Bauštelska reportaža: Hotel Dunav Vukovar, šetnja po staklu

Tik uz obalu Dunava u središtu Vukovara, na centralnom položaju između Vodotornja i Spomen križa palima za Hrvatsku, kao simbol ratnih stradanja, tranzicijskog profiterstva i propasti pod utjecajem zuba vremena stoji, ni malo ponosan Hotel Dunav. Danas tek oronula ruševina, zaklon beskućnicima i dom mačkama lutalicama. Pročelje od žute fasadne opeke još se dobro drži pa se izdaleka čini kako je riječ o funkcionalnoj građevini, jer je, obzirom na lokaciju, teško pomisliti da bi moglo biti drugačije. No, dolaskom u njegovu neposrednu blizinu jasno je kako je za ovu zgradu vrijeme isteklo. Obišli smo ono što je ostalo od nekada kultnog ugostiteljskog objekta na istoku Hrvatske, ali i istražili što se događa s ovom zanemarenom nekretninom na top lokaciji.

Središte Vukovara nije veliko, što je logično obzirom da se radi o gradu koji prema posljednjem popisu stanovništva ima oko 23.000 stanovnika. Njegovom vizurom dominira gradska pješačka zona unutar koje se nalazi plato s modernom zgradom Grada Vukovara. No, samo nekoliko metara dalje, uz obalu Dunava stoji zapušten i napušten Hotel Dunav.

Prva je misao prolaznika, neupućenog gosta, kako je riječ o još jednoj zgradi stradaloj u ratu koja se, eto, još uvijek nije obnovila. No, to nije tako. Ovdje se, nakon oslobođenja, približno 5 godina još spavalo i gostilo. No, onda je nešto pošlo po krivu i izuzetno vrijedna nekretnina, na top lokaciji koja predstavlja san svakog investitora danas tek pruža zaklon onima koji nemaju drugog izbora.

Obišli smo ono što je ostalo od nekada kultnog ugostiteljskog objekta na istoku Hrvatske, ali i istražili što se događa s ovom zanemarenom nekretninom na top lokaciji.

Šetnja kroz staklo

Iako se Hotelu Dunav može prići preko Trga Republike Hrvatske, mi smo to ipak učinili sa stražnje strane, s velikog parkirališnog prostora. Na ulazu smo zatekli hrđavu nadstrešnicu podno koje je bio parkiran automobil, a povrh koje još uvijek stoje plavo-zelena slova s imenom hotela. Ovdje je ograda čvrsta, ali kroz nju se u unutrašnjost dobro vidi.

Pogled seže prema nekadašnjoj recepciji i prolazu iz kojega se išlo lijevo prema dizalima i predvorju ili ravno prema terasi s pogledom na Dunav. S lijeve strane poslovni su prostori, odnosno ono što je od njih ostalo. Bila je tu nekad, vidi se prema zaostalim natpisima, turistička agencija, poslovnica za ugovaranje prodaje poljoprivredne mehanizacije, pa i sjedište lokalnog SDP-a.

Dok pravimo polukrug prema drugom, glavnom ulazu, hodamo po staklu koje okružuje zgradu. Uz glavni ulaz stoji stara ploča s natpisom kako je riječ o privatnom vlasništvu u koje je ulazak zabranjen. Dok su svuda još uvijek ploče na kojima se ističe kako je objekt u vlasništvu VUPIK-a.

Glavni je ulaz u potpunosti zaštićen od pogleda, čvrstim drvenim vratima iznutra obloženim papirom. Ali, već nekoliko koraka dalje, kroz nekadašnji hotelski bar i ulaz u disko klub u objekt se može ući. No, tu je nestalo odavno sve što se moglo odnijeti. Da je ovdje nekada bilo života primjećuje se tek po muralima na zidovima koji su nekim čudom odoljeli zubu vremena.

Do već spomenute terase hotelske kavane dolazimo s druge strane objekta. Prostor za sjedenje je otvoren, nadstrešnica čitava, a na podu je stari crveni tepison prekriven korovom i smećem.

Ulaz u  kavanu koja vodi prema restoranu je ograđen, no kroz rupičastu ogradu je jasno vidljivo kako je ovdje sve ogoljeno, do betona. Okrećemo se prema Dunavu i zamišljamo kako bi na ovaj prekrasan jesenski dan ovdje mogli satima sjediti i piti kavu.

Stanje konstrukcije hotela najbolje je vidljivo ako se dunavskoj šetnici okrenu leđa. Pročelje od žute fasadne opeke još se dobro drži pa se izdaleka čini kako je riječ o funkcionalnoj građevini, jer je, obzirom na lokaciju, teško pomisliti da bi moglo biti drugačije.

