Tajna na rubu grada: Sesvete su prepune obrambenih protutenkovskih bunkera, evo gdje su i kako izgledaju

Od Resnika do Markovog Polja redaju se obrambene građevine koje su desetljećima bile igralište najmlađim Sesvećanima, ali i mjesta legendi. Kolale su svakakve priče o postanku bunkera i njihovom značaju, a prava je istina da su sagrađeni kao dio Sesvetskog obrambenog pojasa u pedesetima. Trebali su biti zaštita od Crvene armije, no nikada u tu svrhu nisu upotrebljavani. Ove, u zemlju ukopane armiranobetonske građevine danas su velikim dijelom zapuštene na privatnim parcelama, ali vlasnicima mogu podići cijenu grunta. Više o svemu doznali smo na terenu, a u jedan bunker smo i ušli.

Rešetkasta željezna vrata, topnička komora, drenažni šaht, hermetička željezna vrata, rezervoar za vodu. Ovi opisi stvaraju teške slike, ali znače neizostavne elemente jednog pravog obrambenog bunkera s polovice prošlog stoljeća na ovim prostorima.

Dok je u Hrvatskoj upražnjeno mišljenje kako bunkera manjka, upravo onih manjih, protutenkovskih, koji su imali ogroman potencijal, sagrađeno je u velikom broju gdje možda ne biste očekivali. Čak 19 bunkera tog tipa pronađeno je u Sesvetama, no brojni su na privatnim parcelama, a neki i srušeni. Iz tog razloga, ranije opisanu ‘full’ opremu sada imaju jedva dva.

Tajna na rubu Zagreba

Prije godinu dana, djelatnici Muzeja Prigorja organizirali su i više no zanimljivu izložbu koju su prigodno nazvali ‘Tajne sesvetskih bunkera’. Prema informacijama predstavljenim na izložbi izdan je i priručnik na ovu temu koji su pripremili autori Damir Fofić i Ivan Pavičić.

Na izložbi, a potom i u knjizi, rastvorili su temu o kojoj su stanovnici Sesveta možda ponešto i naslućivali, dok su ostali Zagrepčani najvjerojatnije bili prilično ili potpuno neupućeni. Što se ‘domaćih’ tiče, ako su iz djetinjstva i ‘vukli’ uspomene na igru oko povišenih humaka sa zaključanim željeznim vratima na na ulazima u bunkere, dječaci i djevojčice za obrambene građevine izmišljali su svakakve priče. Sesvećani su osmislili čak nekoliko teorija o njihovom nastanku pa su u Muzeju Prigorja nagađanjima jednom za svagda stati na kraj.

– Bunkeri su fenomen u Sesvetama. Temom smo se bavili jer smo shvatili da mnogi ne znaju tko je izgradio bunkere. Unatoč brojnim nagađanjima, između ostaloga i da su bunkeri još iz Drugog svjetskog rata, oni su u stvari nastali u 1950-tima nakon što se socijalistička Jugoslavija odvojila od Sovjetskog Saveza te se očekivao prodor Crvene armije s Panonske nizine prema Zagrebu, uvodno je objasnio vodič na početku Jane’s Walk šetnje na tu temu, jer priča o bunkerima – sve daje naslutiti – ostaje itekako zanimljiva i godinu dana nakon održane izložbe.

Strateški položaj

Šetnju koju vodi iskusan dvojac poznavatelja tajnovitih sesvetskih bunkera započinjemo neopisivo znatiželjni, na ‘glavnom’ sesvetskom Trgu Dragutina Domjanića. A zašto baš ovdje? Vodiči nas ne drže u neizvjesnosti, već odmah objašnjavaju kako je početna lokacija naše šetnje sve osim slučajna.

– Sesvete su strateško mjesto na području Zagreba i stoga se bunkere ovdje i gradilo. Raskrižje su nekoliko povijesno iznimno važnih pravaca – jednog koji spaja Jadransko more i Panonsku nizinu i drugi prema Posavini, pojašnjava Fofić nakon čega polako krećemo prema prvom bunkeru na posve neočekivanoj lokaciji.

Pod prirodnom maskom

S trga se spuštamo prema željeznici, skrećemo desno Ninskom ulicom, da bismo prešli prugu, a onda se uputili prema napuštenom prostoru mesnoprerađivačke industrije Sljeme. Ondje, u okviru današnjih granica industrije, u jednom obraslom grmu koji izgleda skroz obično, na drugi pogled primjećuje se mali prolaz u unutrašnjost zelenila. Ondje, u tom velikom rascvalom grmu krije se prvi bunker na ‘dnevnom redu’.

Poseban je po nekoliko značajki – ponajviše po tome što u ovaj jedini možemo ući jer je jedini na gradskom zemljištu. Upravo iz tog razloga vodiči imaju pristup pa su nas u njega i mogli uvesti. Uz to, ovaj bunker za razliku od brojnih drugih u odličnom je stanju te je u cijelosti opremljen, a naš posjet dočekao je ‘pospremljen’.

