Novosti Opcija za Poljud: Zašto ne rekonstrukcija? Upalilo je za Camp Nou i San Siro

Opcija za Poljud: Zašto ne rekonstrukcija? Upalilo je za Camp Nou i San Siro

Promo
Luka Bumbak

17. ožujak 2026.

Opcija za Poljud: Zašto ne rekonstrukcija? Upalilo je za Camp Nou i San Siro

Stadion Poljud | Foto: Hajduk.hr

Svjetski primjeri jasno ukazuju kako rekonstrukcija stadiona može biti uspješno rješenje za očuvanje identiteta i modernizaciju.

Posljednjih dana sve su oči uprte u Split, a glavna tema je stadion Poljud. Ovo zaštićeno kulturno dobro, arhitektonski dragulj i dom Hajduka nalazi se pred velikom prekretnicom.

Stadion, otvoren 1979. godine, godinama nije ozbiljnije obnavljan, niti održavan, što je dovelo do lošeg stanja i otvorilo pitanje njegove budućnosti. Ipak, rasprava o Poljudu posebno je osjetljiva jer je riječ o jednom od simbola grada i najljepših stadiona na svijetu, remek-djelu arhitekta Borisa Magaša.

Ranije je Grad Split najavio provedbu neobvezujućeg referenduma kako bi se ispitalo mišljenje građana, a kao podloga za odluku predstavljena je studija izvodljivosti.

Nakon višemjesečne analize razrađena su četiri scenarija - od obnove postojećeg stadiona do izgradnje potpuno novog objekta.

Četiri opcije razvoja i okvirni troškovi

Spomenutu studiju izvodljivosti predstavili su Krešimir Budiša i Boris Pekić iz tvrtke UHY Savjetovanje, u prisutnosti predstavnika Grada Splita, Splitsko-dalmatinske županije, arhitektonske struke i Uprave Hajduka.

Dakle, predstavljene opcije su sljedeće:

Opcija 1: Izgradnja novog stadiona na Brodarici, procijenjena na 523,7 milijuna eura (bez vrijednosti zemljišta 391,4 milijuna eura).

Opcija 2: Sanacija postojećeg Poljuda, ukupni trošak 184 milijuna eura (bez zemljišta 82,5 milijuna eura).

Opcija 3: Novi stadion na mjestu postojećeg Poljuda, trošak 461,7 milijuna eura (bez zemljišta 316,1 milijuna eura), uključuje gradnju kampa i akademije u Stobreču.

Opcija 4: Novi stadion na potpuno novoj lokaciji, najskuplja opcija, procijenjena na 679,3 milijuna eura (bez zemljišta 577,7 milijuna eura).

Troškovi gradnje novih stadiona temeljeni su na usporedbi sa šest sličnih objekata u Europi, uz prilagodbu domaćim građevinskim uvjetima i projekcijama rasta cijena do 2026. godine. Novi stadion planiran je s 35.000 sjedećih mjesta, uz 3.500 business sjedala, 800 VIP i 200 VVIP mjesta u ložama.

No, zašto se Poljud ne bi rekonstruirao, odnosno zašto zahvat ne bi uključivao nešto između sanacije, obnove i rušenja te izgradnje novog stadiona? Kvalitetnih i uspješnih rekonstrukcija u svijetu ima, a postoje i konkretni primjeri. Čak je i sam arhitekt Magaš bio predložio kako bi izgledala rekonstrukcija Poljuda.

stadion Poljud | Foto: Wikimedia Commons

Obnova, sanacija, rekonstrukcija

Prije svega, važno je razlikovati pojmove obnove, sanacije i rekonstrukcije. Dok je izgradnja potpuno novog stadiona jasna, te podrazumijeva rušenje postojećeg objekta i gradnju novog, ostali zahvati koje spominjemo na postojećim građevinama imaju različita značenja i zakonske okvire.

Kako pojašnjavaju stručnjaci, obnova podrazumijeva poboljšanje postojećih svojstava zgrade, poput uređenja pročelja, krova, zamjene instalacija ili uvođenja novih sustava. Za takve zahvate u pravilu nije potrebna građevinska dozvola. Sanacija se odnosi na 'izlječenje' zgrade, odnosno održavanje i uklanjanje oštećenja, također bez potrebe za dozvolom.

Rekonstrukcija je znatno složeniji zahvat jer uključuje preinake, dogradnju i zahvate u konstrukciju objekta, poput promjene tribina, krova ili rasporeda prostora. Zbog toga zahtijeva građevinsku dozvolu i detaljno projektiranje.

stadion Poljud | Foto: Wikimedia Commons

Rekonstrukcija Poljuda, zašto ne?

U slučaju Poljuda rekonstrukcija bi obuhvatila sanaciju postojećeg stanja. Svakako slanje u povijest problematičnog leksana, sanaciju svih oštećenja armature i zaštitnih slojeva betona, te izmještanje krovne odvodnje. No, bila bi to prilika i za uvođenje novih elemenata. Primjerice modernizaciju tribina, krova i dodatnih sadržaja.

Alternativa je izgradnja potpuno novog stadiona, primjerice na Brodarici. Prema procjenama, takav stadion kapaciteta oko 40.000 gledatelja koštao bi oko 205 milijuna eura, uz dodatne sadržaje poput podzemne garaže, komercijalnih prostora, kongresnog centra te potencijalno hotela ili trgovačkog centra.

