Kako se ruše objekti? Miniranje ili strojno 'grickanje' najčešće su opcije, evo kako se to radi

Minirati Vjesnik ili ne minirati, pitanje je sad. Tom poznatom antitezom najbolje se može opisati javni diskurs koji posljednjih mjeseci prati sudbinu pojedinih zagrebačkih građevina – objekata koji su građanima itekako važni, ali su istodobno zreli za uklanjanje. Među njima posebno mjesto zauzima zgrada Vjesnik, čije je rušenje otvorilo niz stručnih, sigurnosnih i društvenih pitanja.

Tema rušenja zgrade Vjesnika posljednjih je tjedana, a može se reći i mjeseci, nezaobilazna u javnom prostoru Zagreb. Iako se o takvim projektima često govori iz klasične građevinske perspektive, ključnu ulogu u njihovu uklanjanju nemaju građevinari u užem smislu, već mineri – stručnjaci za eksplozive i kontrolirano rušenje. Upravo su oni, profesori i inženjeri s RGN fakulteta, pozvani kada je riječ o najsloženijim zahvatima. Jedan od njih je i Mario Dobrilović, koji je u našem bauštela.hr podcastu detaljno govorio o vrstama rušenja, sigurnosnim i okolišnim uvjetima, ali i o tome zašto miniranje smatra najprikladnijom opcijom za uklanjanje objekata poput Vjesnika.

Rušenje Vjesnika

Teško je započeti razgovor, a da prva tema ne bude Vjesnik. Priča je javnosti dobro poznata, kultna zagrebačka zgrada teško je stradala u požaru, a nedavno je odabrana i tvrtka koja bi je trebala ukloniti strojnim rušenjem, Eurco. U međuvremenu je na tu odluku uložena žalba, pa se još uvijek čeka konačni epilog. Prije samog izbora izvođača, Dobrilović bio je među stručnjacima koje je kontaktiralo Ministarstvo kako bi dao procjenu mogućih načina rušenja zgrade Vjesnika.

– Bilo mi je žao što se to dogodilo. Dugi niz godina živio sam tamo i vežu me uspomene. Kada je objavljeno da je objekt statički nesiguran i da se ne isplati obnavljati, počeo sam razmišljati kako bi se njegovo uklanjanje moglo izvesti. Već u ranoj fazi Ministarstvo nas je kontaktiralo, održani su inicijalni razgovori, obišao sam lokaciju i sagledao sve iz perspektive miniranja. Dali smo ideju kako bi se rušenje moglo izvesti brzo, jednostavno, sigurno i relativno povoljno. Ta je ideja prezentirana, no tijekom vremena Ministarstvo je prikupljalo i druge informacije, opcije i prijedloge. Na kraju su odlučili da se miniranje neće primijeniti, već strojna metoda, rekao je Dobrilović.

Dodao je kako ne želi ulaziti u motive ili razloge takve odluke, istaknuvši da investitor ima pravo odabrati tehnologiju koju smatra najprimjerenijom. Naglasio je i da u praksi ne postoji jedno univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svim objektima.

Miniranje ili strojno rušenje?

Njegova je stručna preporuka bila miniranje, za što, kako ističe, postoje vrlo čvrsti razlozi. Naglasio je i da takav način rušenja nije opasan ako se provodi stručno, kontrolirano i u skladu sa svim pravilima struke.

– Mi prvenstveno radimo projekte uklanjanja miniranjem, gdje je rušenje faktički posljedica djelovanja eksploziva. Mi smo mineri, bavimo se eksplozivima. Prednost miniranja je u tome što razbijamo statičke nosive elemente, nakon čega se zgrada počinje kretati i ruši djelovanjem sile teže. Destrukcija i drobljenje materijala u velikoj su mjeri posljedica kinetičkog udara o tlo, koji može biti jači ili slabiji. Do pucanja konstrukcije djelomično dolazi i tijekom samog kretanja, prije udara. Zbog toga je rušenje miniranjem, s aspekta utroška energije, iznimno učinkovito, bez dodatnog rada strojeva materijal se već unaprijed usitnjava djelovanjem sile teže. To je velika prednost u odnosu na strojno rušenje, pojasnio je.

Dodao je kako kod strojnog rušenja postoji niz podvarijanti: od rušenja pa naknadne razgradnje, do postupnog uklanjanja konstrukcije. Takve metode u pravilu traju dugo, ‘grebucka se, tuče, reže’. Koristi se mehanizacija s tla, veliki strojevi s čekićima, škarama i hidrauličnim kliještima, ali i manji strojevi koji ulaze u objekt. Postoje i metode dijamantnog rezanja, pri čemu se objekt polako reže na dijelove i uklanja segment po segment.

– Sve te metode imaju svoje prednosti i nedostatke, ali su spore, a njihov utjecaj na okolinu traje dugo. Kod miniranja je utjecaj intenzivniji, ali vremenski vrlo kratak i prostorno ograničen, nemate dugotrajan zahvat, zaključio je Dobrilović.