Ne gledaj dolje: Pet mostova kojima se smiju prošetati samo najhrabriji

Većina nas je čula za Golden gate u San Franciscu, Bruklinski most u New Yorku ili pak Bosforski most u Istanbulu. Radi se o estetski vrlo privlačnim mostovima koji su poznati diljem svijeta. Međutim, u ovom tekstu se nismo fokusirali na te slavne mostove besprijekorne arhitekture, već one koji izazivaju osjećaje straha i uzbuđenja za sve one ljude koji se u nekom trenutku usude na njih kročiti, a potom i prošetati.

Tako smo izdvojili pet mostova diljem svijeta, od Perua do Pakistana koji se mogu podičiti jednom zajedničkom karakteristikom. Naime, na njih se usude kročiti samo oni najhrabriji, željni uzbuđenja i adrenalina. Svaki most je poseban  na svoj specifičan način, ali je ujedno i svaki ‘zastrašujuć’ na svoj način.

Most de Ojuela u Meksiku

Ovaj impresivni most se nalazi u blizini grada Mapimi u Meksiku i dugačak je nešto više od 300 metara. I sam dolazak do mosta po brdskoj seoskoj cesti predstavlja pravi izazov. Međutim, jednom kad se nađete na ovom visećem mostu i pogledate dolje, vrlo vjerojatno će vas preplaviti strah. Ili pak adrenalin. Jer most se uzdiže gotovo 100 metara iznad kanjona, a ispod se protežu nazubljene litice. Obzirom da je most vrlo uzak, a može se šetati u oba smjera, ljudi se na njemu ponekad moraju i zaobilaziti, a za cijelo to vrijeme, most se njiše.

Puente de Ojuela, sa kojeg se pruža zastrašujući, a istovremeno impresivan pogled na kanjon i pustinju, je izgrađen još davne 1898. godine. Projekt mosta je dizajnirao John Roebling, slavni inženjer najpoznatiji po svom slavnom projektu Brooklyn Bridgeu. Iako je Brooklyn Bridge svakako njegova najslavnija kreacija, ni ovaj meksički mnost po svojoj famoznosti ne zaostaje mnogo.  Inače, kad je izgrađen, most je služio kao najkraća ruta kojom su se rude prevozile iz rudnika koji se nalazio na brdu s jedne strane kanjona u selo Ojuela na brdo s druge strane kanjona. Više od sto godina kasnije, selo i rudnici su napušteni, ali ovaj most i dalje predstavlja pravu turističku atrakciju i privlači brojne tursite, ponajviše one željne adrenalina.

Coiling Dragon Cliff Šetnica u Kini

Ova staza zapravo nije most u klasničnom smislu te riječi, već šetnica dugačka 100 metara koja vijuga oko planine Tianmen koja se nalazi u nacionalnom parku šume Zhangjiajie u Kini. Neobična staklena šetnica, široka 1.6 metara, pruža nevjerojatan pogled na okolnu prirodu te na samu okomitu padinu na kojoj je izgrađena. Otvorena je 2016. godine i nalazi se na nevjerojatnoj visini od 1.400 metara i zapravo je tek jedna od nekoliko staklenih mostova tog tipa u Kini.

Isprva je Nebeska šetnica bila napravljena od drveta, međutim kasnije je rekonstruirana što se pokazalo kao dobar potez budući da kao takva privlači brojne turiste. Definitivno nije za one koji se boje visine, ali za ljubitelje adrenalina i sve one koji uživaju u prekrasnim panoramskim pogledima, ovaj most je svakako egzotična turistička atrakcija.

Most Q’eswachaka ili Keshwa Chaca u Peruu

Još jedna impresivna ostavština iz kulture Inka. Ovaj narod je nekada radio mostove od ispletene trave, a takvi ručno tkani mostovi bili su dio sustava staza i cesta više od 500 godina. Međutim, vremenom su takvi mostovi uklonjeni ili su se raspali, ali Q’eswachaka je jedini preostali, ali dobro usčuvani ručno tkani most koji se obnavlja svake godine kako bi se očuvala tradicija i vještine tkanja. Vlada je 2009. godine prepoznala most i njegovo održavanje kao dio kulturne baštine Perua.

Most se nalazi u naselju Quehue na nadmorskoj visini od 3.700 metara. Ova fascinantna tvorevina ručne izrade je dugačka 35 metara te široka 1,2 metra, a proteže se na visini od 18 metara iznad rijeke Apurimac. Ali kako su se točno radili mostovi te vrste? Naime, žene Inka su pletele male, tanke snopove užadi, koje su muškarci zatim ponovno upleli u velike potporne sajle. Slično kao moderni čelični viseći most, piše Atlasobscura.

Most Hongyagu u Kini

Čini se da su Kinezi ljubitelji staklenih mostova (prema pisanju BBC-a, u Kini ih ima oko 2.300) koji svojim šetačima uzokuju drhtanje koljena i pružaju zastrašujuće poglede na okolinu. Uz impresivnu Nebesku šetnicu, u planinskoj regiji sjeveroistočne Kine nalazi se još jedan fascinatni most – Hongyagu. Radi se o staklenom visećem mostu dugačkom 488 metara koji je otvoren krajem 2017. godine koji istovremeno može primiti 600 ljudi.

Budući da most ima stakleno dno, svi šetači imaju neometan pogled na prirodu iznad koje se šeću na visini od  218 metara. Most, koji je izgradila Hebei Bailu Grupa, je širok 4 metra i napravljen je od 1.077 staklenih ploča debljine četiri centimetra i teži oko 70 tona. Dizajniran je tako da se njiše dok ljudi hodaju po njemu te pruža spektakularan pogled na okolinu: planine, rijeku i slapove. Naravno, pod uvjetom da se odvažite i bacite pogled uokolo.

Most Hussaini u Pakistanu

I sam pogled na ovaj most izaziva trnce straha u tijelu.

U sjevernom Pakistanu nalazi se viseći most Hussaini, napravljen od nešto rjeđe raspoređenih dasaka i užeta. Em je prilično klimav, em se izrazito njiše pod čestim i jakim naletima vjetra pa se u medijima piše da se radi o najopasnijem mostu na svijetu. Dugačak je 200 metara te je izgrađen od 472 drvene daske. Međutim, pri samom pogledu na Hussaini, imamo osjećaj kao da je bilo potrebno bar još toliko dasaka kako bi se ljudi osjećali koliko-toliko sigurno pri samom prelasku.

A pod kojim uvjetima je izgrađen najopasniji most na svijetu?

Prema pisanju Local Guides-u, stanovnici sela Husseini su prije izgradnje mosta morali otići u u drugo selo udaljeno 20 kilometara i popeti se na opasno brdo da bi došli do sela Zar Abad. Zato su 1968. godine zatražili od vladara Hunza Mira Muhammada Jamala Khana da izgradi viseći most u blizini. Vladar Hunze je odobrio zahtjev i sagradio ovaj most pa ga danas stanovnici koriste kako bi došli do susjednog sela. Prelazak preko njega je zasigurno zastrašujuć i sam po sebi, a utoliko zvuči još i strašnije kad znamo da seljani često preko njega nose i teški teret, odnosno poljoprivrednu robu. Hussaini koji je izgrađen prvenstveno za potrebe sela, danas predstavlja i pravu turističku atrakciju.