće hrvatske dvorane. Zato smo odlučili provjeriti u kakvom su stanju sportske dvorane koje su već zbog rukometa građene, te izvesti zaključak da li nam uz njih treba još jedno gradilište?
Projekt iz 2007. godine
Kada pričamo o nacionalnom rukometnom domu, postoji sporazum o njegovoj izgradnji iz 2007. godine. Potpisali su ga tadašnji premijer Ivo Sanader i bivši zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Bilo je planirano da se hrvatski rukometni dom izgradi na zagrebačkim Sveticama. Trebao se sastojati od dvije dvorane s popratnim sadržajima, dok bi veća imala oko pet tisuća mjesta, a manja za 350 gledatelja. Kako stvari stoje, od toga još uvijek nema ništa.
Spaladium Arena
Izgradnja Spaladium Arene u Splitu, bez poslovnog tornja koštala je 60 milijuna eura. Dok je s druge strane, cijena cijelog neizgrađenog kompleksa procijenjena je na velikih 147 milijuna eura. Investitori dvorane bile su hrvatske firme Konstruktor , IGH d.d. i Dalekovod d.d., dok je dizajn projekta izradio 3LHD. Riječ je o jednoj od najvećih arena u Hrvatskoj s kapacitetom od 12.339 gledatelja, u kojoj su se odigrale utakmice velikih sportskih natjecanja.
Kakvo je stanje danas? Nažalost, Spaladium arena zatvorena je prije nešto više od godine dana kada je otvoren stečaj nad kompanije TPN ‘Sportski grad’. Nakon toga je Grad Split blokirao račun kompanije zbog neplaćenog duga za komunalije. O dvorani se nitko ne brine, u zapuštenom je stanju, a iz nje vire nedovršeni elementi. Posebno bode u oči dio kompleksa koji se nikada nije izgradio, a kako stvari stoje – ni neće.
Ono što je još vrlo bitno naglasiti, zakupninu za Spaladium Arenu od pet milijuna eura godišnje dijele Grad Split i država Hrvatska. Tijekom 30-ak godina bi investitorima na račun trebalo biti isplaćeno 150 milijuna eura. Čak tri puta išla je na dražbu čija je početna cijena svaki put bila sve niža. Posljednja dražba ‘odigrala’ se prije nekoliko dana, početna cijena je bila 15 milijuna eura, ali Spaladium Arenu i dalje nitko ne želi. Nevjerojatno zvuči činjenica da će se na sljedećoj dražbi Arena prodavati za samo euro. To je dokaz da su, velike investicije koje nisu planski i dugoročno izgrađene poput Spaladium Arene, osuđene na propast.
Spaladium Arena, Split | Wikipedia
Arena Zagreb
Arena Zagreb izgrađena je 2008. godine za potrebe svjetskog prvenstva. Plaćena je čak 89 milijuna eura, a neke brojke kažu i preko 100 milijuna eura. Izgradio ju je grad Zagreb, a njome upravlja Zagreb Arena d.o.o. čiji je vlasnik Zagrebački Holding. No ruku na srce, riječ je o puno kompleksnijoj vlasničkoj situaciji. Iako Arenom Zagreb upravlja Zagrebački holding, njen stvarni vlasnik je tvrtka Ingra d.d. koja je s tvrtkom Trigranit uložila milijune za izgradnju Arene.
Iako je Arena Zagreb sličan projekt kao i Spaladium Arena, nije je zadesila sudbina splitske dvorane. Kapacitetom veća od Spaladium arene, ukupno može primiti 16.500 gledatelja za košarku, 15.200 za rukomet te 24.000 za koncerte. To znači da za njeno održavanje i plaćanje režija treba napuniti i više ljudi.
Vlada RH i Grad Zagreb plaćaju godišnju ratu veću od 9 milijuna eura, dok će kroz duži period investitorima morati isplatiti preko 210 milijuna eura. Također, Grad i država moraju plaćati godišnji najam Ingri d.d. u iznosu od 10 milijuna eura. Postavlja se pitanje, može li Arena sve to pokriti.
