Tunel od Hrvatske do Italije i podsljemenska obilaznica: Zaboravljeni projekti poznatog domaćeg arhitekta

Neke ideje lakše se, a druge teže realiziraju. Kad se govori o liku i djelu Branka Kincla, arhitektu i dugogodišnjem profesoru na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, ima niz realiziranih zgrada, ali i neke koji ostaju 'na papiru'. 

Uz izgrađene Zračnu luku Franjo Tuđman, Centar Kaptol u Zagrebu te niz drugih Kinclovih projekata koji su zaživjeli, najpoznatiji nerealizirani vjerojatno je Stadion Maksimir, nastao po ideji koju je Branko Kincl razvio s Nikolom Filipovićem, a kasnije je povezivana s kandidaturom Hrvatske za Europsko prvenstvo 2012. godine.

Ipak, imao je i dvije prometne studije o kojima više nitko ne govori. Nešto slično vjerojatno se neće realizirati ni razmatrati, ali zbog njihovog razmjera vrijedi ih se prisjetiti. Jedna je ideja tunel Hrvatska-Italija na području sjevernog Jadrana, a druga je golema sjeverna 'obilaznica Zagreba' - mega splet tunela i vijadukata. 

Dobro poznat po Maksimiru

Osim po stambenim projektima koji su Kinclu realizirani u Petrovoj, Dubravi i u Borovju, arhitekt je javnosti dobro znan i po trenutno iznimno aktualnom Stadionu Maksimir. Kincl je, naime, autor projekta rekonstrukcije, modernizacije i dogradnje stadiona, pokrenutog u 1990-tim godinama, a rekonstrukcija je uključivala i sjevernu tribinu. No, ta ideja koju je razradio s kolegom Nikolom Filipovićem nije zaživjela, već se upravo raspravlja o novoodabranom idejnom rješenju za rekonstrukciju zone SRC Svetice i Stadiona Maksimir.

S kolegama Velimirom Neidhardtom i Jurom Radićem, Kincl je autor i svim putnicima znanog novog putničkog terminala Zračne luke Franjo Tuđman u Zagrebu, koja je i jedan od arhitektovih najvećih i najmodernijih infrastrukturnih projekata. Za to djelo grupi autora iz projektantskih tvrtki Kincl d.o.o., Neidhardt arhitekti d.o.o. te IGH Projektiranje d.o.o., dodijeljene su prestižne međunarodne nagrade, poput WAN Award 2017 i BigSEE Architecture Award 2022. godine. 

Uz ove realizirane, prije više desetljeća arhitekt je izradio i projekte za koje je u nastanku bilo za pretpostaviti da se neće u cijelosti ostvariti. Toliko je velik razmjer projekata da su možda od samog početka bili osuđeni na to da ih se neće izvesti, ali - tko zna. Kincl je ionako izveo studije, odnosno analizirao mogućnost izvedbe, nakon čega se planovi nisu razvili u smjeru izgradnje. Riječ je o pomorsko-prometnom tunelu između Istre i Grada u Italiji, u pokrajini Gorica, te o vijaduktu koji bi spojio krajnji istok s krajnjim zapadom Zagreba. 

Tunel Hrvatska-Italija

U radu 'O Zagrebu usput i s razlogom', povjesničar umjetnosti Ivo Maroević osvrće se na tri rada u prostorima izvan Zagreba, a za najveći, tunel koji spominjemo, ističe da je prostorni koncept. Riječ je o konceptu Pomorsko-cestovni tunel Savudrija-Grado nastalom u 1996. godini. No, nije navedeno više o samom konceptu.

Projekt se pronalazi i na stranici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, budući da je Branko Kincl bio akademik i profesur emeritus i na toj su stranici navedeni svi detalji iz Kinclova arhitektonskog djelovanja. Navedeno je samo da je izradio Studiju prometnog utjecaja Savudrija-Grado, no ni tu nema više detalja. 

Inače, i Savudrija i Grado su na sjevernom Jadranu, zračne linije udaljenosti od oko 23 kilometra, a Kincl je mogao proučavati promet u ovom predjelu jer se mjesta nalaze na suprotnim stranama Tršćanskog zaljeva. U svojoj analizi mogao je proučavati prometne tokove sjevernog Jadrana, od prekograničnih veza, pomorskog prometa, turističke migracije i druge oblike kretanja u tom dijelu Jadrana. U tom razdoblju očito se nije zagrizlo za izgradnju budući da nakon Studije prometnog utjecaja nije bilo naznaka da se ide u daljnje korake prema srealizaciji.

Treba reći da se studija kakvu je radio Kincl izrađuje da bi se procijenilo kako će izgradnja ili rekonstrukcija novog objekta utjecati na postojeći prometni sustav. 

>Sjeverna tangenta Zagreb | Foto: snimka zaslona, Studija

'Sjeverna obilaznica' Zagreba 

Na stranici HAZU-a navedena je i Urbanističko-prometna studija sjeverne tangente, koju je radio u suradnji s institutom građevinarstva Hrvatske, a bio je autor i voditelj te studije. Ovaj projekt iz 2006. godine pod profesorovim vodstvom izradili su Kincl, Silvio Bašić, s osam kolega s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu te radna grupa u sastavu 11 stručnjaka s Instituta građevinarstva Hrvatske. Na studiji su radili i drugi stručnjaci. 

Ukratko, izradu urbanističko-prometne studije Sjeverne tangente naručio je Grad Zagreb 2006. godine zbog dugogodišnjih prometnih problema, osobito u sjevernim dijelovima grada. Kako je navedeno u pojašnjenju, prostorni razvoj Zagreba i okolnih naselja, uz nedostatak kontinuirane prometne veze u smjeru istok-zapad uzrokovao je veliko opterećenje prometne mreže. 

Prijedlog je bila planirana trasa duga oko 27 kilometara između autocesta za Krapinu i Varaždin, kako je navedeno u opisu. Oko 60 posto trase predviđeno je u objektima, ponajviše tunelima, kako bi se smanjio utjecaj na izgrađene dijelove grada te na zelenilo i na zaštićene prostore. Projekt bi povezao istočni i zapadni dio podsljemenske zone kao 'podsljemenska obilaznica', no u kasnijim planovima studija nije verificirana te nije uključena u pretposljednje izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana (GUP-a) iz 2016. godine. Više o Kinclovoj viziji preobrazbe Maksimira pročitajte ovdje.