No, čim se malo približite posve je jasno da je riječ o ruševini. Na prozorima soba i gornjih hodnika ili nema stakala ili su prekrivena grafitima. Dok se kroz otvore na sobama nižih katova može primijetiti da su čak i iz zidova iščupane instalacije. Sve u svemu – tužno, posebno za nekoga tko je ovdje jednom bio, u nekom drugom vremenu.

Slavno desetljeće samo uspomena

Hotel Dunav vukovarski ‘Građevinar‘ izgradio je 1980., a radovi su trajali približno dvije godine. Investitor je bio Poljoprivredno industrijski kombinat Vukovar – VUPIK, tvrtka koja je u to vrijeme bila značajan faktor u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda Jugoslavije. Otvoren je u povodu obilježavanja 60 godina Vukovarskog kongresa KPJ.

Hotel je bio centar događanja u Vukovaru. Svatko tko je bio ‘netko’ upravo je ovdje imao svadbeno veselje. Hotelska kavana s terasom preko dana, te bar i disko klub u večernjim satima bili su uvijek puni, a posjećena je bila i kuglana, te frizerski salon.

Bruto površina hotela iznosila je približno 6.000 kvadrata. Sobe su za ono vrijeme bile moderne. Hotel je imao i dizala, te dva ulaza od kojih je svaki vodio ka recepciji i lobiju koje su krasili ornamentalni lusteri.

– Za nas je to onda bio najljepši hotel na svijetu. Hotel je imao disko klub, prekrasnu ljetnu baštu, glazbu u živo, tavernu, kuglanu. Ja sam tamo zalazio skoro svaki dan, a inače sam kuglao u tom hotelu Dunav, za Vupik. Svi su me znali i ja sam sve znao. Nekima je taj hotel bio ružan a velikoj masi Vukovaraca najljepši na svijetu, samo je jedan od nostalgičnih komentara o slavnom vremenu hotela na koji smo naišli u FB grupi ‘Vukovar i okolica u prošlosti’, a koji se poklapa s javno dostupnim informacijama iz tog vremena.

No, lijepa vremena u hotelu Dunav, na žalost, nisu potrajala. Bio je u punom pogonu samo 10 godina kada je istok Hrvatske zahvatio ratni vihor.

Ratni hotel

Kao i baš sve građevine u Vukovaru, ni hotel Dunav nije preživio bitku za Vukovar bez ratnih rana. No, ipak, nije srušen. Iako je teško pronaći provjerene informacije iz tog vremena, potvrđeno je kako je imao status tzv. ‘ratnog hotela’, odnosno da su njemu skroz do sloma grada, doduše u oskudnim uvjetima, boravili domaći i strani novinari.

Postoje i zapisi stranih novinara koji se odnose na vrijeme nakon pada Vukovara, a koji svjedoče kako je upravo hotel Dunav bio poprište velike proslave srpske vojske nakon 18. studenog 1991. godine.

‘Pukovnici koji su vodili Operaciju Vukovar su zabavljali više od 100 novinara u ruševinama hotela Dunav, u slavlju koje je ličilo na slavlje ‘Ludog Klobučara’. Davali su razglednice starog Vukovara kao uspomene te servirali pića na potpuno bijelim plahtama, dok su vjetar i kiša pljuštali unutra kroz razbijene prozore. Unutar hotela Dunav bio je svijet ‘Alise u zemlji čudesa’ gdje je pukovnik Miodrag Gvero objavio da su rupe na zidovima napravili hrvatski branitelji. Stavili su dinamit u cigle kako bi ocrnili armiju, rekao je’, stoji u zapisu ratnog izvjestitelja, Marca Championa od 24. studenog 1991. za britanski The Independent.

Propao pokušaj obnove

Kada se Vukovar mirno vratio pod hrvatsku vlast 1998. godine, polako, ali sigurno Hotel Dunav koji je, iako poprilično devastiran, još uvijek stajao postao je nekretnina zanimljiva mnogima. No prošlo je još nekoliko godina prije nego li je djelomično obnovljen i ponovno otvorio vrata za goste 2005. godine.

Narednih 5 godina hotel je radio relativno pristojno obzirom da je predstavljao jedini ‘pristojan’ smještaj u gradu, posebno kada je riječ o većim skupinama gostiju. A njih je u Vukovaru bilo podosta jer je grad u to vrijeme bio idealan poligon za institucije i udruge koje su upravo ovdje rado okupljale stručnjake iz raznih područja bivših Jugoslavenskih država pričom o važnosti pomirbe.

