Unutarnje i vanjske pločice: Razlike, karakteristike i namjena
Najveća razlika kada govorimo o pločicama je u materijalu od kojih su napravljene. U osnovi, razlikujemo pločice koje su rađene na bazi gline i pločice od gres keramike. Dok jedne drže primat u interijeru domova, druge su top preporuka za vanjske površine i prostore s gospodarskom namjenom. Sve o karakteristikama i namjeni vanjskih i unutarnjih pločica doznali smo od Zlatka Prosinečkog, keramičara s preko 40 godina iskustva.
pločice uzorci | foto: Freepik
Oblaganje unutarnjih i vanjskih površina prilikom uređenja doma za one koji se u takav pothvat upuštaju po prvi put velik je izazov. Kako odabrati dugoročno najbolju keramiku, te što razlikuje jedan tip pločica od drugog objašnjava majstor od zanata, Zlatko Prosinečki koji svoj keramičarski obrt uspješno vodi od 1981. godine.
Svakako je najvažnije znati da glinene pločice nikako ne bi trebalo postavljati na vanjske površine. Dok je gres keramika univerzalna, te da u posljednje vrijeme sve više iz radionica i industrijskih pogona prelazi u kuhinje i kupaonice.
Glinena keramika
Pločice na bazi gline su prvenstveno za unutarnje radove. To su pločice koje se danas uglavnom koriste u kućanstvima. Popularne su jer investitoru daju puno veći izbor po pitanju boja i uzoraka. Glinenim pločicama puno je lakše dekorirati prostor kada je prilikom radova izgled jedan od prioriteta.
– Imaju crveni ili bijeli presjek, ovisno o koje su gline rađene. Mekane su, a to znači da ih je lagano rezati, obrađivati, te u njima raditi otvore. One se ne bi trebale postavljati vani jer su vodoupojne, kroz fuge može proći voda i onda dolazi do smrzavanja i površinskog ljuštenja. Odnosno dolazi do pucanja površinske cakline, objašnjava Zlatko Prosinečki.
Dodaje, nekada je standardni format glinenih pločica bio 15×15 ili 15×30 centimetara. No, danas estetika ide prema tome da su pločice sve veće.
– U tome kontekstu kod glinenih pločica je jako važno znati da što je pločica veća, odnosno kako joj se povećava format, ona mora biti i deblja kako bi se mogla statički opteretiti. Ako je glinena pločica 90 centimetara dugačka mora imati debljinu barem 8 do 9 milimetara, dok ona dimenzija 30×30 centimetara može biti debela samo 4 do 5 milimetara, kaže naš sugovornik.
keramičar | foto: Freepik
Gres keramika
Pločice od gres keramike su, ističe Prosinečki, tvrde pločice koje zahtijevaju posebne alate za rezanje poput dijamantnih svrdla i noževa. Gres keramika ima presjek sive boje, izuzetno tvrd, poput betona.
– Gres pločice su univerzalne, mogu se koristiti i za oblaganje vanjskih i za oblaganje unutrašnjih površina. No, najčešće se koriste za vanjske površine. Unutra se postavljaju mahom u radionicama, skladištima i generalno prostorima gdje se svakodnevno raubaju podovi. Riječ je o izuzetno durabilnom materijala, kaže keramičar.
Kada je u pitanju gres keramika, s obzirom na to da tu govorimo o jako čvrstom materijalu, dimenzija pločica nema veze s njihovom čvrstinom.
– Gres keramika se radi od drobljenih granitnih stijena i ljepila, te se peče i preša na od 1.000 do 1.200 stupnjeva, što znači da ima strašnu veliku tvrdoću. Zbog toga pločice o gres keramike nemaju nikakvu vodoupojnost i čvrste su kao stijena, objašnjava Prosinečki.
Kada se gres keramika postavlja kao dio uređenja interijera najčešće su to ultra tanki modeli koji su popularni, primjerice, za oblaganje zidova između kuhinjskih elemenata. Od njih se izrađuju i radne ploče u kuhinji, stolovi te se njima oblažu fronte namještaja.
Najdeblja gres keramika, od 2 centimetra, najviše je zastupljena u vanjskim prostorima. Njezina iznimna čvrstoća, tvrdoća i otpornost na vanjske utjecaje čine ju odličnim izborom za staze, terase i prostore oko bazena. Može se postavljati lijepljenjem te polaganjem na površinu ili nosače.
Pogledajte ovdje kako izgleda potpuno uređenje kupaonice od nule za 3 tjedna i 4 tisuće eura.
