Bauštelska reportaža: Kako se za 15 milijuna eura sanira 'predsjedničko' klizište, najveće u Hrvatskoj

Trenutno najveće klizište u Hrvatskoj sanira se proteklih devet mjeseci na gradilištu površine oko 60.000 četvornih metara. Za radove je dosad potrošeno 6,5 milijuna, a ukupni trošak mogao bi dosegnuti 15 milijuna eura. Iako je riječ o mega-odronu, nije slučajnost da je zemlja klizala na nenastanjenom području. Povijest klizišta duga je, a vjerojatno glavni uzrok aktivacije potpuno neočekivan, te seže u šezdesete godine prošlog stoljeća. Na gradilištu smo doznali koji je razlog odrona i zašto radovi toliko dugo traju.

Na zagrebačkom Pantovčaku, pred ulaznim portalom Predsjedničkih dvora, u ožujku 2024. se otvorila  zemlja. Iz male pukotine samo dva mjeseca kasnije dio ulice između izgrađenih kuća je otklizao, i to 7 metara niže u odnosu na razinu ceste.

Tu se otvorilo najveće klizište u Zagrebu, na kojemu je odmah krenula sanacija. Dosad je u radove ulupano 6,5 milijuna eura, a do kraja sanacije cifra bi se mogla popeti na nešto manje od 15 milijuna eura. Iz Grada Zagreba kažu kako je ovaj trošak predviđen u samom startu, a mi na licu mjesta otkrivamo što se posljednjih devet mjeseci događalo na  gradilištu koje se prostire na oko 60.000 četvornih metara.

Tajna Predsjedničkih dvora

Ovo klizište najveće je ne samo u Zagrebu, već i u Hrvatskoj, odmah nam kaže nadzor na izvođenju radova Goran Dašić iz Geokona Zagreb. Objašnjava da je nakon prve pukotine u ožujku tek krenula sanacija lokalnog klizišta na ulaznom portalu u Ured predsjednika. Tada nitko nije znao što se sprema.

Za početka tih radova aktiviralo se klizište koje se nastavilo širiti narednih šest mjeseci, a već u svibnju uz cestu je bio 7 metara dubok odron. Na gradilištu doznajemo da su istražni radovi ubrzo pokazali kako nije nimalo čudno što se klizište dogodilo u tolikim gabaritima, a sve objašnjava neočekivana povijesna priča.

Naime, kad su 1960-ih godina građeni Predsjednički dvori, zona na kojoj je danas odron nalazila se 5 do 6 metara niže. Na ovaj prostor nasute su velike količine materijala kako bi se povisio. Područje je podignuto za 5, 6, a gdjegdje i 10 metara.

– Izgleda kao originalni teren, ali to je čovjek mijenjao u povijesti. Dio razloga klizanja zapravo su izmjene iz prošlosti kada je netko na brdo nasuo još jedno brdo. U velikom dijelu sad vraćamo na to kako je bilo ranije, kaže nam projektantski nadzor na sanaciji, Luka Sorić iz Geotehničkog Studija.

Ogromna površina

Sanacija od one prve pukotine dosad traje devet mjeseci, a gradilište je ogromno.

– Uskoro ćemo obilježiti devet mjeseci od početka radova. Problemom klizišta zapravo je zahvaćena iznimno velika površina. Riječ je o preko 60.000 kvadrata koji su u pokretu i velike su dubine klizanja. Zbog dubina se izvode jako kompleksni zahvati. Provode se specijalistički geotehnički radovi poput ugradnje pilota velikog promjera. Zatim će površinsko uređenje sadržavati puno manipulacije materijalom i puno drenažnih radova vezano za prikupljanje i evakuaciju vode, uputio nas je Sorić u tijek radova.

Budući da je istražnim radovima na samom početku utvrđeno da se klizanje događa na velikoj dubini, prema tome je u samom startu procijenjen moguć trošak. Smatra se da bi do kraja sanacije radovi mogli doseći vrijednost od čak 15 milijuna eura. Na gradilištu pak kažu kako će se vjerojatno proći nešto jeftinije, dok je za sanaciju već potrošeno 6,5 milijuna.

Je li zona sigurna?

Zemlju na Pantovčaku zasad stabilizira oko 300 pilota, dok ih se u narednoj fazi planira dodati još. Glavni zadatak za sve sudionike na gradilištu, kojih je ovisno o fazi radova više ili manje, prvenstveno je bilo rasteretiti klizište i stabilizirati teren, doznajemo od Dašića.

Iako je klizište sada pod kontrolom, dodatne pilotne stijene učinit će ga potpuno stabilnim te otkloniti i posljednju brigu za stanovnike na rubnim zonama s obje strane odrona. Sorić kaže kako je zona pucanja u stvari sretna okolnost i da su kuće sigurne jer to područje u prošlosti nije nasipavano. Otkriva daljnji tijek radova.

– Ulaz u Predsjedničke dvore je osiguran i stabiliziran, a u dijelu nizbrežno niz ulicu, sastavni dio rješenja je denivelacija ceste za otprilike 3 do 5 metara, kako gdje bude potrebno. S druge strane ćemo nastaviti radove od glavne do južne konstrukcije. Tu će se s dodatnih 150 pilota klizište dodatno stabilizirati.

Faktori aktivacije

Kako nam je rekao projektant, najveća i najskorija promjena za stanovnike Pantovčaka bit će povratak ceste. Već je spomenuto da će po novome prometnica biti par metara niže, u skladu sa ‘stvarnom’ razinom terena. Uz novu cestu, izgradit će se i novi drenažni sustavi, budući da su oni iz razdoblja sanacije iz 1960-ih danas neadekvatni.