– Sobe su bile pristojne iako u onom starom, ‘socijalističkom’ štihu. Dizala su radila, u restoranu su se posluživali obroci, a konferencijska soba je bila dobro opremljena za ono vrijeme. Bila sam u jednokrevetnoj sobi, mislim, na četvrtom katu. Imala je dugačak i uzak prozor s prekrasnim pogledom na Dunav. No najljepša je bila terasa kavane okrenuta na istu stranu. Kružnog oblika, okrenuta prema rijeci, u hladovini. U Vukovar sam nakon te 2006. godine otišla ponovno tek 2018. i srce mi je puklo kada sam prošla pored te terase. Sve je uništeno, svuda samo razbijeno staklo, priča nam kolegica Marijana koja je na pragu novog milenija bila dio novinarske ekipe okupljene oko priče o korektnom izvještavanju o nacionalnim manjinama.

Ovdje treba reći da je hotel u formi u kojoj ga je ona doživjela 2006. godine, zatvoren samo četiri godine kasnije, kada je posao izgubilo tadašnjih četrdesetak radnika.

Plejada novih vlasnika

Treba reći i da je jedno vrijeme hotel je služio i kao studentski restoran za studente sa vukovarskog veleučilišta. Privatizacijom Vupika, vlasnik Hotela Dunav postao je koncern Agrokor, a 2014. godine je prešao u vlasništvo vinkovačke tvrtke Eurco koja je javno iznijela planove za rekonstrukciju.

Tada je trebao postati gradski, poslovno – odmorišni hotel sa četiri zvjezdice i 79 smještajnih jedinica, odnosno ukupno 158 kreveta. Sve uz dodatne ugostiteljske, kongresne, wellness i fitness sadržaje. No, ovi planovi nisu realizirani.

Potom je hotel u ime Grada Vukovara 2017. godine kupio gradonačelnik Ivan Penava, te za njega iz Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara dao milijun i 375 tisuća eura (tadašnjih 10 milijuna i 360 tisuća kuna) tvrtki Eurco iz Vinkovaca.

Penava je najavljivao da će obnoviti hotel europskim sredstvima i od njega napraviti društveno-obrazovni centar, smještajni objekt s konferencijskim dvoranama i raznim drugim sadržajima. Obećavalo se ulaganje od približno 4,6 milijuna eura (35 milijuna kuna), te svečano otvorenje 2021. godine. No, umjesto toga, u svibnju 2019., Grada Vukovar hotel Dunav prodao je švicarskoj tvrtki Immo Invest Partner Vukovar.

Čeka se građevinska dozvola

Upitani za sudbinu Hotela Dunav iz Grada Vukovara danas odgovaraju kako je tvrtka  Immo Invest Partner Vukovar tijekom rujna 2024. godine podnijela zahtjev za ishođenje građevinske dozvole radi izgradnje nove građevine, te je postupak za ishođenje iste u tijeku.

– U ovom trenutku, predmetna nekretnina je još uvijek u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Grada Vukovara. Naime, sukladno uvjetima javnog natječaja za kupoprodaju, kupac je dužan u roku 8 dana od dana pravomoćnosti građevinske dozvole isplatiti kupoprodajnu cijenu u potpunosti i Gradu Vukovaru dostaviti bankarsku garanciju na iznos 20% kupoprodajne cijene, kao jamstvo da će u roku od 7 godina od dana pravomoćnosti građevinske dozvole izvršiti ponuđenu gradnju nove građevine. Tek po uplati punog iznosa kupoprodajne cijene i zaprimanja bankarske garancije, Grad Vukovar će dozvoliti prijenos vlasništva predmetne nekretnine na kupca, stoji u odgovoru na naš upit.

Iz Grada Vukovara kažu i kako su predmetom kupoprodaje 2019. godine bili hotelska zgrada s pomoćnim zgradama i parkom ukupne površine 4.625 kvadrata, te još dvjestotinjak kvadrata okolnog zemljišta.

Prema ranijim najavama Švicarci će ovdje graditi hotel s četiri zvjezdice i približno 120 soba, odnosno 240 ležaja. Trebali bi tu biti i restoran, te multimedijalni prostor. Sve to uz ulaganje od 26,5 milijuna eura.

Hoće li se to dogoditi ili ne teško je reći obzirom na tolika propala obećanja za ovu nekretninu koja i danas stoji na vjetrometini, čekajući bolje dane. Napuštajući grad nadamo se kako će naša slijedeća reportaža iz Vukovara biti s gradilišta novog Hotela Dunav, na istoj lokaciji. Tko zna, možda već na proljeće.

U Vukovaru je nedavno započela je izgradnja Arheološkog parka koji će biti sastavni dio Muzeja vučedolske kulture, doznajte ovdje detalje.