Bauštelci radna odjela kupuju sami, u najboljem slučaju gazda da jedne cipele u 15 godina

Da bi radnik na gradilištu bio maksimalno zaštićen trebao bi na sebi imati zaštitno radno odijelo, cipele, kacigu, rukavice i naočale. No, iako je bauštelca moguće na ovaj način osigurati već za približno 200 eura tužna je činjenica da se ni taj goli minimum na većini gradilišta u Hrvatskoj ne poštuje. Radnici u građevini najčešće si radnu odjeću kupuju sami, ili ne kupuju uopće, a kada to čine njihovi šefovi obično su razmišljanja da jedne radne cipele ili kaciga traju vječno.

Kako bi trebao biti odjevno opremljen radnik u građevini doznali smo u tvrtki Centar Alata koja se bavi prodajom zaštitne odjeće za sve struke. Tamo smo i složili jednu zaštitnu kombinaciju za prosječnog bauštelca po minimalnoj cijeni od približno 200 eura. Ona se sastoji od: cipela, hlača, bluze, kacige, rukavice i naočala te predstavlja minimum opreme bez koje niti jedna građevinac ne bi trebao raditi. Uz napomenu kako je riječ o cijenama koje variraju u situacijama kada, primjerice, tvrtka kupuje zaštitnu opremu za veći broj radnika.

Obuća i odjeća

Radne cipele moraju imati normu SRHO, a ona podrazumijeva čeličnu tabanicu i čeličnu kapicu. Kapica može biti i kompozitna, kakve građevinci obično preferiraju. Naravno, cipele moraju biti i protuklizne,  to je osnova bez koje se ne može. Kvalitetne radne cipele sa zaštitnom kapicom teško je pronaći za manje od 80 eura.

Radna odjeća ovisi o profesiji. Za knaufera, primjerice, treba lakša odjeća. No, ako je riječ o zidaru koji radi klasičnu građevinu kupuje se odjeća koja može podnijeti s vanjske strane veliko habanje, ali mora s unutarnje biti pamučna da bude ugodna za radnika. U svakom slučaju radna odjeća se sastoji od hlača s ili bez tregera, te od bluze.  Za rad ne većim gradilištima obično je dio standardne opreme i reflektirajući prsluk. Jeftiniji set odjeće može se kupiti za pedesetak eura. No, treba imati na umu kako je riječ stvarno o osnovnom modelu koji ne nudi zaštitu od vatre ili proreza kakvim oštrim alatom. Za primjer, hlače kakve nose varioci, koje moraju biti otporne na toplinu, koštaju po 300 eura i više.

Dodatci bez kojih se ne može

Kaciga je obavezni dio zaštite na gradilištu, a ujedno i najjeftiniji dio opreme. Cijena kaciga se kreće između 5 i 15 eura, a svaka treba moći izdržati udar od 200 kilograma. Ono čega mnogi nisu svjesni je da kaciga ima rok trajanja koji obično iznosi dvije godine. Iz Centra alata kažu kako je najveća greška nakon dana na gradilištu samo baciti kacigu na zadnje sjedalo auta. Kaciga se mora čuvati dalje od utjecaja UV zraka i onda može trajati i biti zaštita.

Rukavice su također nešto bez čega se ne može, baš poput cipela! Iako je za ovaj komad češće slučaj da ih radnici ipak dobivaju od svojih šefova, malo njih obraća pažnju koju razinu zaštite imaju rukavice koje nose. A doznati to uopće nije teško. Naime, svaka rukavica na predjelu ručnog zloba ima upisane oznake prema kojima se točno zna kako je prošla na standardnim testovima provjere razine zaštite. Osnovni modeli koji će poslužiti kao dobra zaštita protiv ogrebotina mogu se kupiti već za 10 eura.

Naši sugovornici iz Centra alata kažu i kako bi naočale trebale biti dio obavezne zaštitne opreme u građevini. Barem one najjeftinije koje se mogu kupiti za samo 1,50 eura. Ističe se kako su istraživanja pokazala da je 90 posto ozljeda oka na gradilištima bilo moguće izbjeći nošenjem zaštitnih naočala.

Zašto hrvatski bauštelci rade bez zaštite

U zapadnoeuropskim zemljama postoji obaveza da se na gradilištu obavezno nose naočale fluorescentne boje kako bi šef gradilišta mogao na kilometre vidjeti tko ih ne nosi. To je zato jer činjenica da radnik ima zaštitnu opremu za tvrtku znači pravo povlačenja novca od osiguranja u slučaju nesreće. Dok u Hrvatskoj ta poluga ne postoji.

– Naši su ljudi na gradilištima opremljeni smo nužnom opremom koju šefovi kupuju isključivo kada i ako moraju. To znači da će kupiti opremu za radnike ako im dođe inspekcija i to im naloži, ako ne – neće. I to je stvarnost. Kako bi se tomu doskočilo, zakonski se mora regulirati da osiguravajuće kuće neće isplatiti odštetu za nesreću na gradilištu ako radnik nije nosio zaštitu opremu. Tada više nitko neće htjeti raditi bez odgovarajuće zaštite. No, Hrvatska nema takve propise. Kada je u pitanju zaštita na radu kod nas u svakoj županiji vrijede neka druga pravila, a u većini slučajeva riječ je o prepisanim dijelovima srodnih zakona iz vremena Jugoslavije, objašnjava Dejan Šimić iz Centra alata, te dodaje kako stoga i ne čudi da je kod nas građevinac sretan ako mu gazda kupi jedne cipele u 15 godina.

Doznajte ovdje sve o osiguranju gradilišta.