Remodelacija doma: Gradnja pregradnih zidova od gipskartonskih ploča ili porobetonskih blokova

Pandemija koronavirusa je nesumnjivo promijenila način našeg življenja i time način dizajniranja i izgradnje prostora u kojemu živimo. Novonastalom situacijom smo počeli posvećivati znatno više pažnje funkcionalnosti doma. Naši domovi sada trebaju nove načine za odvajanje posla, škole i igre.

Dosadašnji trend otvorenog tlocrta je izdržao test vremena, ali nije uvijek funkcionalan kada je privatnost u pitanju. Mnogi još uvijek prisiljeni na rad od doma osjećaju potrebu za stvaranjem prostora koji će podržati višestruke potrebe svih članova obitelji, odnosno potrebu za stvaranjem kućnih ureda ili odvajanjem zajedničkih soba naših najmlađih kako bi svi članovi bili slobodni u izvođenju vlastitih aktivnosti. Navedene potrebe je najučinkovitije ispuniti gradnjom pregradnih zidova.

Bilo da je riječ o adaptaciji vlastitoga doma ili gradnji nekretnina koje će ići u prodaju, kod odabira materijala pregradnih zidova uzmite u obzir faktore kao što su: cijena, mjesto ugradnje, vlažnost prostorija, buka, toplinska izolacija, brzina, jednostavnost i urednost izvođenja radova te opterećenje zida. Najčešći mediji za izradu pregradnih zidova su opeka, gipskartonske ploče i porobeton blokovi. Izvedba pregradnog zida opekom je poprilično neuredna i spora. Samim time radovi nisu prikladni dok su ukućani prisiljeni na boravak u svojim domovima pa će se stoga dalje u tekstu opisati samo metode suhe gradnje.

Gipskartonske ploče

Zacijelo ste svi barem jednom u životu vidjeli filmsku scenu u kojoj jedan od junaka uslijed borbe udarcem šake slomije zid ili čak padajući prođe kroz njega čitavim tijelom. Materijal izrade takvih zidova u filmskoj produkciji su gipskartonske ploče. No, nemojte da vas zavaraju te scene, jer je struktura takvih zidova oslabljena rezovima i rupama kako bi probijanje udarcem šake bilo moguće. Razlog odabira tog materijala je niska cijena, lakoća obrade i prilagodbe.

Gipskartonske ploče su relativno novi materijal, a sastoje se od gipsa i recikliranoga papira. Gipskartonske ploče se spajaju vidama na metalne ili drvene okvire, a spojevi gletaju specijalnom glet masom. Takve ploče su dostupne od proizvođača Knauf, Rigips i Fermacell, te ih je moguće pronaći u debljini od 9 do 25 mm, a debljina ploče uglavnom ovisi o njenoj namjeni. Tvrtka Knauf nudi klasične gipsane ploče (tip A) koje nemaju posebna svojstva te su osjetljive na vodu. Drugi specijalizirani tipovi ploča su protupožarne gipsane ploče (DF); impregnirane gipsane ploče (H2) otporne na vodu; protupožarne impregnirane gipsane ploče (DFH2), otporne na vatru i vodu; takozvane dijamant ploče koje su otporne na udarce, vatru, vodu i nude zvučnu izolaciju; masivne gipsane ploče otporne na udarce; silentboard ploče za zvučnu izolaciju, te term inside ploče za termo izolaciju i mnoge druge.  Gipskartonske ploče tipa A su najjeftinije i najčešće korištene.

Prednosti pregradnje gipskartonskim pločama su jednostavno i brzo montiranje uz minimalni nered uzrokovan radom, potom cijena i mogućnost samogradnje, uz preporuku da ih se ne postavlja u prostore u kojima je nepoželjno dodatno opterećenje nosive konstrukcije. Nedostatak zidova od gipskartonskih ploča je njihova neizdržljivost na vlažne prostore. Vlaga u prostorijama s gipskartonskim pločama može kao indirektnu posljedicu uzrokovati pojavu gljivica ili vlaženja podova, poput parketa. Za zvučnu i termo izolaciju potreban je dodatak odgovarajućih materijala u šupljem prostoru između dvaju ploča. Iz iskustva govoreći dodatna izolacija često nije dovoljna, te bi nerijetko lakši udarac vrata znao blago protresti i zidove, bez nastanka oštećenja. Naravno, svaki od navedenih nedostataka se mogu ispraviti upotrebom odgovarajućih gipsanih ploča uz nešto višu cijenu. Boju za zid je moguće nanijeti izravno na ploče, a vješanje teških tereta (viseći kuhinjski elementi, radijatori…) izvodi se s namjenskim tiplima za gipskartonske ploče, koji mogu podnijeti vrlo velike terete.

Porobetonski blokovi

Porobetonski blokovi ili poznatiji kao Ytong blokovi su također relativno novi materijal napravljen od kremenog pijeska, gipsa, vapna, cementa i vode. Ploče se grade slično kao kod opeka i spajaju specijalnim tankoslojnim mortom ili poliuretanskim ljepilom, koji su namijenjeni za brzo i praktično zidanje pregradnih zidova. Blokove je moguće pronaći u debljinama od 10, 12,5 i 15 cm. Uglavnom se prodaju u visini od 25 i 50 cm zbog čega je gradnja ubrzana. Blokovi imaju pero i utor što zidovima daje dodatnu čvrstoću, a gradnju čini preciznijom. Za ravnu i glatku površinu porobetonskih blokova  potrebno je samo gletanje, debljine svega 3-4 mm kako bi se postigao željeni izgled zida. Blokovi debljine 10 cm sasvim su dostatni za zvučnu izolaciju stambenih prostora, ali u slučaju strožih zahtjeva preporučljivo je koristiti blokove debljine 12,5 ili 15 cm. Vješanje teških tereta moguće je korištenjem namjenskih tipli za porobetonske blokove. Nedostatci ovog materijala za sada nisu poznati, osim nešto više cijene od gipskartonskih ploča.

Svi materijali imaju svoju primjenu ovisno o funkciji i mjestu gradnje pregradnih zidova. Gipskartonske ploče mogu biti dostatne za gradnju pregradnih zidova, no kada gradite zidove prostorija s velikim kontaktom s vlagom kao što su kupaonica i kuhinja, onda je preporučljivo koristiti porobetonske blokove. Gipskartonske ploče su nezamjenjiv materijal kada radite obloge za postojeće zidove. Naposljetku, odabir odgovarajućih medija za gradnju pregradnih zidova ovisi izričito o vašem budžetu i vašim potrebama.