Stubišta su simbol arhitekture i važan dio zgrada: Danas su žrtva estetike u korist uštede prostora

Stubišta su jedan od najstarijih i najvažnijih arhitektonskih elemenata, koji povezuju katove, ali i oblikuju izgled i karakter zgrade. Kroz povijest su se razvijala od jednostavnih i strmih struktura do raskošnih baroknih formi i suvremenih funkcionalnih konstrukcija. Danas, unatoč dominaciji dizala, stubišta i dalje imaju ključnu sigurnosnu i estetsku ulogu, od prefabriciranih modela prošlog stoljeća do modernih otvorenih galerijskih prostora. O stubištima, njihovoj estetici i pravilima dimenzioniranja razgovarali smo s dvoje arhitekata.

Stubišta su jedna od najstarijih i najvažnijih arhitektonskih konstrukcija, koja ne samo da povezuju katove i razine, nego i oblikuju cjelokupni dojam zgrade. Maja Bagarić, arhitektica i nastavnica u zagrebačkoj graditeljskoj školi, naglašava kako stubište predstavlja građevinsku konstrukciju koja omogućuje osobnu komunikaciju između katova, pristup objektima ili svladavanje različitih razina unutar prostora.

– Istovremeno, stubište mora biti projektirano tako da se po njemu može sigurno i brzo kretati, uz što manje napora, a dimenzije i oblik moraju odgovarati vrsti i intenzitetu prometa, objašnjava Bagarić.

U svakodnevnom životu, stubišta su često prvo mjesto susreta s objektom. Od ulaznog hodnika do galerijskog prostora unutar stambenih i poslovnih zgrada, njihova prisutnost osigurava ne samo vertikalnu povezanost, nego i sigurnost korisnika. Pero Vuković, arhitekt i vlasnik studija ARHIV, dodaje kako stubišta mogu biti i estetski atraktivna.

– Najdraže stubište mi je ono u zgradi Gradske vijećnice. Prekrasno je jer je vrlo udobno, ne umara i ima savršen omjer duljine i visine stuba. Nažalost, danas se rijetko vodi računa o udobnosti, cilj je da stubište zauzme što manje prostora, što često vodi do prestrmih i nesigurnih stuba, pojasnio nam je.

Uloga se mijenjala kroz godine

Povijest stubišta pokazuje kako se njihova uloga mijenjala kroz stoljeća. U staroj arhitekturi unutarnja stubišta često su bila jednostavna i strma, dok su vanjska stubišta imala reprezentativni, gotovo monumentalni karakter. Vanjski ulazi u palače i javne zgrade često su bili namijenjeni demonstriranju važnosti objekta i društvenog statusa njegovih vlasnika.

Tijekom srednjeg vijeka stubišta su se uglavnom ugrađivala u tornjeve i imala kružni oblik. S dolaskom renesanse pojavljuju se prostrana i bogato ukrašena stubišta, koja u baroku dosežu svoj vrhunac u raskoši, s balustradama, rezbarenim detaljima i mramornim završecima. Vuković ističe kako je u razdoblju ranog 20. stoljeća izrađivana prefabricirana stubišta od teraca, koja su bila vrlo zanimljiva i estetski privlačna, kombinirajući funkcionalnost i ljepotu.

Suvremena arhitektura, osobito s pojavom visokih zgrada, preusmjerila je fokus na dizala i pokretne stepenice, ali stubišta i dalje imaju ključnu sigurnosnu i estetsku ulogu. Oni služe kao pomoćna vertikalna veza u slučaju kvara dizala ili tijekom evakuacije, što ih čini nezamjenjivim elementom svake zgrade.

Estetika stubišta

Estetska dimenzija stubišta ne smije se zanemariti. Materijali poput mramora, bronce, drva i čelika ostavili su bezvremensku eleganciju u luksuznim vilama i javnim zgradama. Pozlaćene ograde, zamršeni rezbareni detalji i zaobljene krivulje i danas se koriste u modernim luksuznim projektima. No, Vuković naglašava kako današnja stubišta često žrtvuju estetiku i udobnost u korist uštede prostora.

– Današnja stubišta postaju prestrma jer je cilj zauzeti što manje prostora, bez obzira na udobnost i sigurnost. Nekada se razmišljalo o ergonomiji, visina stuba i širina gazišta bile su pažljivo određene prema ljudskom koraku, tako da kretanje ne umara i da je sigurno, objašnjava.

S druge strane, Bagarić dodaje kako suvremena stubišta u stambenim zgradama često postaju središnji prostorni elementi. Glavni podest može se pretvoriti u hodnike i galerijske prostore, stvarajući funkcionalnu i vizualnu središnjicu objekta. Takva otvorena stubišta potiču interakciju među korisnicima i postaju društveni prostori unutar zgrade, što pokazuje kako dizajn stubišta nadilazi ‘tehničku funkciju’.

Dimenzije, nagib i ergonomija

Pravilno dimenzioniranje stubišta ključno je za sigurnost i udobnost. Stubište se sastoji od niza stuba, a više stuba iste visine čini krak. Podest između dvaju krakova služi kao odmorište, dok gazište i čelo stuba definiraju horizontalnu i vertikalnu dimenziju svake stube. Bagarić pojašnjava da je optimalan nagib stubišta određen ergonomskim principom.

– Za izračun odnosa širine i visine koristi se formula: 63 centimetara – 2 × visina stube = širina gazišta. Ova formula daje nagib koji je ugodan za penjanje. Sve stube u kraku moraju biti iste visine i širine, a kod dvokrakih stubišta dimenzioniraju se i podesti i međupodesti.

S druge strane, Vuković dodaje kako je pravilna visina stuba ključna za udobnost.

– U stambenim zgradama visina stube ne bi smjela prelaziti 18 centimetara. Ako je stuba preniska, gazište postaje preusko i kretanje je neugodno, dok prestrme stube predstavljaju sigurnosni rizik u slučaju evakuacije, pojasnio je.

Sigurnost i suvremeni problemi stubišta

Osim dimenzija, stubišta moraju biti dobro osvijetljena i ventilirana. Bagarić ističe da neki objekti često nemaju dovoljno prirodnog svjetla i prozračnosti, što čini kretanje neugodnim i potencijalno opasnim. Na primjer, u zgradama građenim prije više desetljeća, stubišta su često zatvorena i tamna, bez ventilacije, dok moderni dizajn predviđa otvorene, prozračne i svijetle vertikalne komunikacije.

Stubište je mnogo više od funkcionalnog elementa zgrade. Ono je poveznica između katova, a ujedno i prostor za druženje…barem je nekada bio.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.