Bauštelska četvrt: Travno, najkvalitetnije naselje u Zagrebu u kojem susjed ne vidi susjeda

Naselje 'po mjeri čovjeka', izraz koji ste sigurno puno puta čuli. No, možemo li definirati što u stvari znači i ima li u Zagrebu konkretnih primjera? Travno u Novom Zagrebu, u kojemu je u 1970-tima u samo nekoliko godina podignuto 14 zgrada, vrtić i škola moglo bi biti dobar primjer. Ondje su stambene zgrade podignute na obodima kvarta.

Što su bliže obodu, objekti tim više rastu u visinu, dok se broj etaža prema unutrašnjosti naselja smanjuje. U samom središtu su škola, vrtić, i zelene površine. To je dio za učenje, igru i druženje. Zgrade pak imaju brojne balkone, također u funkciji boravka vani, a planirane su tako da svaki stan izoliraju od susjeda i u urbanoj džungli pruže privatnost.

Za Travno je velika stvar to što su se neovisno o tvrtki i projektnom zavodu za koji su radili, arhitekti držali urbanističkog plana Miroslava Kollenza. Naselje je projektirao 1972., a u novoj epizodi Bauštelske četvrti obišli smo svaki kutak i istražili specifičnosti. Pričali smo i s arhitektom Đurom Mirkovićem koji je projektirao Mamuticu. 

• Bauštelska reportaža: Zagrebački platoi simbol su drugog vremena, njihovo stanje to jasno odaje

U Travnom je najveća zgrada

Zagrebačko naselje Travno, omeđeno Ulicom Savezne Republike Njemačke na zapadu, Vatikanskom na jugu, Ukrajinskom na sjeveru te Sarajevskom na istoku, poznato je po najvećoj zgradi po obujmu, Mamutici. Objekt visok oko 60 metara u kojemu na 19 katova stanuje oko 5.000 ljudi, poseban je po svojoj veličini, ali ni u kom slučaju nije sve što naselje nudi.

Tek je jedan dio urbanističke slagalice koju je pokrenuo Miroslav Kollenz izradivši detaljni urbanistički plan za novi kvart 1972. godine. Srž Kollenzove ideje bila je da središnji javni prostor bude projektiran kao jezgra društvenog života, s ključnim javnim sadržajima, a da okolo budu zgrade. Projektni zavodi i biroi u kojima su projektirane zgrade imali su opciju poštovati inovativnu ideju za uređenje, ili ne - a svi su ju prihvatili.

Ove informacije potvrđuje nam jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata, Đuro Mirković koji se s kolegicom, Nevenkom Postružnik proslavio projektom Mamutice. Osim 'velike' i 'male Mamutice', dvojac je projektirao i četiri nebodera u Kopernikovoj ulici.

Uz te višestambene građevine, u naselju su još dva niza stambenjaka poznatih kao Kineski zid, a na jugu blok od pet tornjeva. Nešto više u unutrašnjosti još je jedna lamela kolektivnog stanovanja, te nekoliko nizova kuća.

Primjer razvedene fasade koja pruža privatnost | foto: bauštela.hr

Najveće tvrtke i oko 1.000 radnika

Dok pričamo s Mirkovićem, prisjeća se kako je od početka do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća nastajalo Travno. Misli da je na gradilištima u tom vremenu moglo biti i do 1.000 radnika koji su betonirali nove stanove, školu i vrtić. Objekte su gradila poduzeća Industrogradnja, Tempo, Tehnika, Jugomont-Jugobeton i Novogradnja, priča arhitekt. Mamuticu, od koje kreće naš obilazak, se gradilo od 1974. do 1977. godine, a izvela ju je Industrogradnja, u kojoj je Mirković tada bio 'šef biroa'.

- Kao šef biroa dijelio sam poslove prema afinitetima kolega i prema potrebi posla. Palo mi je na pamet da bismo bili dobar tim te smo se upustili u taj posao. Bio je posao kao i svaki drugi – krenulo je od nule, a onda smo postupno gradili, prisjeća se jedan od dva idejna tvorca popularne zgrade. 

Više od 1.100 stanova gradile 3 toranjske dizalice

U prolasku pored gigantskog zdanja jedva smo mogli zamisliti kako je izgledala gradnja 1.169 stanova u šest ulaza. Mirković slikovito priča da je zgrada bila toliko velika da se istovremeno gradila na tri mjesta.  

- Bile su postavljene tri toranjske dizalice sa svojom ekipom armirača, no sva stubišta čak nisu bila završena u isto vrijeme. No, treba podsjetiti da nisam ja odgovoran za veličinu objekta, to je bila zamisao Kollenza koji je koncipirao naselje.  

