Hrvoje već 27 godina upravlja bagerima: ‘Mirna ruka je važna, pogotovo na gradilištu kraj minskog polja’
Dok jedni svoju strast pronalaze u automobilima, on ju je otkrio u građevinskim strojevima. Već 27 godina svakodnevno sjeda za komande bagera i tvrdi da taj stroj, u njegovim rukama, može postati poput plesnog partnera. Posao mu je donio mnogo zadovoljstva, ali i brojne izazove, od zahtjevnih zahvata u gradskim ulicama do situacija u kojima je radio tik uz minska polja. Unatoč stresu i rizicima, upravo osjećaj za prostor i tehnička spretnost omogućuju mu da bager pretvori u produžetak vlastite ruke. A kako je od pomoćnog radnika stigao do toga da strojem doslovno ‘pleše’ poput salse, ispričao nam je Hrvoje Cigić iz kompanije Sarađen.
bagerist Hrvoje Cigić | Foto: Hrvoje Cigić, Canva
Kao što neki ljudi osjećaju strast prema automobilima i svojim limenim ljubimcima, tako postoje i oni koji razviju posebnu vezu s građevinskim strojevima, bagerima, kamionima i buldožerima. Jedan od njih je Hrvoje Cigić, zaposlenik tvrtke Sarađen, koji od svojih pedeset godina života već 27 provodi za komandama bagera. U razgovoru s nama otkrio je kako je zavolio strojeve, s kakvim se opasnostima suočavao i zašto tvrdi da bagerom ‘pleše’ poput salse.
Od pomoćnog radnika do bageriste
Prije nego što je sjeo u kabinu bagera, Hrvoje je prošao gotovo sve poslove na gradilištu. Bio je pomoćni radnik, pomagao zidarima, kopao motikom i lopatom, pa čak sudjelovao i u bušenju rupa za mine. Kako sam kaže, bio je pravi ‘multipraktik’.
Prijelomni trenutak dogodio se sasvim slučajno, poslodavci su primijetili njegovu spretnost i predložili mu da isproba rad na bageru. Od tog dana, pa sve do danas, Hrvoje je ostao vjeran tom poslu.
– Vidjeli su da imam osjećaj za prostor i da brzo učim. Imao sam 21 godinu, bio sam mlad i sve mi je bilo zanimljivo. Tako sam se ubacio u posao i ostao, prisjeća se.
Zanimljivo je da Hrvoje svoj ritam ne pronalazi samo na gradilištu, nego i na plesnom podiju. Već nekoliko godina pleše latinoameričke plesove i podučava one koji ih žele naučiti. Strast prema salsi i poslu na bageru, kaže, iznenađujuće se nadopunjuju.
– Jedan prijatelj mi je rekao: ‘Ti kad radiš na bageru, kao da plešeš.’ I u salsi i u poslu važni su ritam, preciznost i osjećaj za prostor, objašnjava Hrvoje sa smiješkom.
Izgradnja rotora u Šibeniku | Foto: Sarađen/Bauštela.hr
‘Japanac’ od 16 tona
Danas je Hrvojev ‘radni partner’ Komatsu PW 160, japanski bager težak oko 16,5 tona. Riječ je o bageru na kotačima, takozvanom ‘točkašu’, stroju koji se ističe mobilnošću jer se može kretati i po cestama.
– Registriran je, ima tablice i prometnu dozvolu. Po lokalnim cestama smije voziti samostalno, a na magistralama ide u pratnji. Moj ide i do 37 kilometara na sat, što je brže od većine drugih strojeva, objašnjava Hrvoje.
Stroj je opremljen dodatnom opremom koja omogućuje podizanje stroja oko 20 centimetara i precizno izvođenje zadataka, primjerice iskopa uz visokotlačne kabele ili skidanja sloja pod pritiskom vode. Za takve poslove potreban je osjećaj za prostor i tehnička preciznost.
– Kad se fiksiram na taj način, gumeni kotači nisu ni u dodiru s podlogom. To mi daje veću preciznost i stabilnost, posebno kod osjetljivih radova, recimo iskopa uz visokonaponske kabele. Tada moram biti miran, kaže Hrvoje.
Za rad s tako snažnim strojem potrebna je posebna dozvola, koju je Hrvoje polagao u Zagrebu, u Inspektu. Morao je odraditi sate teorije i prakse. Postoje različite kategorije za buldožere, finišere, utovarivače ili bageriste. Hrvoje u firmi najviše radi na točkašu, ali prema potrebi može sjesti i na gusjeničara, valjak ili utovarivač.