Kako po četvero, jer nas više u bunker ne može odjednom stati, oprezno – korak po korak, stepenicu po stepenicu – prolazimo isprva kroz grm, a onda i kroz prve metre skučenog armiranobetonskog obrambenog objekta koji je velikim dijelom zakopan u zemlji, primjećujemo da je u dobrom stanju. Krećemo od prostora za ‘top’, nakon čega se spuštamo u podzemnu prostorijicu za ljudstvo, a dok prolazimo kroz masivna crna željezna vrata prema sobici sa četiri sklopiva kreveta, dobivamo upozorenje: ‘Pazite na vrata, još su masna’.

Ispod zemlje

Unutra, u toj prostoriji gdje sa spuštenim krevetima na jedvite jade mogu stajati četiri odrasle osobe, Pavičić nam objašnjava da tako dobro stanje bunkera nije uobičajeno. Iako ovaj ima 200-litreni rezervoar za vodu, filter za zrak, dvoja hermetička željezna vrata, a i netaknut je vlagom te očišćen, uz samo natruhe utjecaja vlage na gornjoj etaži – kod većine to nije slučaj.

– Jugoslavenska narodna armija (JNA) je do 1991. Imala Evidenciju uređenja teritorija te je vojska o bunkerima vodila brigu. Nakon rata, o njima nitko nije htio brinuti te su krenuli propadati, a neki su i srušeni. Srećom, ovaj je bio u Sljemenu pa je opstao takav kakav je i samo taj se u stvari održava. No, relativno je mali, ima ih sa znatno duljim tunelima, što vjerojatno ovisi o konfiguraciji terena, još uvijek u skučenoj sobici priča nam Pavičić.

Pomalo ipak, od boravka u tijesnom i desetljećima nekorištenom prostoru, neka jeza je krenula ulaziti u kosti pa nam je svima laknulo kad smo ponovno ugledali svjetlo dana izašavši konačno iz bunkera pa i iz grma prepunog gigantskih komaraca. No, tu još trebamo čekati dok se izredaju preostale grupe.

Od Resnika do Markovog polja

U ovom trenutku cijela grupa već je dobro znala da su Sesvete premrežene bunkerima. Zabilježeno ih je 19, a u knjizi objavljenoj nakon izložbe popisano je 18 točnih lokacija na potezu od Resnika do Markovog polja. U svim slučajevima radi se o obrambenim protutenkovskim bunkerima istog tipa. Jasno je već da ih zbog manjka održavanja ima više u nezadovoljavajućem nego u pristojnom stanju kao i da se brojni nalaze na privatnim posjedima.

Listajući priručnik koji je poslao u krug Vanja Radovanović iz Centra za kulturu Trešnjevka (koji zainteresirano prati i sudjeluje u šetnji, op.a.), vidimo koliko ih je u lošem stanju i potopljenih podrumskih etaža, kao i da su četiri srušena. Neki pak, kažu nam u obilasku vodiči, imaju ulaze duge i preko deset, a jedan skoro 20 metara. Ipak, mnogi će ostati tajne baš stoga što se nalaze na privatnim dvorištima zemljištima, na kojima su bez pitanja vlasnicima građeni kao doprinos obrani bivše Jugoslavije.

Nekretninski bonus

Zanimljiv detalj je da su na privatnim zemljištima ovi bunkeri u stvari pravo nekretninsko blago. Naime, cifra njihove izgradnje, naravno, ovisno o dimenzijama prostorija i ulaznog tunela, može biti i po 250 tisuća eura, što znači da ih se možda baš i ne isplati rušiti – pa makar ‘zlu ne trebalo’.

S druge strane, primjera rušenja je puno, ili barem djelomičnog uklanjanja. Jedan primjer neuspješnog uklanjanja debelih armiranobetonskih zidova objekt je na Kelekovoj cesti, oko 10 metara zapadno od ulice, sakriven iza zida od opeke, i okružen raznim skladištenim cijevima i drugim materijalima.

Duljina njegovog ulaza nije poznata, a izvorno je kao i skoro svi preostali maskiran kućom od opeke koja je u međuvremenu srušena. Iz betonskog ovoja viri debela i dosad zahrđala armatura koja je znak bezuspješnog uklanjanja, a ono što poručuje je da se ove čelično-cementne konstrukcije iz prošlog stoljeća ne daju. Tako da, koliko god bile neugledne i nevažne prosječnom prolazniku Sesveta i ma koliko zapuštene, izvjesno je – njihovo vrijeme nije ni približno ‘završeno’. Ovdje pročitajte više o obnovi važnog bunkera ispod tvrđave u Dalmaciji.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.