Već su svi svisnuli od muke: Nova cesta od Zagore do BiH granice konačno ide dalje, potvrđen projektant

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) donijela je odluku u procesu žalbe na izbor izvođača izrade glavnih projekata s ishođenjem građevinskih dozvola za dionicu prometnice Zagvozd-Imotski u dužini od 20 kilometara, posao 'težak' približno 13 milijuna eura. Žalba koju je uložila tvrtka ZG-Projekt iz Zagreba je odbijena kao neosnovana što znači da izvođač kojeg su odabrale Hrvatske ceste, tvrtka Geoprojekt iz Splita, može započeti s radom.

Važna je ovo informacija obzirom na značaj projekta i koliko dugo ga je lokalno stanovništvo čekalo. Nova državna cesta imat će funkciju preuzimanja gotovo u cijelosti tranzitnog prometa u dalmatinskom zaleđu. Tako će se lokalni promet odvojiti i odvijati postojećom državnom cestom DC76 u daleko lakšim okolnostima u odnosu na postojeće stanje, posebno u sezoni. 

Naime, zbog turističkog pritiska, područje je izloženo znatnim gospodarskim, društvenim i ekološkim troškovima koji su povezani s cestovnim uskim grlima i lošom kvalitetom cesta. Državne ceste D60 i D76 preuzimaju lokalni i tranzitni promet te ih provlače kroz naselja područja. Veliki volumen prometa, a osobito teških teretnih vozila kroz naseljena područja, smanjuje razinu sigurnosti prometa što povećava opasnost nastajanja prometnih nezgoda, povećava razinu buke i zagađuje zrak te negativno utječe na okoliš i kvalitetu življenja u naseljima.

cesta Zagvozd-Imotski | foto: Grad Imotski / screens shot EOJN

Osnova žalbe

Prema rješenju DKOM-a, u postupak javne nabave koji se odnosio na uslugu projektiranja, obilježen je višekratnim traženjem pojašnjenja i dopune dokumentacije od strane naručitelja. Ključni problem odnosio se na dokazivanje tehničke i stručne sposobnosti, odnosno na to zadovoljava li referentni projekt uvjet iz dokumentacije o nabavi.

Središnje sporno pitanje odnosilo se na prirodu referentnog projekta koji je žalitelj naveo kao dokaz iskustva. Riječ je o projektu čvorišta Bistra na autocesti A2 Zagreb–Macelj, duljine 2,35 kilometara, koji je žalitelj opisao kao izradu glavnog građevinskog projekta prometnih površina i kolničke konstrukcije.

Prema uvjetima dokumentacije o nabavi, ponuditelj je morao dokazati iskustvo na projektu izgradnje novoprojektirane autoceste, pri čemu je izričito naglašeno da se pod time podrazumijeva izgradnja nove građevine, a ne zahvati na postojećoj infrastrukturi. Žalitelj je tvrdio da čvorište Bistra predstavlja potpuno novu građevinu, ističući da na toj lokaciji ranije nije postojalo čvorište te da je riječ o novom zahvatu za koji su izrađeni idejni i glavni projekti te ishođene dozvole. Također je naglašavao da projektna dokumentacija i prometna studija govore o izgradnji novog čvora, a ne o rekonstrukciji postojećeg.

Kao dodatni argument, žalitelj se pozvao na očitovanje koncesionara autoceste, društva Autocesta Zagreb–Macelj, koje potvrđuje da se radi o novom čvorištu. Smatrao je da termin 'rekonstrukcija' u dozvoli ne mijenja stvarnu prirodu zahvata. U tom smislu tvrdio je da njegova referenca u potpunosti zadovoljava traženi uvjet. Upravo je to pitanje postalo ključno za ishod postupka.

Žalba na žalbu

Hrvatske ceste provele su opsežnu provjeru. Zaključeno je da spomenuti radovi predstavljaju dogradnju postojeće autoceste, što prema Zakonu o gradnji spada u rekonstrukciju. Također je naglašeno da čvorište kao takvo nema samostalnu funkcionalnost, već je neraskidivo povezano s postojećom autocestom. Na temelju svih tih elemenata utvrđeno je da se ne radi o novoj građevini u smislu dokumentacije o nabavi. Slijedom toga, referenca žalitelja nije prihvaćena kao valjan dokaz sposobnosti.

Nezadovoljan takvom odlukom, ZG-Projekt  podnio je žalbu u kojoj je iznio više prigovora. Prije svega, osporio je ocjenu naručitelja tvrdeći da je pogrešno kvalificirao projekt kao rekonstrukciju umjesto kao novogradnju. Navedeno je i da je uvjet kojim se traži iskustvo isključivo na novogradnji restriktivan i protivan načelu tržišnog natjecanja. Istaknuo je i povredu načela jednakog tretmana, tvrdeći da nije bio ravnopravno tretiran u odnosu na druge ponuditelje. Uz to, pozvao se na povredu načela ekonomičnosti, smatrajući da je njegova ponuda neopravdano odbačena.