Arena Zagreb svoje prihode ostvaruje zakupom prostora – za koncert će zaraditi 25.000 eura, za sportski događaj 20.000 eura, a za sajam 12.000 eura. Prema kalendaru događaja koji su se održali u Areni prošle godine, bilo je 30 koncerata, 14 sportskih događaja te 6 sajmova. Računica je jasna – 750.000 eura za koncerte, 280.000 za sportske događaje i 72.000 za sajmove i slične događaje. Ukupno je riječ o iznosu od 1.102.000 eura, što znači je vrlo upitno je li Arena Zagreb zapravo isplativa. Troškovi se zasigurno ‘vrte’ oko više od milijun eura, što je otprilike i razina prihoda. Situacija se najlakše može riješiti dizanjem cijene najma, što nam preostaje za vidjeti u narednoj godini.
Arena Zagreb | Foto: Zagrebački holding
Arena Varaždin
Arena Varaždin locirana je uz obalu rijeke Drave te svojom jednostavnom arhitekturom i mješavinom materijala od betona, stakla i čelika raspolaže s velikom dvoranom kapaciteta 5.000 sjedećih mjesta. Prostire se na 20.000 metara kvadratnih, a izgradili su ju grad Varaždin i privatna firma T. P. N. Drava za gotovo 24 milijuna eura. Tvrtka T. P. N. Drava d.o.o. povjerila je upravljanje dvoranom društvu Max Bögl – Tehnobeton d.o.o. koje osim što je izgradilo Gradsku sportsku dvoranu Varaždin – Arenu Varaždin, ima i zadaću upravljanja njome do isteka ugovora o JPP-u koji traje 25 godina.
Prije nešto više od dvije godine, Grad Varaždin objavio je lijepe vijesti o smanjenju najamnine uslijed ukidanja određenih standarda kvalitete dogovorenih početnim ugovorom iz 2007. Time je mjesečno ušteđeno gradskom i državnom proračunu 246,6 tisuća kuna, a što u sljedećih 10 godina do kraja Ugovora znači uštedu od minimalno 29,6 milijuna kuna.
Odlična je vijest i činjenica da je dvorana u dobrom stanju i da se u njoj održavaju razni događaji, od baleta do sportskih utakmica. Unutar objekta nalaze se i kongresne dvorane te ugostiteljski objekt. Svakodnevno se koristi i za treninge lokalnih momčadi, a u prošloj 2024. godini održali su se veliki koncerti te sportski događaji koji su napunili gradsku blagajnu. Primjerice, nije Aleksandra Prijović punila samo Arenu Zagreb, čak tri puta gostovala je i u Areni Varaždin. Tako djeluje da je 2024. godina bila financijski bolja od 2023. godine, u kojoj su ukupni prihodi iznosili 2,02 milijuna eura, što je smanjenje od 34,37 posto u odnosu na prethodnu godinu, podaci su FINE.
Arena Varaždin | Foto: Arena Varaždin
Dvorana Krešimira Čosića
Dvorana Krešimira Čosića nalazi se na istoimenom sjeveroistočnom dijelu Zadra. Izgradnja je započela u siječnju 2004. godine prema projektu Arhitektonskog atelijera Hržić iz Zagreba, a radove je izvela tvrtka Lavčević-inženjering iz Splita. Dvorana je dovršena u listopadu 2008. godine, a cijena izgradnje dvorane iznosila je blizu 25 milijuna eura.
Osnovni oblik i konstrukcija dvorane je armirano betonska kupola koja je u vrlo dobrom stanju. Kapacitet dvorane iznosi 9.000 gledatelja, a u njoj svoje utakmice igra košarkaški klub Zadar. Kako nam kaže sportski novinar Matej Kačan, u njoj se ne igra samo košarka, već služi kao prostor za koncerte i ostala događanja.
– Betonska konstrukcija je jako dobra i ne bi trebala brzo propasti. Imali smo problema s prokišnjavanjem krova, što je lani sanirano i zamijenjeno. Ovog ljeta će se i lakirati parket. Što se cijelog kompleksa tiče, vanjski nogometni teren i atletska staza su obnovljeni prije par godina, a stavila se i umjetna trava. Napravljena je dobra priča, ima dosta sadržaja za građanstvo – od trim staze do prostora za workout. Ima koncerata, sajmova, a tamo se treniraju i drugi sportovi, opisao nam je stanje dvorane Kačan.
Od šest otvorenih dvorana za Svjetsko prvenstvo, zadarska je bila jedna od onih koja je najbolje poslovala. Iako se nekoć pričalo da je njena izgradnja koštala tri puta skuplje, treba reći kako su se stvari zadnjih godina uvelike promijenile. Ukupni prihodi u 2023. godini iznosili su 4,17 milijuna eura. To je povećanje od 22,16 posto u odnosu na prethodnu godinu. U 2023. godini poslovni subjekt ostvario je neto dobit od 100.955 eura što je povećanje od 4.081,21 posto u odnosu na prethodnu godinu, kažu podaci FINE.
