U starom Rimu bilo je nekoliko vrsta nekretnina: Imali i stambene zgrade sa sedam katova

U antičkom Rimu bile su četiri vrste nekretnina za život građana. Vrsta je ovisila o ekonomskom sloju i ruralnom ili urbanom dijelu carstva.

U starome Rimu bogatiji su zaista imali lagodan život. Privatni bazeni, umjetnine, prostori za zabavu, sve su to imali i Domusi i vile izvan grada. Siromašniji stanovnici živjeli su poprilično bijedno, na rubu opstanka, u stanovima s jednom prostorijom u kojoj je boravila cijela obitelj. Nažalost, nisu imali niti vodu i osnovne higijenske potrebe.

Domus – velika kuća u Rimu

Unutar starog Rima, najbogatiji Rimljani poput careva i plemića, živjeli su u jednokatnici zvanoj domus. Ove su kuće doista bile veličanstvene, s mramornim stupovima, kipovima, mozaicima i freskama. Rimljani su dizajnirali Domus s dva glavna dijela, antikom s prednje strane i postikom sa stražnje strane. Oba dijela su imala veliko središnje dvorište odakle su imali ulaz u druge prostorije. Središnji prostor antike bio je atrij. U njemu se nalazio plitak bazen, a nije bio natkriven krovištem zbog skupljanja kišnice. Rimljani su atrij koristili za druženje i zabavu. Spavaće i dnevne sobe imale su izlaz na atrij.

Postika je bila privatnija. Imala je središnji prostor za uzgoj ljekovitog bilja, a okolne prostorije bile su blagovaonica, kuhinja i kupaonica. Najbogatiji ljudi starog Rima bili su robovlasnici i imali su robove smještene u postici. Robovi bi kuhali i čistili, održavajući kuće besprijekornima za sva društvena događanja. Dok je većina Rimljana imala vlastite krevete i ograničen namještaj, nekoliko nesretnih robova moralo je spavati ispred vrata spavaće sobe svog ‘vlasnika’, prestrašno.

Stambene zgrade starog Rima

Velika većina običnih zaposlenih Rimljana u gradovima živjela je u višekatnim stambenim zgradama ili stambenim blokovima, poznatim kao insulae. Ponekad su prizemlja stambenih zgrada zauzimali dućani, a u prostoru iznad njih stanovali bi vlasnici dućana. Stambene zgrade bile su visoke sedam katova ili više i često su bile opasne i nehigijenske. Požari, urušavanja i poplave bile su uobičajene nesreće.

Stanari s višim plaćama živjeli su na prva dva kata, gdje su bile veće sobe, prozori, balkoni i tekuća voda. Gornji katovi, nasuprot tome, bili su za najmanje imućne ljude u starom Rimu i nudili su nestandardne životne uvjete, ponekad sa samo jednom sobom u kojoj bi živjela cijela obitelj – bez prirodnog svjetla, opskrbe vodom ili kupaonice.

Vile izvan grada

Izvan grada, bogati građani starog Rima živjeli su u vilama koje su bile veće od Domusa jer je bilo više prostora za iskoristiti. Istinski bogati imali su i domus i vilu i time su se hvalili organizirajući često zabave. Vile su bile podijeljene u tri glavna dijela: villa urbana, gdje je živjela gospodarska obitelj, zatim villa rustica, gdje su živjeli robovi i radnici koji su obavljali sve kućanske poslove.

Treće područje zvalo se villa fructuria i imalo je dovoljno prostora za poljoprivredne proizvode, a ponekad čak i privatni hram. Ove su kuće bile okružene golemim površinama zemlje za poljoprivredu, zabavu ili privatne bazene.

Kuće na farmama

Selo Rimskog Carstva nije bilo tako povoljno za siromašne, iako ne uvijek tako loše kao život u gradovima. Radnici na farmi, stočarski radnici i drugi poljoprivredni radnici živjeli su na selima ili farmama, u vrlo malim, skučenim primitivnim suhozidnim građevinama. Najsiromašniji su morali živjeti u mračnim, prljavim tvornicama i industrijskim kompleksima u kojima su radili, a bogati su ih često iskorištavali kao ropsku radnu snagu.