Jadranska magistrala najzagušenija je prometnica u državi: Može li ju zamijeniti željeznica?

Nije nepoznato da je Jadranska magistrala najzagušenija prometnica u državi. Njome ljeti dnevno prođe i do 50.000 vozila, a promet nije rijedak ni ostatak godine. Glavno rješenje kojim bi se rasteretilo državnu cestu izgradnja je brze-ceste Trogir-Omiš. No, kako se na tu opciju čeka pola stoljeća, možda je vrijeme za okrenuti se drugim, potencijalno bržim i financijski prihvatljivijim rješenjima. Koja su, doznajemo od docenta s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu, Tonija Popovića.

Splitu i okolici nisu strane prometne gužve, no svakodnevni kolapsi polako uzimaju sve veći danak nad živcima sudionika u prometu. Trenutno se glavnina prometa koji prolazi kroz Split i obližnja mjesta oslanja na jednu državnu cestu, Jadransku magistralu, koja sve više ispašta pod teretom mase vozila.

Ljeti, a sve više i van sezone, količina vozila koja ‘guši’ magistralu opasno se približava ili prelazi brojku od 50.000 vozila dnevno. No, problem je očito postojao i prije 50 godina kada je obećana brza cesta između Trogira i Omiša, koja bi oslobodila putnike glavobolja, ali i dalje nije realizirana.

Trebaju li se tražiti nova prometna rješenja koja bi zbog lakše izvedbe ili manjeg troška možda bila izvedena? Kao opcije se nameću desetljećima zanemarivana željeznica i brod, a o ovim i drugim prometnim temama Splita i okolice u razgovoru nam je više otkrio docent s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu, Toni Popović.

Zloglasna magistrala

Razgovor nije mogao proći bez osvrtanja na zloglasnu Jadransku magistralu. Iako omražena zbog gužvi, upravo ta prometnica trenutno je glavna okosnica svakog putovanja na potezu između Trogira i Omiša. No, važna državna cesta polako ‘puca po šavovima’ od mase vozila koja njome iz dana u dan prijeđu. Našem sugovorniku koji magistralom svakodnevno putuje, to je dobro poznato.

– Gužve više nisu fenomen sezone. Već danas, u ožujku, potrošio sam dva sata u prometu za prijeći 20-ak kilometara od Omiša do Splita. Svima postaje jasno da stanje nije održivo. U prigradskom splitskom području, kojim svakodnevno prolazim, Jadranska magistrala je glavna prometnica, a ona je neadekvatna kako po svojim značajkama tako i po prostornom položaju, govori Popović ističući da su osim gužvi problem nepreglednost, nedostatak adekvatnih ugibališta za javni prijevoz, kao i izostanak dodatnih cestovnih trakova za skretanje.

Nigdje bez automobila

Zagušenost je ipak samo jedan od više prometnih problema splitskog područja. Drugi, vozačima zasigurno poznat problem onaj je prometa u mirovanju, te se dvije problematike u stvari pojavljuju u većim i manjim urbanim sredinama.

– U Splitu su problemi slični te je situacija poglavito vezana za neadekvatnost prometnica i izraziti nedostatak parkirnih mjesta. Sve dodatno pogoršava pojačani turizam. Istraživanje koje sam u 2020. proveo s kolegama s Odsjeka za sociologiju iz Splita ukazalo je na zagušenost prometa kao jednu od najnepovoljnijih posljedica masovnog turizma na području Splita, rekao je sugovornik.

Prema podacima Turističke zajednice grada Splita, dodao je, gradu nedostaje barem 5.000 parkirnih mjesta, pri čemu razvojna strategija grada Splita do 2030. godine sugerira potrebu za smanjenjem korištenja vozila. Iako nema sumnje da se grad i okolica ‘guše’ u automobilima, Popović naglašava trend izrazite orijentiranosti stanovništva na korištenje osobnih vozila na području Splita, što samo pogoršava cjelokupnu situaciju.

Zastarjeli vozni park

Dok se stanovništvo najviše oslanja na automobile, svako novo vozilo na cesti generira dodatni kaos na ionako preopterećenim cestama. Osim osobnih, jedina preostala opcija prijevoz je vozilima javnog prijevoza. U slučaju Splita, to su autobusne linije gradskoga i prigradskog područja, u koje se korisnici, izgleda, ne pouzdaju previše.

– Istraživanje koje sam s kolegama proveo 2015. godine o javnome gradskom prometu u Zagrebu i Splitu pokazalo je da je (tada) u Splitu i okolici bio značajan dio autobusa zastario, čak iz vremena Mediteranskih igara 1979. godine, a pokazali su se još neki problemi javnog prijevoza u Splitu. Prijevoz je bio nepouzdan, odnosno linije neredovite, a neke su zbog neadekvatnosti vozila čak bile i ukinute, prisjeća se sociolog.

Dodaje kako se u posljednjih deset godina situacija ipak popravila, te je Split nabavio i podosta novih vozila. No, svaki građanin koji je u bilo kom trenutku bio korisnikom javnog prijevoza znat će da nije sve ni u udobnosti, ili pouzdanosti.

