Suhozid je građevinarsko nasljeđe davne povijesti mediterana: Imao je razne funkcije

Jedna od prvih i najstarijih građevinskih tehnika zaštite od vjetra. Nije moguće proći hrvatskim priobaljem bez da se vidi ova stara građevinska tradicija mediteranskog područja. Naravno, riječ je o suhozidu.

Suhozid je građevina od prirodnog kamena bez korištenja vezivnog materijala. Ova drevna vještina gradnje oblikovala je Dalmaciju i Istru. Tisuće metara zemljišnih suhozidnih ograda, gospodarski i stambeni objekti, gustirne i putevi stoje kao spomenici građevinarskog nasljeđa poljoprivrednika naših otoka i priobalja.

Za gradnju suhozida u povijesti našeg priobalja najčešće se koristio kamen iz okolice. Najviše su ih koristili poljoprivrednici kako bi zaštitili svoje usjeve od jakih vjetrova. Osim za zaštitu usjeva od vjetrova, koristio se za ograničavanje granica posjeda, prolaze i kao ograda za životinje. Napredno se koristio i za osiguranje tla od urušavanja.

Ako se suhozid gradio na nepogodnoj zemljanoj podlozi, naši stari kopali su i temelje koji bi se punili sitnijim kamenjem, pijeskom ili tucanikom, ti slojevi su u prosjeku debljine od 20 do 40 centimetara.

Pod zaštitom UNESCO-a

Udruga Dragodid podnijela je zahtjev Ministarstvu kulture Republike Hrvatske za trajnu zaštitu suhozida. Ministarstvo je odobrilo zahtjev 2013. godine i zakonski zaštitilo suhozid i tehniku gradnje suhozida. Dodatno, suhozid je svrstan u UNESCO-vu nematerijalnu svjetsku baštinu 2018. godine, a zemlje čiji su suhozidi u toj kategoriji su Španjolska, Cipar, Grčka, Italija, Hrvatska, Slovenija, Francuska i Švicarska.

Nastambe građene suhozidnom tehnikom

Kažuni su kružne kućice sa stožastim krovom i malenim vratima i najčešće ih nalazimo u Istri. Građene su suhozidnom tehnikom, točnije, od slaganja kamenja bez vezivnog materijala. U povijesti su bili skloništa za pastire i poljoprivrednike tijekom vrućih ljeta kada su cijele dane provodili na suncu. Osim sunca, štitili su pastire i poljoprivrednike od iznenadnih pljuskova i udara vjetrova. Nastambe sa sličnim karakteristikama, ali zaobljenim krovištem, zovu se bunje i nalazimo ih u Dalmaciji.

U krškom kraju plodna crvenica izmiješana je s kamenjem pa je za gradnju poljoprivrednog zemljišta trebalo krčiti teren. Od hrpa iskrčenog kamena gradili su se kameni zidovi i kažuni. Povjesničari tvrde da su građevine slične kažunima na Mediteranu prisutne od prapovijesti. Kažuni su bili ovdje prije grčke i rimske civilizacije, a tehnike gradnje prenosile su se s koljena na koljeno.