Galerija: Hrvatski arhitekt obnovio obiteljsku renesansnu kulu na Braču, izgleda svjetski

Fantastična transformacija kaštela na Braču djelo je renomiranog arhitekta Hrvoja Marinovića. Utvrda, koja je od 1900-ih u vlasništvu obitelji Hrvoja Marinovića i stoljećima pretrpjela brojne osmanlijske napade, danas sjaji novim životom. Iako je sačuvan njezin izvorni vanjski izgled, unutrašnjost sada skladno spaja povijest i suvremenost.

Arhitekt Hrvoje Marinović živi na relaciji Zagreb – Dalmacija, a upravo se u toj razapetosti između kontinenta i juga krije i njegov arhitektonski modus operandi. Iza sebe ima niz zapaženih i zanimljivih projekata, među kojima se posebno ističe budući Pemo Business Centar kraj zagrebačke Arene – potpuno ostakljena poslovna zgrada s ‘rupom’ u pročelju, o kojoj smo već više puta pisali.

Nedavno je dovršio i jedan posve drugačiji projekt – obnovu renesansne kule u Pučišćima na Braču, koja je u vlasništvu njegove obitelji još od 1900. godine. Kako nam je ispričao, arhitekturom se bavi gotovo tri desetljeća, a od samog početka bilo mu je jasno da obnovljeni kaštil neće pretvoriti u turistički objekt. Umjesto komercijalne namjene, odlučio ga je urediti kao stambeni prostor za vlastito povremeno korištenje, nastojeći pritom sačuvati što više izvornih, autentičnih elemenata. No, iza cijelog projekta stoji i zanimljiva povijesna priča.

Kamene utvrde u sjeni osmanskih osvajanja

U drugoj polovici 15. stoljeća osmanska osvajanja sve se intenzivnije šire prema splitskom području. Prvi prodori i pljačkaški pohodi ubrzo prerastaju u ozbiljnu prijetnju, osobito nakon pada Makarske 1499. godine, kada su i obližnji otoci postali izravno ugroženi. Kao odgovor na novu sigurnosnu stvarnost, dalmatinski se otoci ubrzano fortificiraju, a uz obalu niču kamene utvrde – kašteli s puškarnicama, namijenjeni obrani stanovništva i luka.

Brač je bio među sustavno utvrđivanim otocima. U Pučišćima je prva obrambena kula podignuta već 1467. godine, a tijekom 16. stoljeća luka je bila opasana s čak 13 renesansnih kaštila izgrađenih neposredno uz obalu. Zbog tog jedinstvenog obrambenog sklopa Pučišća su dobila nadimak ‘luka kula’. Danas je sačuvano tek pet kula; ostale su s vremenom urušene ili uklopljene u kasnije stambene građevine. Jedan od tih sačuvanih kaštila je i kaštil Marinović, smješten na južnoj strani pučišćke obale, neposredno iza današnje župne crkve.

Od obrambene kule do obiteljske kuće

S prestankom ratnih opasnosti kula postupno gubi vojnu funkciju. Postaje dio palače obitelji Dešković, današnjeg hotela Puteus, a kasnije prelazi u vlasništvo obitelji Pinezić, kada poprima stambenu namjenu. Oko 1900. godine kupnjom dolazi u ruke obitelji Marinović, čije ime nosi i danas.

Zahvaljujući sadašnjem vlasniku Hrvoju Marinoviću, kaštil je temeljito obnovljen uz veliko poštovanje prema izvornim povijesnim slojevima. Time je očuvan niz autentičnih elemenata koji ga svrstavaju među najvrjednije primjere fortifikacijske arhitekture u Pučišćima.

– U podrumskom dijelu kule nalazi se gustirna, s karakterističnom krunom bunara smještenom u prizemlju, koja i danas predstavlja jedan od najupečatljivijih elemenata interijera. Ona podsjeća na vrijeme kada je kula, osim obrambene, imala i ključnu egzistencijalnu ulogu – osiguravanje pitke vode u nesigurnim vremenima, rekao nam je Marinović.