• Idejni tvorac Novog Zagreba: 'Kad sam prešao Savu, priroda je bila divlja, ali predivna, a Zagreb se volio'

Mirković pojašnjava da je zgrada 'megalomanska' jer se išlo u visinu, au tom slučaju i u širinu kako bi se oslobodio zeleni i društveni centar kvarta. Dodavanjem katova oslobodio se parter, kako je objasnio. Takav pristup u Kollenzovom projektu je odobravao, a na stanovima koji su planirani za točno određeni broj stanovnika radilo je više tvrtki. Jednostavno je bilo prevelik zalogaj za jednog izvođača. 

- Bile su jasne dimenzije i položaj zgrada. Kao i struktura stanova. Pritom, kolega Kollenz je inzistirao i na tome da na visokim katovima budu velike loggie. Predvidio je loggie duge između 10 i 15 metara, no tu se ideju nije uspjelo 'prodati'. Napravili smo otprilike pola, što su i dalje prostrane loggie. Nažanost, danas su dijelom zatvorene, jer ljudi preferiraju zatvoreni, umjesto otvorenog prostora, rekao je Mirković o ovom dijelu projekta koji je i u visine stambenjaka na taj način trebao donijeti doticaj s prirodom i izlazak na zrak.

Mamutica je najveća zgrada u Zagrebu | foto: bauštela.hr

Četiri tornja u Kopernikovoj

U obilasku Travnog koji je u okviru Open House-a na jesen 2025. vodila asistentica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Tajana Levojević, čuli smo i o ostalim zgradama u kvartu. Vrlo zanimljiva priča ona je o četiri tornja u Kopernikovoj ulici, na sjevernoj granici Travnog.

Autori su isti kao i kod Mamutice, a izvedba realizirana nešto brže, 1973. i 1974. godine, jer ipak je bilo manje posla. Radi se o četiri 'solitera', tipa A kod 'prvog', najzapadnijeg i 'trećeg' nebodera gleda li se sa zapada. Drugi i posljednji odnosno najistočniji su takozvani 'tip B', u obilasku nas je uputila arhitektica. Istaknula je da su i ove građevine posebne po tome što iz nijednog stana ne vidite susjede (naravno, iz vaše zgrade) – zbog vrlo promišljenog i specifičnog položaja balkona i stanova.

Inače, zanimljivo je i što se u svakom ulazu nalazi ili sedam (tip B) ili deset stanova (tip A), a stanovi su samo garsonijere i jednosobni. Razlika je u tome što su u tipu B stanovi koji su u 'A' garsonijere spojeni u jednosobne, dakle, u stanove s jednom spavaćom sobom, a što smanjuje broj stambenih jedinica po etaži, iako tornjevi izvana djeluju isto. Veliki luksuz svakog stana, kao i drugih stanova u ovom pažljivo osmišljenom naselju je što svaki ima jedan ili dva balkona. Ove zgrade k tome raspolažu s tri lifta, a podzemnu etažu nemaju pa se u njima stanuje bez spremišta.

Jedan od četiri nebodera u Kopernikovoj | foto: bauštela.hr

Još tri bloka završena u kratkom roku

S arhitekticom smo obišli i druge prepoznatljive i na svoj način posebne zgrage u kvartu. Tu je stambeni Blok 4 projektanta Hrvoja Davidovskog, koji je 1975. završila tvrtka Tehnika, ali i Blok 3, poznat i kao Kineski zid, te Blok 1 – pet solitera na južnom obodu kvarta. Kineski zid zapravo su dvije stambene zgrade nastale na viziju grupe autora Ljubomira Perića, Emila Seršića, Benedetta Tardozzija, Nede Morsan i Ivane Zorić, a u 1978. ih je izgradila Industrogradnja. Pet nebodera podigla je u 1974. i 1975. tvrtka Tehnika prema ideji arhitektice Judite Stopar, čuli smo od asistentice u prolasku pored ovih zgrada.

Svi ovi blokovi, još više od Mamutice ili četiri tornja u Kopernikovoj imaju izražen element izbočenih balkona, koji ponovno pružaju izoliranost i privatnost od susjeda. U posljednja dva slučaja – točnije kod Kineskog zida i pet solitera Judite Stopar beton je ujedno i fasada, no specifična izbočenost, kako smo doznali od Levojević, mogla bi biti vrlo problematična bude li se planirala energetska obnova. Inače, sve su izgrađene posebnim sistemom oplata.