Nikad dosanjana brza cesta

Dokle god jedina opcija osim automobila budu autobusi, javni prijevoz ostat će zakočen u gužvama. Zbog sporog putovanja, dio sudionika opet će se vratiti osobnim vozilima, a svi ti automobili i autobusi nastavit će se slijevati na prekrcanu državnu cestu D8. Koja su alternativna rješenja?

Najpoznatije je, naravno, legendarna brza cesta. No, dobro je poznato da je ideja o cesti sve osim nova. Kraj izgradnje četverotračne brze ceste od Trogira do Omiša ukupno vrijedne 200 milijuna eura duljine 50-ak kilometara trebala je postati realnost prema najavama Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine još 2008. godine. No, mega-investicija sa stalnim odgađanjima i cifrom koja je još malo porasla sada ima novi rok, 2030. godinu.

– Iako bih rekao da brza cesta nema alternativu, nije jedino rješenje za prigradski odnosno međugradski promet na širem splitskom području. Osim jednostavnijih rješenja poput preusmjeravanja na nemotorizirani prijevoz, tu su i drugi oblici javnoga prijevoza koje bi se možda trebalo poticati u smislu integracije, kaže sociolog.

Ostale mogućnosti

Između ostalog, na jednoj sjednici Vlade 2019. godine, podsjeća Popović, spomenuta je ideja da se treba ‘oživjeti’ željeznička linija između Splita i Trogira. Ova inicijativa javlja se kao potencijalno rješenje za višedesetljetne prometne boljke Splita i okolice. No, dosad bez realizacije.

– Kad se o ovoj temi govorilo, bilo je istaknuto da bi ovakva željeznica mogla biti dovršena do 2027. godine, a sastojala bi se od toga da bi se dio tračnica obnovio, dok bi se drugi dio dodatno izgradio. Međutim, evo, u 2025. godini nije dovršena ni faza idejnih rješenja, konstatira Popović koji u svakom slučaju pozdravlja ovaj oblik javnog prijevoza, ističući kako su sociološka istraživanja pokazala da su zbog brojnih pogodnosti sudionici prometa i više nego skloni putovanjima vlakom.

Učinkovitost, odnosno brzinu i udobnost koju bi željeznički oblik prometa donio području gradskog i prigradskog područja Splita prepoznali su i profesori s Građevinarskog fakulteta u Zagrebu Maja Ahac i Stjepan Lakušić s kolegama Matom Ivančevim te Anom Čudinom. Autori su još 2017. predložili realizaciju željezničke pruge između Splita i Trogira.

Željeznica Split-Trogir

U svom su radu opisali da željeznički sustav Splita i okolice čini jednokolosiječna neeelktrificirana pruga za međunarodni promet oznake M604. Pruga Split Predgrađe-Knin-Gospić-Oštarije, inače je priključna pruga na RH2 TEN-T Mediteranski koridor Budimpešta-Rijeka duljine kolosijeka od 322 kilometra.

Svojom analizom, autori su kao rješenje prometnih čvorova, velikih kašnjenja i drugih problema prometa gradskog i prigradskog područja grada Splita kao optimalno rješenje ponudili proširenje postojećeg, danas vrlo slabo iskorištenog, željezničkog prometnog sustava. Procijenili su da bi takav potez omogućio uspostavu kvalitetnog i održivog gradskog i prigradskog prometa.

– U cilju utvrđivanja najbolje prakse primjenjive za splitsko područje, prije pristupanja razradi rješenja proširenja postojeće tračničke mreže, izvršen je pregled niza rješenja povezivanja zračnih luka sa središtima gradova koje opslužuju tračničkim sustavom, objasnili su.

Zašto nitko ne spominje brod?

Popović napominje da ni ovaj zahvat financijski ne bi bio jednostavan, što je možda i glavni razlog zbog kojega se nije krenulo u njegovu izvedbu. K tome, iako se čini da trenutnoj gradskoj vlasti integrirani javni prijevoz nije ni u peti, sociolog predlaže još jednu opciju o kojoj se vrlo rijetko priča, a mogla bi biti neočekivan spas splitskim cestama pored željeznice.

– Kao dodatna alternativa spominje se i prijevoz morem, odnosno uvođenje brodskih linija na području Splita. To je još jedan put prema povezivanju Trogira, Splita i Omiša, kaže.

Upozorava kako bilo koja promjena, mala ili velika, ipak zahtjeva pomno strateško planiranje i puno pripreme. Pusto razbacivanje planovima, kao što svi znamo, nažalost je praksa političara, koja bez razrade i pripreme ne donosi promjene. Prvi korak za uspješnu provedbu ispitivanje je javnog mnijenja da bi se doznalo što ljudima smeta, a potom i kakva rješenja očekuju – jer će oni biti krajnji korisnici. Poduzimanjem potrebnih mjera prije nego se uopće krene u planiranje, izbjegava se da se nepotrebna sredstva ulažu u projekte koji ili neće zaživjeti, ili neće imati potrebnu publiku budu li izvedeni.

Prometne gužve guše i Dubrovnik. Je li rješenje mega tunel ispod grada o kojemu se pričalo još prije 40 godina?