S druge strane, procjene pokazuju da bi sanacija Poljuda stajala oko 82 milijuna eura. Dok bi cjelovita rekonstrukcija mogla doseći do 200 milijuna eura. U tom scenariju stadion bi dobio i dodatne sadržaje te uređen okoliš, čime bi se transformirao u suvremeni multifunkcionalni kompleks.

Možda se čini kako ovo nema logike s financijskog gledišta. No ako se uzme u obzir što doista znači 'kulturno dobro' stvari izgledaju malo drugačije.

Stadion Poljud | foto: screen shot Grad Split / Sanacija gradskog stadiona Poljud - Tehnička dokumentacija i digitalne podloge

Camp Nou

Kao što pokazuju brojni svjetski primjeri, rekonstrukcija stadiona može biti uspješno rješenje koje spaja očuvanje identiteta i kulture s modernim standardima. Prvi primjer koji nam pada na pamet je Camp Nou, stadion koji trenutačno prolazi kroz veliku rekonstrukciju. Obnova stadiona započela je 2023. godine i predstavlja jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u europskom sportu.

Legendarni stadion iz 1957. potpuno se modernizira, kapacitet će biti povećan na više od 105.000 mjesta, izgradit će se krov koji pokriva cijeli objekt, a dodatno će se unaprijediti tribine, VIP sadržaji i cjelokupna infrastruktura. Tijekom radova Barcelona igra na zamjenskom stadionu, a djelomično otvaranje započelo je 2025., dok se potpuni završetak očekuje 2027. godine.

Po dovršetku, Camp Nou trebao bi postati najveći stadion u Europi i važan pokretač prihoda kluba. Riječ je o projektu vrijednom oko milijardu eura, pri čemu treba imati na umu da je stadion u Barceloni gotovo tri puta veći od Poljuda.

Camp Nou | Foto: YT screenshot

San Siro

Drugi primjer je San Siro u Milanu, poznat i kao Stadio Giuseppe Meazza. Za razliku od Camp Noua, koji prolazi jednu veliku transformaciju, San Siro je današnji izgled dobio kroz niz rekonstrukcija tijekom desetljeća.

Od prvotnog stadiona iz 1926., preko proširenja 1939. i izgradnje drugog prstena 1955., do ključne modernizacije krajem 1980-ih, kada su dodani treći prsten tribina i prepoznatljiv krov. Noviji zahvati bili su usmjereni na sigurnost i udobnost, pa stadion danas prima oko 75.000 gledatelja, zadržavajući svoj kultni izgled i značaj u svjetskom nogometu. Ukupni troškovi tih zahvata iznosili su oko 50-60 milijuna eura, no u vrijeme kada su radovi bili znatno jeftiniji.

San Siro | Foto: X.com, Pinterest

Maracana

Treći primjer je Maracanã u Rio de Janeiru, koja je prošla temeljitu rekonstrukciju bez potpunog rušenja. Uoči Svjetskog prvenstva 2014. stadion je gotovo u potpunosti obnovljen iznutra, dok su vanjska konstrukcija i povijesna fasada očuvane.

Velik dio izvorne betonske strukture zamijenjen je, uvedena je nova konfiguracija tribina radi bolje preglednosti i sigurnosti, a postavljen je i moderan krov koji pokriva gotovo sva sjedala. Projekt je koštao oko 500 milijuna američkih dolara, znatno više od početne procjene, te je bio praćen kontroverzama oko prekomjernih troškova.

stadion Maracana | Foto: Comansa

Rekonstrukcija Maksimira za Euro 2012.

Zanimljivo je da je i Maksimir imao ambicioznu ideju velike rekonstrukcije - prema kojoj se stadion ne bi rušio, već nadograđivao, uz izgradnju krova i očuvanje dijela postojeće strukture. Ideja modernog stadiona na Maksimiru, dakle, nije nova.

Jedan od najozbiljnijih projekata razvijan je početkom 2000-ih, kada je Hrvatska zajedno s Mađarskom kandidirala domaćinstvo Europskog prvenstva 2012. U tom je razdoblju izrađena idejna studija prema projektu arhitekata Branka Kincla i Nikole Filipovića.

Plan je predviđao multifunkcionalni sportsko-poslovni kompleks kapaciteta oko 61.500 gledatelja. Stadion bi bio potpuno natkriven, s modernom infrastrukturom za medije i VIP goste, ali i dodatnim sadržajima poput trgovačkih i poslovnih prostora, hotela za sportaše te velikog javnog trga.

Ključna ideja bila je transformacija Maksimira iz klasičnog nogometnog stadiona u cjelogodišnji urbani kompleks koji bi živio i izvan dana utakmica.

Projekt je dobio vrlo dobre ocjene UEFA-e i bio je važan dio kandidature za Euro 2012. Ipak, nakon što su organizaciju prvenstva dobile Poljska i Ukrajina, projekt je izgubio političku i financijsku potporu te nikada nije realiziran.

A za kraj i jedan svojevrsni 'cliffhanger'. Trenutačno se rekonstruira stadion Artemio Franchi u Firenci. Jedan od ključnih razloga za rekonstrukciju jest činjenica da je stadion zaštićeno kulturno dobro - baš kao i Poljud. 

stadion Maksimir | Foto: Branko Kincl, wikimedia commons