Milijunska rekonstrukcija hrvatske vile uz more: Rasadnik, staklenici i spremište za kočije postaju nešto posebno

Grad Opatija raspisao je natječaj za milijunsku rekonstrukciju rasadnika perivoja Angiolina i njegovu prenamjenu u centar za posjetitelje. Projekt obuhvaća obnovu staklenika, spremišta za kočije i manjih objekata uz očuvanje kulturne baštine. Tako će cijeli kompleks rasadnika postati ulazna točka u perivoj Angiolina, povezujući edukaciju, turistički doživljaj i očuvanje kulturne baštine.

Grad Opatija smatra se kolijevkom hrvatskog turizma, a među njezinim najvažnijim i najpoznatijim znamenitostima ističe se prekrasna Villa Angiolina. Vila je prije dvije godine temeljito obnovljena, kako izvana tako i konstrukcijski, dok je ranijih godina uređen i vrtni parter, uključujući rondelu ispred vile, a trenutno je u tijeku i obnova mozaičnog poda.

Sada se ide korak dalje. Grad Opatija raspisao je javnu nabavu vrijednu 3.161.756,91 eura za rekonstrukciju i prenamjenu zgrada te krajobrazno i građevinsko uređenje okoliša rasadnika perivoja Angiolina. Projekt, koji potpisuje tvrtka Dražul Glušica arhitekti, obuhvaća opsežne radove na očuvanju kulturne baštine i stvaranju suvremenog centra za posjetitelje.

Rekonstrukcija rasadnika u centar za posjetitelje

Cilj zahvata je prenamjena postojećeg zatvorenog rasadnika, u kojem je komunalna tvrtka Parkovi obavljala djelatnost održavanja zelenih površina, u moderan centar za posjetitelje grada Opatije. Projekt obuhvaća rekonstrukciju i prenamjenu svih zgrada unutar perimetra rasadnika, smještenog u povijesnom perivoju Angiolina, s naglaskom na očuvanje kulturno-povijesne vrijednosti i stvaranje funkcionalnog prostora za edukaciju i prezentaciju. Sklop postojećih zgrada uključuje niz staklenika građenih u više povijesnih faza, spremište za kočije te manje gospodarske objekte, koji su se kroz vrijeme dograđivali i nadograđivali.

Cjelokupna površina zahvata iznosi 5.228 kvadrata, dok građevinska površina rekonstruiranih objekata obuhvaća 503,52 kvadrata. Katnost svih zgrada je prizemlje, a maksimalna visina građevina kreće se između 6,34 m i 7,24 metra. Poštovani su urbanistički i konzervatorski parametri, a koeficijent iskorištenosti iznosi 0,17, dok koeficijent izgrađenosti iznosi 0,19.

Povijest i arhitektonska obnova staklenika

Staklenici rasadnika potječu iz sredine 19. stoljeća i čine središnji element povijesnog perivoja. Najstariji, istočni staklenik, očuvan je gotovo u izvornom obliku, sa svim dimenzijama, zidovima i završnim detaljima. Prostor je uzdužno podijeljen na tri niza polica za sadnice, a sustav podnog grijanja sačuvan je u izvornom obliku, s metalnim cijevima položenim u kanale prekrivene glinenim i betonskim elementima. Police za biljke i čelične nosače imaju dokumentarnu vrijednost te se obnavljaju konzervatorskim metodama.

– Zapadni dio velikog staklenika nastao je kasnijim dogradnjama i zamjenom zidova staklenim stijenama u rasteru od željeznih nosača. Rekonstrukcija predviđa očuvanje postojećih zidova od lomljenog kamena i opeke, dok se kasnije izmijenjeni dijelovi oblikuju suvremenom interpretacijom staklenika, uz poštivanje povijesnih proporcija i dekorativnih detalja. Nedostajući dijelovi stolarije i bravarije izrađuju se prema izvornim predlošcima, piše u dokumentaciji.

Cilj zahvata je da staklenici postanu funkcionalni i edukativni. Istočni staklenik namijenjen je izložbeno-edukativnoj svrsi, s botaničkom zbirkom domaćih, udomaćenih i egzotičnih biljnih vrsta. Zapadni staklenik postaje centar za posjetitelje, s info-punktom, manjim ugostiteljskim sadržajem i prostorima za edukaciju i prezentacije. Prostor staklenika oblikovan je tako da posjetitelji mogu doživjeti strukturu i visinski raspored biljaka, uz koncept penjanja po čeličnoj konstrukciji kako bi se dosegli izdvojeni dijelovi i omogućio bolji pregled prostora.

Restauracija i nova funkcija spremišta za kočije

Spremište za kočije, smješteno na jugoistočnoj strani rasadnika, povijesno je korišteno za smještaj opreme za održavanje perivoja. Tijekom vremena zgrada je dograđivana i nadozidana, što je promijenilo njezin izvorni izgled i gabarit. Restauratorska istraživanja otkrila su originalne elemente pročelja, uključujući lučno zaključa vrata za ulaz kočija, kamene klesance i dekorativne detalje.

Obnova se provodi metodom konzervatorske rekonstrukcije, vraćajući zgradu izvornom volumenu i pročelju. Naknadne dogradnje uklanjaju se, dok se veliki ulazni portal oblikuje prema povijesnim fotografijama iz 1893. godine. Unutrašnjost zgrade prenamjenjuje se u multimedijalnu prezentacijsku dvoranu, u kojoj posjetitelji mogu pratiti povijest perivoja i parkovnog naslijeđa Opatije. Pomoćne prostorije ukopane su uz postojeći volumen, a prohodni krov uklopljen je u parkovno oblikovanje.

Nova ulazna točka u perivoj

Projekt naglašava skladnu integraciju novih sadržaja s povijesnim perivojem. Zapadni staklenik oblikovan je kao stakleni volumen s dodatnim biljnim omotačem pročelja, koji ublažava blještavost stakla i poboljšava mikroklimu, dok istočni staklenik zadržava izvornu konstrukciju i detalje, s podlogom za edukaciju i izložbu biljaka. Centar za posjetitelje i multimedijalni prostor logički usmjeravaju protok posjetitelja i naglašavaju turistički značaj perivoja.

Prostorna organizacija rasadnika prati povijesne uzorke i formu iz 19. stoljeća, dok obnova klijališta i manjih zgrada stvara skladan spoj povijesnog i suvremenog. Integrirani pristup omogućuje da cijeli kompleks rasadnika postane ulazna točka u perivoj Angiolina, povezujući edukaciju, turistički doživljaj i očuvanje kulturne baštine. Obnova se temelji na poštivanju izvornog izgleda i materijala, uz dodavanje funkcionalnih sadržaja koji zadovoljavaju suvremene standarde posjećivanja i prezentacije parkovne baštine.