Najstariji, a zove se ‘Novi’: Legendarni pariški most koji je promijenio grad i bio ispred svog vremena
Pont Neuf je najstariji most u Parizu, ali i jedan od njegovih najvažnijih simbola. Tijekom stoljeća bio je više od običnog prijelaza preko Seine, mjesto moći, susreta i inspiracije. Danas, kao i nekad, ostaje prostor na kojem se isprepliću povijest, umjetnost i svakodnevni život grada.
Pont Neuf, najstariji most u Parizu | Foto: Pixabay
Pont Neuf, najstariji most u Parizu, kroz stoljeća je bio mnogo više od obične prometnice. Od simbola kraljevske moći, preko mjesta političkih previranja, do vječne inspiracije umjetnicima, ovaj ‘Novi most’ zadržao je poseban status u povijesti i svakodnevici grada na Seni.
Most koji je bio ispred svog vremena
U Parizu 17. stoljeća Pont Neuf bio je prava revolucija. Kamen, širina prilagođena i kočijama i pješacima te otvoren pogled bez kuća na mostu činili su ga arhitektonskim iskorakom kakav dotad nije viđen. Iako nosi ime ‘novi’, Pont Neuf je danas najstariji sačuvani most u Parizu, gotovo netaknut unatoč stoljećima urbanih i kulturnih promjena.
U svojim počecima bio je snažan simbol političke moći, posebno za vrijeme kralja Henrika IV., čiji je kip dominirao središtem mosta. Kasnije je postao mjesto okupljanja građana, razmjene vijesti i svakodnevnog života, a tijekom Francuske revolucije i pozornica političkih susreta i promjena. Uklanjanjem kraljevog kipa, most je izgubio monarhijski simbolizam i dobio novo značenje – pripadao je narodu.
Pont Neuf, najstariji most u Parizu | Foto: Pixabay
Umjetnost mijenja pogled na poznato
Upravo ta sposobnost Pont Neufa da se mijenja bez fizičkih promjena fascinirala je Mathilde Oscarson, studenticu povijesti umjetnosti i francuskih studija. Zahvaljujući stipendiji, otputovala je u Pariz gdje je u starim knjižnicama proučavala kako se identitet mosta mijenjao kroz umjetnost i društvo.
Oscarson objašnjava da svako razdoblje drukčije promatra javni prostor i reprezentaciju, što se izravno odražava i na percepciju mosta. Umjetnici su u tome igrali ključnu ulogu. Eugène Atget, primjerice, fotografirao je Pont Neuf kao povijesni spomenik, želeći sačuvati duh starog Pariza koji nestaje. Maximilien Luce, s druge strane, prikazivao je most brzim, živim potezima, naglašavajući kretanje i promjenu kao temelj modernog života.
Vrhunac suvremenog umjetničkog pristupa dogodio se 1985. godine, kada su Christo i Jeanne-Claude omotali Pont Neuf tkaninom. Taj čin nije sakrio most, već ga je, paradoksalno, učinio još vidljivijim, prisilivši promatrače da ga sagledaju iz potpuno nove perspektive.
Pont Neuf, najstariji most u Parizu | Foto: Pixabay
Mjesto susreta, nekad i danas
Pont Neuf je oduvijek bio pozornica društvenog života. Nekad su se na njemu izvodile predstave, okupljali glumci i prolaznici, a most je funkcionirao poput otvorenog amfiteatra. S vremenom se ta uloga promijenila, no ideja ‘vidjeti i biti viđen’ ostala je ista.
Danas su to turisti i Parižani koji na mostu snimaju fotografije i selfije, potvrđujući da su bili dio tog prostora. Prema Oscarson, upravo su te osobne interakcije ključne za razumijevanje kako se značenje arhitekture stalno mijenja. Ljudi svojim prisustvom, emocijama i interpretacijama daju nove slojeve značenja čak i građevinama koje se fizički gotovo ne mijenjaju.
Oscarson vjeruje da umjetnost ima presudnu ulogu u svakodnevnom životu grada. Nada se da će i sama sudjelovati u novom umjetničkom projektu poznatog francuskog umjetnika JR-a, koji ponovno stavlja Pont Neuf u središte suvremenog izraza. Kako kaže, bez umjetnosti bi grad, i život, izgubili boju. Umjetnost nas povezuje, potiče na razmišljanje i podsjeća da i poznata mjesta uvijek možemo vidjeti novim očima.