Komatsu PW160 | Foto: Komatsu
Tehnologija i komande
Glavne kontrole su joystici i volan, a Hrvoje ih koristi s mišićnom memorijom koja se razvija kroz godine iskustva, pokreti su mu urezani u podsvijest, poput vožnje bicikla. Većina strojeva koristi eurokomande, no postoje i alternativni sustavi, primjerice na JCB-u je kombinirka drugačija. Danas komande uključuju niz tipki za mijenjanje priključaka, spajanje crijeva i aktiviranje pneumatskih ili hidrauličkih čekića.
– Nekada si morao izlaziti iz kabine, izvlačiti bolcne i ručno mijenjati alate. Danas na nekim strojevima sve ide pritiskom na gumb. Moj sustav još traži da spojim crijeva ručno, ali sve ide puno brže nego prije, kaže Cigić.
Bageri danas nude niz naprednih mogućnosti. Hrvoje koristi nagibnu planirku koja se može zakretati pod kutom, što omogućuje precizno oblikovanje terena bez pomicanja cijelog stroja. Moderna tehnologija također omogućuje automatsko kačenje hidrauličkih čekića i drugih alata pritiskom na gumb, smanjujući fizički napor i ubrzavajući rad.
– Kod mene se još uvijek mora fizički spojiti crijeva, ali sve ide puno brže nego prije. Preciznost je ključna, pogotovo kad radimo u gradskim ulicama ili blizu infrastrukturnih instalacija, dodaje Hrvoje.
Gradilište uz minsko polje
Na gradilištu nikada nije dosadno, ali ponekad zna biti i izrazito opasno, posebno u blizini kablova i starih instalacija. Kako nam je Hrvoje ispričao, svaka greška može imati ozbiljne posljedice.
– Ako pogriješiš, može doći do eksplozije. Nekad elektre ne mogu točno označiti gdje su kablovi i kažu ti: ‘Tu je slobodno’, a zapravo nije. Radiš pod stalnim stresom, a znaš da kolega s lopatom stoji tik uz žlicu bagera. Najmanja greška može biti kobna.
Posebno mu je u sjećanju ostao posao u blizini kamenoloma Kaluna kod Drniša. Čistio je pripremu za bankinu dok su pirotehničari provjeravali teren. Dio površine bio je miniran, a Hrvoje ga je očistio žlicom planirke, ne znajući da se nalazi na minskoj površini.
– Kad sam završio, pirotehničari su dolazili provjeravati ima li ostataka mina. Ispalo je da sam radio u minskom polju, a da nisam ni znao, prisjetio se.
Opasnih situacija, kaže, nije malo. Dogodi se da prekineš kabel ili naiđeš na staru žicu pod naponom, a tada su trenuci najopasniji. Ako u tom trenutku izađeš iz stroja i uhvatiš se za metalni rukohvat, posljedice mogu biti kobne.
– Svi strojevi imaju blokade, ali opasnost i dalje postoji. Jedan sličan slučaj dogodio se blizu mene i to ti ostane urezano u pamćenje, dodaje Hrvoje.
Gradilište, bager | Foto: Canva
Stres, odgovorno, ali i ljubav
Iako mu je iskustvo donijelo razvijen osjećaj za opasnost i preciznost, svaki radni dan na gradilištu i dalje zahtijeva potpunu koncentraciju. Svaki pokret mora biti promišljen, a svaki zadatak izveden s najvećim oprezom, jer nepredviđene situacije mogu nastati u samo jednom trenu.
Rad na bageru, kako Hrvoje objašnjava, traži stalnu usredotočenost i snažan osjećaj odgovornosti. Od preciznosti njegove ruke ovisi sigurnost ljudi oko njega. Iako strojevi izvana mogu izgledati poput igračaka, jedan pogrešan potez može izazvati ozbiljne posljedice, pa čak i odnijeti ljudske živote.
S godinama je razvio vlastiti stil rada, posebno u zahtjevnim situacijama poput gradskih ulica ili iskopa uz visokonaponske kabele, gdje je svaka kretnja presudna. Njegovi pokreti postali su tečni i ujednačeni, gotovo poput plesa, a bager u njegovim rukama pretvara se u produžetak tijela. Upravo ta kombinacija iskustva, prostorne svijesti i tehničke vještine čini ga izvrsnim bageristom. A i nakon gotovo tri desetljeća u kabini, Hrvoje i dalje radi s jednakom motivacijom kao na samom početku.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
