Zgrada s dodatnim kvadratima u zraku koja prkosi svima! Smije li se ovo uopće?

Smještena na prometnoj aveniji Metropolitan u Williamsburgu, odmah preko puta stanice podzemne željeznice Lorimer L, zgrada 545 Metropolitan je šesterokatnica mješovite namjene koja sadrži stanove, poslovni prostor u prizemlju i terase na stražnjoj strani i krovu. No samo jedan pogled na nju i jasno je kako iz ovog projekta stoji veliki trud projektanata da iz prostora izvuče maksimum. Lokalni studio Commoncraft uspješno je upotrijebio konzolni volumen kako bi zakrivio zgradu 545 Metropolitan iznad susjeda, navigirajući uskim terenom. Sada kada je sve gotovo izgleda genijalno, ali ostavlja puno upitnika.

Zgrada 545 Metropolitan u Williamsburgu izazvala je gomilu reakcija nakon što je postala viralna zbog svog neobičnog oblika iza kojega stoji studio Commoncraft. Dok prva tri kata imaju standardnu kvadraturu u skladu s dimenzijama parcele, posljednja dva su proširena, ni manje ni više nego u zrak.

Naime, volumen zgrade se proteže prema zapadnoj strani u konzolu i slojevito duž stražnje strane. Prvi, komercijalni kat ide pak do stražnjeg dijela parcele, gdje je prekriven nizom krovnih prozora. Gledajući s prednjice izgleda jako neobično, kao da je netko grabilicom za sladoled od zgrade odlomio jednu ‘kuglu’, ili više njih.

Ograničenje lokacije

Suosnivač tvrtke Commoncraft, Tony-Saba Shiber, kaže kako je neobičan oblik uzrokovan ograničenjima lokacije koja su zahtijevala od studija da bude kreativan s omjerom površine projekta, odnosno odnosom dostupne ukupne kvadrature i površine lokacije.

Osim toga, trokatnica s lijeve strane nalazila se na istoj parceli i ostala je netaknuta tijekom projekta, što znači da se neiskorištena kvadratura postojeće zgrade mogla integrirati u novi Metropolitanski toranj 545. Također, oblik je nastao i zbog drugih ograničenja, poput stambene zone R6B i blizine stanice podzemne željeznice.

Okolina i propisi odredili volumen

Od samog početka, lokacija je predstavljala niz ograničenja koja su izravno utjecala na proces projektiranja.

– Izvorna zonska parcela sastojala se od dvije postojeće zgrade: trokatnice koja je ostala i jednokatnice koja će se proširiti u novi šesterokatni projekt. Kao rezultat toga, preostali građevinski prostor za zonsku parcelu morao se smjestiti unutar okvira našeg projekta, rekao je Shiber za dezeen.com.

Kako bi se željena kvadratura uklopila u zgradu, studio je odlučio proširiti gornje katove u konzolu, dok je uža baza umetnuta u parcelu.

– Kao odgovor na to, odbacili smo neke od naših ranijih dizajnerskih studija u korist strategije koja je iskorištavala površinu poda konzolom koja se proteže iznad susjedne zgrade na parceli – potez koji je omogućen samo jedinstvenim uvjetima lokacije koje je ova zonirana parcela pružala, rekao je Shiber.

Izgradnja bez komplikacija

Zgrada je izgrađena korištenjem tipičnih metoda gradnje i bila je relativno jednostavna, unatoč konzoli, kažu projektanti.

– Unatoč nekonvencionalnoj volumetrijskoj kompoziciji, projekt je realiziran korištenjem građevinskih metoda koje su uglavnom u skladu s onima tipičnim za građevine ovog opsega i tipa. Smješteno uz željezničku stanicu Lorimer MTA, lokacija je zahtijevala blisku koordinaciju i odobrenja i građevinskih procesa sa zahtjevima Uprave za tranzit, posebno u vezi s radovima na temeljima, rekao je Shiber.

Monolitno pročelje

Konačno, studio je želio da pročelje doima se monolitnim, ali je ublažio rubove zgrade stvaranjem zaobljenih kutova i unio trenutke razigranosti kroz jedinstveni, obrnuti lučni prozor i narančasto obojeno stubište koje svijetli iz gornjeg prozora. Stoga danas njezin izgled poziva na okolno susjedstvo, a istovremeno prihvaća posebnost zgrade.

Uz to, obložena je crnom štukaturom koja sadrži komadiće tinjca kako bi joj dala suptilan sjaj, a na prednjoj strani ima redove tankih pravokutnih prozora, naglašenih jednim prozorom u obliku ‘obrnutog luka’.

– Uz volumetrijske studije, počeli smo istraživati ​​kako bi mreža fasade mogla biti kontekstualno specifična, a istovremeno postići ravnotežu s jedinstvenim oblikom, zaključio je Shiber.