Kaštil Marinović jedini je od pet sačuvanih pučišćanskih kaštila koji završava monumentalnim križnim kamenim svodom nad drugim katom. Sačuvane su i puškarnice s otvorima u obliku suze te rijetka kamena ušica gotičko-renesansnog oblikovanja, što dodatno naglašava njegovu arhitektonsku vrijednost.

Od potresa do nužne konstrukcijske sanacije

Prva poznata obnova kaštila provedena je 1962. godine, nakon snažnog potresa koji je pogodio Makarsko primorje i prouzročio znatna oštećenja na povijesnim građevinama. Iako je tadašnja sanacija omogućila nastavak korištenja objekta, s vremenom su se pojavila nova konstruktivna oštećenja.

Prije posljednje obnove kula je bila u lošem stanju, s zapuštenim interijerom i oštećenim križnim svodom, s kojeg su se mjestimice odvajali kameni dijelovi. Kako objašnjava Marinović, obnova tada više nije bila pitanje estetike, nego nužnost očuvanja same konstrukcije. Projekt rekonstrukcije potpisuje zajedno s Anom Tomšić.

– U ranijim zahvatima u gornjoj trećini volumena postavljene su križne čelične zatege radi ukrućivanja konstrukcije, a tijekom aktualne obnove dodatno su obrađene i zaštićene protupožarnim premazima. Najzahtjevniji dio radova odnosio se na obnovu križnog kamenog svoda. Uklonjene su stare fuge, kamen je pjeskaren i ponovno fugiran, a isti postupak primijenjen je i na zidovima drugog kata. Zidovi u prizemlju ostavljeni su nefugirani kako bi se očuvala izvorna tekstura i patina, pojasnio je arhitekt.

Dodao je i da je poseban izazov predstavljao pod drugog kata. Drvene grede stare više od 500 godina nije bilo moguće ukloniti bez rizika od urušavanja, pa su između njih ugrađene čelične traverze H-profila koje su preuzele nosivu funkciju. Izvorne grede su pritom konzervirane i zaštićene od daljnjeg propadanja.

Suvremene intervencije s mjerom

Jedna od najzanimljivijih intervencija bilo je uklanjanje pregradnog zida od drvenih dasaka i ugradnja nove staklene pregrade, koju je izradio obrt Masiv Glass iz Sinja. Time je stubište dobilo više prirodnog svjetla i vizualnu povezanost s kupaonicom, čime je prostor postao prozračniji i suvremeniji.

– U kupaonici se nalazi vrijedan zidni mozaik od školjaka, a zidovi su obloženi poliranim kamenom tipa ‘Veselje’. Dotrajale vertikalne komunikacije zamijenjene su novim čeličnim stubama s drvenim gazištima, čime je postignuta skladna ravnoteža između suvremenih materijala i povijesnog ambijenta. Konstruktivne radove izveo je Darko Delija iz Brnaza, dok je kamenarske zahvate realizirao pučišćanski majstor Vinko Drpić, detaljno nam je ispričao Marinović.

Mali prostor s jasnom organizacijom

Ukupna stambena površina kaštila iznosi oko 62 četvorna metra. U prizemlju se nalaze blagovaonica i mala kuhinja, a ispod njih gustirna zapremnine oko 25 kubičnih metara, koja je i danas u funkciji.

Na srednjoj etaži smještene su kupaonica i velika kuhinja, koja nije bila predmet posljednje obnove jer je bila u dobrom stanju. Posebnu vrijednost ima kameni mozaik na podu, rad Luke Marinovića iz 1960-ih godina, rođenog upravo u ovom kaštilu, što prostoru daje snažnu obiteljsku i emotivnu dimenziju.

Za kraj nam je sugovornik rekao da na drugom katu, pod renesansnim križnim svodom, nalazi se dnevni boravak s izlazom na ravni krov. Interijer je oblikovan suptilno, s diskretnim brodskim i povijesnim motivima – maketom jedrenjaka Santa Marija i kamenim reljefom Da Vincijeve Posljednje večere, simbolično povezanima s razdobljem nastanka kaštila.

Kad se sve zbroji i oduzme, riječ je o iznimno uspješnoj obnovi koja je u potpunosti sačuvala povijesni kontekst i duh vremena, a istodobno suvremenim pristupom unijela novu funkcionalnost i diskretnu modernost koja se prirodno stapa sa starim slojevima.