Četiri dragulja od opeke: Muzej, zgrada kulture, vijećnica i crkva

Opeka je jedan od najstarijih materijala u građevini. Kao takav, koristi se još od doba Antike pa sve do danas. Iako više nije toliko popularna, opeka je i dalje jedan od simbola u građevini i arhitekturi. Izdvojili smo četiri prekrasne europske građevine razlčitih funkcija izgrađene od opeke.

Iako je današnja građevina prožeta minimalističkim detaljima i modernom gradnjom, jedan od najstarijih materija i dalje ima svoju simboliku i ulogu. Naravno riječ je o opeci koja se koristila od davnina pa do danas. U čast opeci, izdvojili smo četiri europske građevine izgrađene od tog materijala, a o kojima je vrlo podrobno pisala i poljska arhitektica Magdalena Jelenska u svojoj knjizi Arhistorija.

Beurs van Berlage, Nizozemska

Beurs van Berlage kulturna je zgrada koja se nalazi na ulicama glavnog grada Nizozemske, Amsterdama. Dizajnirao ju je Hendrik Petrus Berlage prema kojem je, kao što možete pročitati, i dobila ime.

Zgrada je prvotno izgrađena za potrebe burze, koja je inače jedan od izuma Nizozemaca. Danas ima bitno drugačiju ulogu, služi kao kulturno mjesto na kojem se održavaju izložbe i koncerti. Zanimljivo, u Beursu se 2002. godine održala svadba nizozemskog kralja Wilhelma Aleksandra.

Počela se graditi 1896. godine, a službeno je dovršena 1903. godine. Izgrađena je od crvene opeke, a glavni njen glavni ulaz prolazi kroz toranj sa satom visok 40 metara.

– To je jedna od rijetkih dekoracija na toj zgradi jer je ideja arhitekta bila pokazati lijepo golog zida bez ornamenta. Jedino se na uglu zgrade nalaze tri skulpture koje predstavljaju figure osoba povezanih s razvojem grada, piše u svojoj knjizi Jelenska.

Zanimljivo, kad je izgrađena, zgrada nije ‘najbolje sjela’ stanovnicima Amsterdama. Iako je izgrađena od tradicionalnog materijala, jako je odudara od bogato ukrašene arhitekture grada. Njen industrijski izgled bio je vidno drugačiji i naišao je na brojne kritike. Ipak, iz svega toga izrodilo se nešto dobro jer je njen dizajn praktički započeo novu estetiku u nizozemskoj arhitekturi.

Crkva Grundtviga, Danska

Crkva Grundtvig nalazi se u danskom Kopenhagenu i još je jedan ogledan primjer građevine od opeke. Također, rijedak je primjer ekspresionističke crkvene arhitekture, iako se može reći da je riječ o kombinaciji stilova.

Kako je Nikola Frederik Severin Grundtvig bio vrlo poznata danska ličnost, tako je i ova poznata crkva nazvano po njemu. Zanimljivo je da se crkva baš počela graditi na rođendan ovog danskog pastora, pisca i pjesnika.

Njen dizajn djelo je Pedera Vilhelma Jensena-Klinta koji je pobijedio na natječaju 1913. godine. Temelji crkve udareni su osam godina kasnije, 1921. godine. Gradila se čak 19 godina, a službeno je otvorena 1940. godine, u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Da bi što bolje izveo projekt, Jensen-Klint analizirao je arhitekturu kuća u danskim selima. Na kraju se odlučio za opeku kao jedan od materijala tipičnih za dansku arhitekturu.

– Za izgradnju crkve utrošeno je skoro šest milijuna žutih opeka proizvedenih na Zelandu, otoku na kojem se nalazi Kopenhagen. Također, ornamentika i konstrukcija crkve nadovezuju se na tradicionalnu dansku sakralnu arhitekturu, piše u knjizi Arhistorija.

Gruntvig crkva je sinteza arhitektonskih stilova. Klint je spojio moderne geometrijske forme ekspresionizma s klasičnim elementima gotičke arhitekture.

Najzanimljivija značajka ove sakralne građevina je njeno pročelje. Ulaz u hram neodoljivo podsjeća na velike crkvene orgulje, a uključuje i 49 metara visoka zvonik. Isto tako, crkva se nalazi u gradskoj četvrti kuća koje s njom tvore jedinstvenu ravnotežu. Sve zgrade izgrađene su od žute opeke i imaju stepeničaste izdužene vrhove.

Nažalost, Jensen-Klint je preminuo prije nego se crkva dovršila. Nakon toga, nadzor nad njom je preuzeo njegov sin Esben.

Gradska vijećnica, Finska

Gradska vijećnica Säynätsalo višenamjenski je građevinski kompleks koji se sastoji od dvije glavne zgrade organizirane oko središnjeg dvorišta: vijećnice u obliku slova ‘U’ i gradske vijećnice s administrativnim uredima te društvene knjižnice sa stanovima.

Projektirao ju je finski arhitekt Alvar Alto za općinu Säynätsalo u središnjoj Finskoj. Aalto je dobio narudžbu nakon natječaja za dizajn 1949. godine, a zgrada je dovršena u prosincu 1951. godine. Alto se svojim radom nadovezao na mnoge europske arhitektonske tradicije. Može se reći da su mu najveći uzori bile Italija i Finska.

-Primijenio je tradicionalni građevinski materijal kao što je opeka, a inspiraciju za kreaciju dvorišta je crpio iz talijanske renesanse. S druge strane, stube koje vode u dvorište obrasle su travom, a to se nadovezuje na lokalnu finsku arhitekturu, kaže poljska autorica.

Također, glavni dio zgrade smješten je unutar teške ovojnice od opeke, a dvorište je omeđeno staklenim prozorom u talijanskom štihu. Zahvaljujući Altu, gradska vijećnica tvori centar ovog malog mjesta, ali se istovremeno na svršen način stapa s okolinom.

Europski muzej Hanze, Njemačka

Grad Lübeck poznat je u povijesti kao prijestolnica Hanze – udruženja europskih trgovačkih gradova. Nije ni čudno da se onda najveći muzej ove tematike nalazi baš u tom gradu. Europski muzej Hanze djelo je Arhitektonskog ureda Andreas Heller iz Njemački. Prostire se na preko 7.000 kvadrata, a otvoren je 2015. godine.

Smješten je u najstarijem dijelu grada te ima vrlo bitnu ulogu u očuvanju baštine. Njegov oblik nadovezan je na srednjovjekovne zidine čiji se očuvani dio nalazi u blizini. Kao i zgrade oko njega, i muzej je izgrađen od opeke.

-Opeka od koje je izgrađen djelomično je izrezana, mjestimično nepravilna, hrapava, tako da više podsjeća na staru građevinu. Ravne linije muzeja ipak su vrlo moderne. Zgrada povezuje prošlost ti sadašnjost, pojašnjava Jelenska u svojoj knjizi.

Na muzeju se najviše ističe pročelje. Prednja strana zgrade ima koja podsjeća na cvijet s četiri latice što je jedan od čestih motiva u gotičkoj arhitekturi. Ova građevina osvojila je DAM Preis nagradu 2017. godine. Riječ je o nagradi koju dodjeljuje Njemački muzej arhitekture za najbolje građevinske pothvate na području Njemačke. Također, muzej je bio nominiran i za europsku nagradu Mies van der Rohe.