Tvornice koje su preuzeli radnici doživjele procvat: Nema šefova, nema kapitalista

Početkom 2000-ih Argentinu je zadesio jedan fenomen. Početak recesije i gubitak kapitala bio je uzrok zatvaranja tvornica u kojima su radnici ionako bili potplaćeni i iskorištavani. No, u borbi za svoj posao, preuzeli su ugašene tvornice od kapitalista i počeli ih voditi samostalno, kolektivno. Mnoge tvornice su se vratile u život i počele ponovno cvasti.

Ima mnogo ovakvih tvornica koje su preuzeli radnici početkom 2000-ih u Argentini da su ponovno zaživjele i počele rasti. Najpoznatiji primjeri su tri tvornice: Zanon, tvornica keramičkih pločica u južnoj Argentini, Forja, tvornica auto dijelova u Buenos Airesu i Brukman, tvornica tekstila, također u Buenos Airesu.

Ovaj fenomen u svijetu je dodatno popularizirao film The Take iz 2004 godine. Najrecentniji primjer ovakvog preuzimanja tvornice je preuzimanje tvornice Madygraf. Radi se o tiskari koja se prvotno zvala R.R. Donnelley, no nakon preuzimanja radnici su joj dali ime Madygraf. To ime je simbolično jer je po uzoru na kćer jednog radnika koja se zove Mady i koja je doživjela teške ozlijede kao beba, a doktori nisu mislili da će preživjeti. Simbolično, vlasnici tvornice nisu mislili da će tvornica preživjeti, a radnici su je uspjeli spasiti.

Madygraf danas ima 160 zaposlenika, svi imaju jednake plaće. Sve odluke o budućnosti tvornice donose se demokratski na skupovima koji se organiziraju regularno, a može ih organizirati bilo koji radnik. Na tim skupovima se odlučuje koji će radnik preuzeti koju funkciju šefova, u odnosu na vještine kojima barata. Prije preuzimanja tvornice, većina radnika bilo je muškog spola, a danas je trećina radnica u tvornici.

Tvornica Madygraf je potpuno novo radno okruženje, po mjeri radnika. U uredima ljudskih resursa sada se nalazi vrtić kao ispomoć za radnike s djecom, a pogotovo za radnice majke. U dvorištu tvornice nalazi se nogometni travnjak, ured sindikata je premješten iz podruma tvornice u sredinu kako bi svima bio lakše dostupniji.