Ipak, podkapacitiranost starih drenažnih sustava, kao i nasipavanje terena s polovice 20. stoljeća samo je dio problema. Naši sugovornici slažu se u tome da je ulogu u ovom mega-odronu imalo više faktora. Osim već spomenutog, aktivaciju klizišta vjerojatno je potaknuo potres, a lako moguće su utjecali i drugi zasad nepoznati faktori.

Rizik prekomjerne izgradnje

Jedno je sigurno – klizišta su ‘kombinacija uzroka’ i ima ih posvuda. Tako ono što je utvrđeno na jednome neće vrijediti na drugom klizištu. U Zagrebu ih je dosta, tako da rješenje problema na Pantovčaku neće nužno značiti ‘mir’ za ostatak Zagreba.

Ipak, budući da je Zagreb izradio kartu klizišta, računa se kako su takva područja neizgrađena te da će tako i ostati. Upravo pretjerana gradnja karakteristična u novije doba može biti jedan od okidača za klizanje zemlje, doznali smo od Dašića.

– Geotehnika je takva da je svako novo klizište priča za sebe te mu se treba pristupiti zasebno. Postoje različiti razlozi za aktivaciju klizišta, a pretjerana izgrađenost svakako je važan faktor.  Nekad nije bilo toliko klizišta jer nije bilo toliko kuća, rekao je.

Gdje se javljaju klizišta?

Više o klizištima doznali smo od profesorice sa Zavoda za geologiju i geološko inženjerstvo Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Snježane Mihalić Arbanas. Navela je da su klizišta uobičajena pojava u brežuljkastim, brdovitim i gorskim predjelima gdje je teren nagnut. Procesu pokretanja klizišta, dodala je, doprinose različiti preduvjeti.

Pokretanje klizišta je prirodan proces do kojega dolazi zbog gravitacije, a tome doprinose  različiti preduvjeti kao što su veličina nagiba padine, geološka građa, vlažnost terena, ali i antropogeni faktori kao različite ljudske aktivnosti. Na primjer zasijecanje padine, gradnja koja nije po pravilima struke, procjeđivanje otpadnih i oborinskih voda kroz dotrajalu ili nepravilno izvedenu infrastrukturu, sječe šuma i tako dalje, napisala je.

Osim navedenih, Mihalić Arbanas je dodala da klizanje mogu potaknuti i drugi pokretači. U Hrvatskoj je tu najčešće riječ o oborinama, a zbog izraženih klimatskih promjena, može se očekivati sve veći rizik od klizišta za ljude, građevine i preostalu infrastrukturu.

Najveće zone

Već je jasno da klizište na Pantovčaku nije jedino u Zagrebu pa tako ni Hrvatskoj. Profesorica Mihalić Arbanas nas je uputila da su na temelju znanstvenih istraživanja Nastavne katedre za inženjersku geologiju Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrđene zone s najvećim brojem klizišta. Docentica Bernat Gazibara, s iste Katedre, dala je brojčane pokazatelje vezano za klizišta.

– Danas se pouzdano zna da je broj klizišta u podsljemenskoj zoni oko 30 klizišta/km2, a tome treba dodati i brežuljkasti dio Vukomeričkih gorica na kojemu se očekuje približno ista gustoća klizišta.

Ukupno je, kaže, samo u brežuljkastim dijelovima Grada Zagreba više od 6.000 pojava klizišta. Međutim, usprkos velikom broju klizišta, s obzirom da je površina zagrebačkih klizišta mala, više od 95 posto terena je bez klizišta, a nisu sva ni aktivna. Doznajemo da je velika gustoća klizišta unutar određenih zona, prvenstveno posljedica karakteristika brežuljkastog reljefa, ali i drugih nepovoljnih utjecaja vezanih za korištenje zemljišta.

Kako izbjeći opasnost?

Što se tiče opasnosti, Mihalić Arbanas ističe da rizik od klizišta u Gradu Zagrebu ovisi o njihovom broju, veličini i udaljenosti od građevina. Rizik se, kao što je slučaj na Pantovčaku mjeri prema tome kakvu štetu može nanijeti u materijalnom smislu, ali još više prema tome može li naštetiti ljudima. U tom smislu, značajan podatak je poznavati točne lokacije klizišta kako bi se u tim predjelima izbjegavalo gradnju.

Profesorica Mihalić Arbanas ukazuje na EU projekt PRI-MJER u kojemu su Smjernice za primjenu karata klizišta u Republici Hrvatskoj, a smjernice možete preuzeti ovdje. Ovakve karte mogu biti iznimno korisne ako ih se implementira u sustav prostornog planiranja.

Upute za gradnju

Konkretno, karte inventara klizišta predstavljaju evidenciju svih postojećih klizišta prema kojima je potrebno provoditi mjere ublažavanja. S druge strane, karte zoniranja pokazuju zone na kojima bi se klizišta mogla pojaviti u budućnosti, napisala je Mihalić Arbanas. Mjerama se može spriječiti reaktivacija, ili i na druge načine smanjiti rizik.

– Kroz prostorno planiranje na razini jedinice lokalne samouprave (gradovi, općine), važno je spriječiti prostorni razvoj na području velike gustoće klizišta ili na području velikih klizišta na kojima sanacija klizišta nije isplativa. Karte klizišta također daju informacije za planiranje i provođenje mjera i aktivnosti civilne zaštite koje se odnose na pripravnost i uzbunjivanje vezano za odabrana visoko rizična klizišta, što djeluje neprocjenjivo pogotovo imajući na umu da su saznanja o lokacijama klizišta nova.

Ovdje pročitajte druge bauštelske reportaže.