• Predfabricirani betonski elementi Industrogradnje iz 1960-ih u kojima i danas stanujemo

Betoniralo se 'in situ': 'Etaža po danu'

Više o načinu izgradnje Mamutice sistemom izlijevanja oplata 'in situ' u razgovoru se prisjetio Đuro Mirković. Rekao nam je da je na mega-zgradi prvi puta primijenjena ta metoda.

- To je bila nova tehnologija za nas, razvijena u Francuskoj. Bila je vrlo precizna, a radilo se u čeličnim oplatama, na licu mjesta. Rezultati i kvaliteta su bili dobri te se u oplatama mogao ugraditi i kvalitetan beton. Takva metoda nam je pružila i veliku brzinu, jer njome se istovremeno opločuju i zidovi i stropovi. Na taj način, jedna etaža može se betonirati u roku jednog dana, ispričao je arhitekt.

Ne čudi stoga što je naselje od početaka gradnje bilo završeno u svega nekoliko godina, u koliko su sagrađene tisuće kvalitetnih stanova. Isti stanovi, s blizinom vrtića škola i većine drugih sadržaja razlog su zbog kojega je Travno i danas vrlo poželjno naselje za život.

U obilasku nam je potvrđeno da je posebno zanimljivo obiteljima s djecom, koje kod zgrada poput Mamutice mogu uživati i u blagodatima platoa bez straha od prelaska ceste. Iako je, s druge strane plato Kineskog zida je u očajnom stanju, zbog čega se odnedavno i obnavlja. 

Zgrade u Travnom gradilo je oko 1.000 radnika u sedamdesetima | foto: bauštela.hr

Kvalitetno stanovanje danas jako rijetko

Kako joj je bilo stanovati u Mamutici ispričala nam je stanarka Svjetlana Lugar koja je u toj zgradi u Travnom provela 42 godine. Rodila se na Gornjem gradu, pa je preselila u Donji grad, a potom u Travno. No, kad se u Mamutici zatvori u svoja četiri zida na 18. katu, može joj biti kao da je bilo gdje, kako nam je rekla. Pitamo ju osjeti li da stanuje u zgradi s oko 5.000 stanara.

- Ne osjetim. U mojem stubištu su 122 stan, a gradnja i izolacija su dobre. Kad spustim rolete i koncentriram se, mogu se osjećati kao da sam bilo gdje. Plato nam je jedna od najvećih prednosti, ističe Svjetlana navodeći da je to stanarima ove mega zgrade 'dvorište i trg', kao i da su danas ondje sadržaji koji omogućuju da nikad ne ide u grad 'po nešto'. Sve ima baš ondje, pred svojim ulazom, a stanari ostalih zgrada tako su također vrlo blizu trgovini, Fina-i i bankomatu, a i drugim uslužnim i ugostiteljskim uslugama na tom najvećem platou u kvartu.

Podsjetimo, Travno koje danas diše kao jedno od najkvalitetnije izvedenih naselja u Zagrebu, nekada je bilo ledina, i kukuruzište. Kako je taj prostor postao ono što je danas – jedan zaokruženi kvart koji je u isto vrijeme spavaona, ali i sve drugo, omogućila je suradnja stručnjaka vođenih zajedničkim ciljem, da poštuju Kollenzovu urbanističku zamisao o naselju po mjeri čovjeka koji spaja stanovanje, obrazovanje i parkove.

Rezultat je, najjednostavnije rečeno, opisati kao kvalitetno stanovanje. Danas to možemo reći za uistinu rijetke projekte, dok cjelovita rješenja za čitava naselja više ni ne postoje.

Gradi se Sarajevska | foto: bauštela.hr

Nakon 50 godina, stiže i tramvaj

Uza sve spomenuto, za kraj se vrijedi osvrnuti na možda jedinu stvar koju Travnom ranije nije podarila struka, a sad dobiva. Naravno, to je tramvajska pruga. Jer, kako znamo, na Sarajevskoj koja je istočna granica naselja, upravo se završava nova tramvajska trasa koja bi trebala provoziti ove godine te tako u zonu tramvaja uključiti novih 30-ak tisuća stanovnika.

Sve je dio projekta od 25 milijuna eura započetog u listopadu 2024. godine koji uključuje i proširenje postojeće prometnice da bi postala gradska avenija. Radi se o izgradnji 2,25 kilometra ceste, te 1,8 kilometara tramvajske pruge, što će biti skraćeno zbog pomicanja rokova izgradnje HAC-ovog vijadukta, no ima nešto kašnjenja. O privremenom rješenju okretišta tramvaja pročitajte ovdje.