Poseban dio žalbe odnosio se na odabranog ponuditelja Geoprojekt, odnosno na njegovog podugovaratelja Krešo Geo. Žalitelj je tvrdio da je taj podugovaratelj imao nepodmirene porezne obveze te da je zbog toga ponuda trebala biti isključena. Smatrao je da naknadno podmirenje duga predstavlja nedopušteno naknadno ispunjenje uvjeta. Također je tvrdio da se u ovom slučaju ne mogu primijeniti iznimke predviđene zakonom. Time je pokušao osporiti zakonitost odluke o odabiru. Svi navodi odbačeni su kao neosnovani.

cesta Zagvozd-Imotski | foto: Grad Imotski / screens shot EOJN

Svi prigovori neosnovani

U odnosu na ključni spor oko reference, potvrđeno je da izgradnja čvorišta Bistra predstavlja rekonstrukciju postojeće autoceste jer uključuje zahvate na postojećoj infrastrukturi i funkcionalno je s njom povezana. Naglašeno je da je naručitelj postupio u skladu s jasno propisanim uvjetima dokumentacije o nabavi, koju nije ovlašten tumačiti drugačije.

U pogledu navoda o povredi tržišnog natjecanja utvrđeno je da je žalitelj zakasnio jer nije pravodobno osporio sadržaj dokumentacije o nabavi. Navodi o nejednakom tretmanu ocijenjeni su paušalnima jer žalitelj nije pružio dokaze, a istaknuto je i da mu je više puta omogućeno dopunjavanje dokumentacije.

Što se tiče načela ekonomičnosti, naglašeno je da naručitelj ne smije odabrati ponudu koja ne ispunjava uvjete, bez obzira na njezinu povoljnost. U vezi s poreznim dugom podugovaratelja utvrđeno je da je dug postojao 6. listopada 2025., ali je podmiren prije donošenja odluke o odabiru. Pozivajući se na Zakon o javnoj nabavi i Direktivu 2014/24/EU, tijelo je zaključilo da u takvoj situaciji ne postoji osnova za isključenje ponuditelja. Time je potvrđeno da je naručitelj postupio zakonito.

Upravni sud – da ili ne?

Slijedom svega navedenog, žalba ZG-Projekta u cijelosti je odbijena kao neosnovana, a Odluka o odabiru ponude društva Geoprojekt za obavljanje posla je ostala na snazi. Također je odlučeno da žalitelj nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.500 eura, budući da nije uspio u postupku.

Tijelo je dodatno utvrdilo da u postupku nisu počinjene osobito bitne povrede zakona. Time je postupak pravno zaključen na razini žalbenog tijela. Protiv ove odluke nije dopuštena žalba, ali je moguće pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Rok za pokretanje spora iznosi 30 dana od isteka osmog dana od javne objave odluke. Što bi značilo da se ovaj projekt konačno može pomaknuti s mrtve točke. No, treba reći, teško da cesta može biti završena do kraja 2026. godine kako se lani najavljivalo.

cesta Zagvozd-Imotski | foto: Grad Imotski / screens shot EOJN

Pet faza izgradnje

Realizacija zahvata predviđena je u fazama, konkretno njih pet. Svaka faza omogućava funkcionalno povezivanje nove trase u postojeću cestovnu mrežu, odnosno na funkcionalno povezivanje nove državne ceste u mrežu postojećih javnih cesta. Svaka faza obuhvaća izgradnju dijela ili cijele trase uz realizaciju novih raskrižja sa ili bez privoza, izmještanje postojećih razvrstanih i nerazvrstanih cesta te izvedbu objekata.

Faza 1, od Zagvozda do Dobrinče je prioritetna dionica te je za nju potrebno predati prvi zahtjev za ishođenje građevinske dozvole i izraditi potrebnu projektnu dokumentaciju. U drugoj fazi radit će trasa od Dobrinče do Poljica, u trećoj fazi od Poljica do Imotskog. Ove tri faze predstavljaju dionicu ukupne dužine od oko 15,3 kilometra koja u kontinuitetu vodi prometne tokove od početka zahvata do grada Imotskog.

U četvrtoj fazi radi se dionica od Imotskog do Vinjana Donjih koja će zaobilazeći grad Imotski usmjeravati promet na granični prijelaz Vinjani Donji (BiH). U petoj fazi radit će se pak dionica Krivodol – Lovreć, dio spojne ceste (OS2) od nove državne ceste, odnosno od planiranog raskrižja s D76 do D60.