Hrvati na 23. Milanskom trijenale: 'Ovogodišnje izdanje nabijeno je ambicijom'

Na ovogodišnjem, 23. izdanju Milanskog trijenale, nalazi se i hrvatski nastup – Mirror/Mirror. U pitanju je projekt sastavljen od sedam projekata mladih arhitektica i arhitekata nagrađenih na 56. zagrebačkom salonu arhitekture i urbanizma. Više o samom nastupu su nam rekli Lea Pelivan i Toma Plejić.

Čak i da inače ne pratite aktivno svijet arhitekture, sasvim sigurno ste čuli za Milanski trijenale. Stoga, nije potrebno objašnjavati zašto je toliko bitno što na ovogodišnjem izdanju se nalazi i jedan hrvatski nastup. U pitanju je Mirror/Mirror, zanimljiv projekt na kojem su surađivali mladi hrvatski arhitekti.

– Mirror/Mirror je naslov projekta hrvatskog nastupa za 23. Milanski trijenale i veliku izložbu – ‘Unknown Unknowns: Introductions to Mysteries’. Paviljon Mirror/Mirror je koncipiran kao tunel u kojem je prezentirano sedam projekata mladih arhitektica i arhitekata nagrađenih na 56. zagrebačkom salonu arhitekture i urbanizma, a oni su Tajana Levojević, Zrinka Visković, Irena Bakić, Mirna Udovčić, Kristina Škrokov, Rudolf Martinović te Marte Lozo i Josip Jerković (Studio JELO), objasnili su nam naši sugovornici.

Mirror/Mirror je nastavak ranijeg projekta – 56. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma koji je prvi put realiziran krajem 2021. godine pod naslovom – Ping, u ulogama selektora. Na nogostup Savske ceste u Zagrebu pred školskim Forumom (Muzej Mimara) bila je instalirana velika transparentna kupolu u kojoj je bio umetnut video zid na kojem su se emitirali nizovi neostvarenih projekata izabranih za izlaganje na salonu.

Kako su nam rekli Lea i Toma, Na otvaranju salona su bile i ministrica kulture i medija RH Nina Obuljen Koržinek i Nevena Tudor Perković, ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti pri ministarstvu kulture i medija, koje ih pozvale da predlože koncept za Milanski trijenale, što se pokazalo kao točna odluka jer su na kraju i bili pozvani na predstavljanje.

Povijest se ponavlja

– Bili smo oduševljeni kada smo saznali da smo pozvani jer je Milanski trijenale kultna institucija, a trenutno je vodi talijanski arhitekt Stefano Boeri, koji je nas nagradio na 38. salonu arhitekture 2003. za projekt gimnazije i sportske dvorane u Koprivnici. Povijest se vrti. Nažalost nije bilo moguće sve sa Savske translatirati u Milano, rekli su nam Lea i Toma.

Nije bilo moguće sve prebaciti u Milano, ali je i izložen projekt u Milanu itekako impresivan. Tamo su prezentirani svi nagrađeni radovi sa 56. zagrebačkog salona.

– Radi se o grupi projekata različitih mjerila – jako malih intervencija, zgrada, urbanih centara i promišljanju o sistemu grada. Svih sedam radova izradili su mladi arhitekti posebnog senzibiliteta i vještine. Radovi su izrazito bogati nabojem promišljanja moguće stvarnosti. U startu smo htjeli uključiti posjetitelje u istraživanje projekata i stvoriti specifičan prostor izložbe i režirati prolaz i dojam izložbe, pojasnili su naši sugovornici.

Kod ovako velikih projekata, jasno je da je timski rad ono što omogućuje realizaciju. Tako je i u ovom projektu sudjelovao velik broj ljudi.

Paviljon može putovati

– Izložbeni paviljon je koncipirao arhitekt Antun Sevšek, a vanjsko grafičko pročelje (sučelje) je oblikovao Damir Gamulin, interijer paviljona definirao je video koji je režirao Ivan Slipčević, a takt izložbe udara ritam Jakše Kalajžića koji je autor audio segmenta. Čitav projekt realiziran je sredstvima Ministarstva kulture i medija, a proveden je preko Udruženja hrvatskih arhitekata. Razvijali smo projekt šest mjeseci. Realizacija, sastavljanje i testiranje u Zagrebu organizirana je u zadnjih mjesec dana. Paviljon je sastavljen u Milanu u nekoliko dana. Paviljon je zamišljen je da može putovati pa su tako i projektirani svi elementi i njihovi spojevi, rekli su nam Lea i Toma.

Sam projekt je predstavljao puno izazova, a najveći je svakako bio izdvojiti se u masi. No, sasvim smo sigurni da ovaj projekt ne može proći nezamijećeno.

– Kod ovako velikih izložbi jako je važno zadržati napetost i koncentraciju gosta u paviljonu. Osmisliti prezentaciju i sadržaj koji je razumljiv svim uzrastima. Video koji smo koncipirali u razgovoru sa Slipčevićem i Gamulinom funkcionira kao video spot, kratak je i jasan. Gost je uveden u tunel pokretnih slika koje se na različite načine gibaju ovisno u projektu. Vi gubite relaciju s vašom pozicijom i ulazite u projekt, nešto slično kao ‘trainspotting’ efekt kad gledate vlak pa vam nije jasno što se sve miče, probali su nam dočarati naši sugovornici.

S obzirom na to da je u pitanju ipak Milanski trijenale, trebalo je sve prenijeti u Milano i organizirati. No, kako su u pitanju ipak profesionalci (s obje strane), nije bilo nikakvih većih problema.

– Izložbe su kompleksan projekt, uvijek su pune iznenađenja…. I ideja i realizacija podjednako su intrigantni dijelovi stvaralaštva. Uvijek se duže promišlja. Usaglašavanje sa svim uvjetima institucije, od tehničke zaštite do selektora izložbe… Voditeljica projekta Iva Martinis vodila je svu korespondenciju s Trijenalom i zapravo nije bilo nikakvih komplikacija. Tvrtka AVC koordinirala je čitavu produkciju paviljona u dogovoru s Antunom Sevšekom i sve je sastavljeno i izloženo prije roka. Čak se paviljonom može upravljati iz Zagreba,  pohvalili su nam se Toma i Lea.

Iako smo naravno najponosniji na činjenicu da se na ovogodišnjem Trijenalu nalazi i hrvatski paviljon, ipak moramo priznati da to zasigurno nije jedini zanimljiv rad. A s time se slažu i naši sugovornici, koji su ostvarili ovaj veliki uspjeh.

– Ovogodišnje izdanje Trijenala nabijeno je ambicijom i super širokim pregledom radova – od znanstvenih do umjetničkih, od Davida Lyncha do Tomasa Saracena. Izložba ‘Unknown Unknowns: Introductions to Mysteries’ monumentalnog je karaktera i jako smo sretni što smo dio tog velikog kulturnog događaja. Čitav događaj jako je praćen u medijima i vidljivost je jako velika. Izložba je otvorena do kraja godine i ima gust raspored događanja na jesen tako da će kontinuirano biti dinamičan odnos izložbe i medija. Mirror/Mirror paviljon čitavo vrijeme izložbe pulsira i ne ostavlja vas ravnodušnim, uvlači vas unutra, opisali su nam ga za kraj Lea i Toma.