Dvorama Krešimir Ćosić | Višnjik
Dvorana Gradski vrt
Osječki Gradski vrt se sastoji od pet dvorana, a dvije najveće dvorane su kapaciteta 3.538 i 1.448 gledatelja. Izgradnja dvorane koštala je 30 milijuna eura, a arhitekti dvorane bili su Domić i Koružnjak. S druge strane, izvođač radova je bila tvrtka Osijek – Koteks d.d.
Kako kaže čelni čovjek osječkih sportskih objekata Robert Seligman, dvorana je apsolutno opremljena sa svim onim što je nužno za održavanje većih sportskih natjecanja. Također, riječ je jednoj od najkorištenijih sportskih dvorana u Hrvatskoj – popunjena je svih sedam dana. Nedavno smo pisali kako je došlo i do obnove dvorane koja je koštala 201 tisuću eura. Riječ je o radovima na izmjeni sportskoga poda te ugradnji novoga semafora i odbojkaškoga seta u maloj dvorani Nastavno športske dvorane.
Dvorana Gradski vrt, odnosno kompanija Športski objekti je u 2023. godini imala ukupne prihode od 4,86 milijuna eura, što je povećanje od 18,93 posto u odnosu na godinu prije. Također, 2023. godini poslovni subjekt ostvario je neto dobit od 16.847 eura, što je povećanje od 103,31 posto u odnosu na prethodnu godinu. Prema službenom cjeniku, najam za koncerte (parter i obje tribine) se naplaćuje oko 8.000 eura. Primjerice, u studenom i prosincu prošle godine u Gradskom vrtu su bila četiri velika koncerta koja su donijela zaradu od 32.000 eura.
dvorana Gradski vrt | foto: Grad Osijek
Športska dvorana Žatika
Sportska dvorana Žatika nalazi se u Poreču, a 2008. godine je koštala je nešto više od 15 milijuna eura. Autori projekta dvorane su Sonja Jurković, Sanja Gašparović, Nataša Martinčić i Tatjana Peraković, dok je izvođač radova bio zagrebački Kamgrad d.o.o. U svega godinu dana iznikla je naša porečka ljepotica veličine dva rukometna igrališta, brutto razvijene površine od 14.000 kvadrata, koja za sportske priredbe može primiti 3.700 gledatelja.
Zanimljivo, od svih šest dvorana, jedina je koja je gotovo isključivo korištena za sportske događaje – i to baš rukomet. Prema kalendaru događaja za prošlu godinu, od ožujka do prosinca je održan su samo koncerti Željka Joksimovića, dok je većinu preostalih termina zauzeo RK Poreč. Riječ je o vrlo dobrom klubu i jednom od najboljih u Hrvatskoj. Inače, ako želite unajmiti Žatiku za koncert i sajam, sve skupa će vas koštati oko četiri milijuna eura, kako piše u službenom cjeniku.
Dvorana Žatika, Poreč | SZGP
Što donosi budućnost?
Svih šest dvorana koje su izgrađene za Svjetsko prvenstvo su od 2009. do 2014. godine poslovali u gubitku. Nakon toga se situacija za neke popravila, a neki i dalje muku muče s plaćanjem režija. Spaladium Arena ne radi, Arena Zagreb ima jako puno događaja, ali i dalje ne uspijeva u potpunosti ‘oživjeti’, dok se one manje dvorane snalaze na svoj način.
Infrastrukturno gledajući, sve dvorane su u dobrom ili odličnom stanju. Neke su doživjela uljepšavanja, poput ‘Krešinog’ doma u Zadru i Gradskog vrta u Osijeku. U Zagrebu će Dom sportova dobiti novi izgled, o čemu smo pisali ovdje, dok Nexe u Našicama planirati izgraditi dvoranu za četiri tisuće gledatelja. Postoji velik broj dvorana u kojima reprezentacija može imati svoj dom. Hrvatska rukometna reprezentacija ima gdje trenirati i igrati – megalomanskih projekata smo se već nagledali i ne treba nam niti jedan takav. U Hrvatskoj ne postoji problem infrastrukture sportskih dvorana za rukomet, postoji problem sustavnog uništavanja razvoja sporta i zato je nepotrebno graditi nacionalni rukometni dom.
