Gabionski zid ima razne primjene u građevinarstvu: Počeli ga koristiti u drevnom Egiptu

Sigurno ste u životu vidjeli žičane blokove ispunjene brojnim komadima kamena – to je gabionski zid. Ima razne primjene u građevinarstvu, a pošto je specifičnog sastava, ima i razne funkcije.

Gabionski zid stavlja se pretežno u svrhu osiguranja stabilnosti tla iza zida, ali može biti izveden i kao obložni zid. Izrađuje se od gabionskih koševa koji se slažu u jednom ili više redova, ovisno o visini zida. Koševi imaju oblik kaveza zatvorenog sa svih strana. Izrađeni su od pocinčane heksagonalne mreže i od lomljenog kamena koji se ugrađuje u koševe. Slaganjem gabionskih koševa u pravilnom rasporedu nastaju potporne konstrukcije koje predstavljaju alternativno rješenje betonskim konstrukcijama za osiguranje stabilizacije tla.

Koristio se još u drevnom Egiptu

Riječ ‘gabion’ izvedenica je stare talijanske riječi, gabbione, što znači ‘veliki kavez’. Prije oko 7.000 godina, rane strukture gabionskog tipa štitile su obale Nila. U srednjovjekovnom razdoblju, gabioni su prilikom izgradnje vojnih utvrda. U novijoj povijesti, građevinari su intenzivno koristili gabione za obranu obala, obala rijeka, autocesta i padina od erozije. Koristi se već tisućama godina kao oblik gravitacijske potporne konstrukcije i čini atraktivan, učinkovit i jeftin zidni sustav.

Gabionski zid može imati različite funkcije

• stvaranje barijere koja sprečava eroziju tla kod stabilizacije obala i nasipa
• sprječavanje klizanja ili ispiranja tla
• smanjenje brzine vode radi sprječavanja erozije tla kod vodenih tokova
• zaštita od buke
• estetska konstrukcija ogradnih zidova vrtova

Koje su prednosti gabionskog zida?

Prirodni je materijal pa se lako uklapa u okoliš. U prazninama između kamenja s vremenom kreće rasti vegetacija, koja dodatno očvršćuje cijeli blok. Gabionski zid je vodopropusan i nema problema prilikom izlaganja vodi. Jako su dugotrajni jer kamen, kao što vidimo u povijesnim jezgrama Hrvatske, može trajati stotinama godina. Dobro podnosi gibanje tla jer nije u pitanju jedna cjelina, već više manjih komada koji lakše vibriraju zajedno.