EU kaže stop velikim računima! Stižu solari na leasing i programirano prelaženje na jeftinu struju

Europska unija u posljednjih nekoliko godina intenzivno radi na tome da energetsko tržište učini pravednijim, transparentnijim i prilagođenim novim digitalnim tehnologijama. U središtu pažnje su prava potrošača i inovativne energetske usluge koje nadilaze klasičnu opskrbu električnom energijom i plinom. Iz EU ističu kako digitalizacija tržišta dovodi do toga da potrošači više nisu pasivni kupci već aktivni sudionici koji mogu sudjelovati u fleksibilnosti mreže, koristiti obnovljive izvore i pratiti vlastitu potrošnju u stvarnom vremenu.

• Pošto metar drva? Za jednu sezonu grijanja 50 kvadrata treba 12 metara, razlika u cijeni po regijama ogromna

Upravo objavljena Studija Europske komisije o važnosti potrošačkih prava i zaštiti potrošača kroz nove usluge u energetskom sektoru analizira osam ključnih usluga koje mijenjaju svakodnevni život potrošača, ali i cijeli energetski sustav. One donose dodatne koristi za potrošače, od smanjenja troškova, veće kontrole nad energijom, do ekološke održivosti i fleksibilnog sudjelovanja u tržištu. Sve sa ciljem osiguranja regulacije transparentnost, fer cijene i prava na prekid ugovora, bez obzira na kompleksnost novih digitalnih modela.

1. Daljinsko grijanje i hlađenje

Daljinsko grijanje i hlađenje podrazumijeva distribuciju toplinske ili rashladne energije iz centralnih ili decentraliziranih izvora preko mreže do više potrošača. Prema Studiji EU, stambeni korisnici čine više od 50% potrošnje ovakvih sustava u 15 država članica, što ih čini ključnom skupinom korisnika. Oni ne moraju brinuti o vlastitim kotlovnicama ili klima-uređajima, a cijene grijanja i hlađenja su administrativno regulirane u zemljama poput Danske i Poljske, dok u Belgiji i Italiji cijene ovise o tržištu.

Osim praktičnih koristi, daljinski sustavi često koriste obnovljive izvore i otpadnu toplinu iz industrije, smanjujući emisije CO₂. Primjerice, kućanstvo u Danskoj može pratiti potrošnju grijanja putem pametnog brojila i dobivati informacije o udjelu obnovljive energije. Ovo povećava transparentnost, omogućuje praćenje stvarne potrošnje i potiče energetski učinkovite navike. U zemljama s liberaliziranim tržištima, potrošači mogu odabrati dobavljača, ali u većini EU država daljinski sustavi su integrirani servisi s jednim operatorom, što naglašava potrebu za regulacijom cijena i zaštitom prava korisnika.

kanalizacijsko prostorijenje | foto: Freepik

2. Energija kao usluga

Princip 'energija kao usluga' omogućuje kućanstvima i poslovnim korisnicima da koriste energiju kao paket usluga, uključujući instalaciju i održavanje energetskih sustava, poput solarnih panela i kućnih baterija. Studija EU navodi da ovakav model omogućuje potrošačima pristup energiji bez velikih početnih ulaganja, dok je pružatelj usluge odgovoran za optimizaciju i održavanje.

Na primjer, obitelj u Italiji može dobiti solarne panele putem leasinga ili 'loan-for-use' ugovora i koristiti energiju dok sustav generira višak koji se prodaje natrag u mrežu. Što, jasno, smanjuje račune i doprinosi prihodima kućanstva.

Dodatna korist je automatska optimizacija potrošnje, gdje sustav koristi energiju u pravo vrijeme kako bi smanjio troškove ili omogućio prodaju viška energije. Tako kućanstvo u Finskoj može koristiti solarno proizvedenu energiju tijekom dana, dok višak ide u mrežu i stvara prihod. Svakako treba reći da ovaj model povećava i udjel obnovljivih izvora u domaćinstvu, smanjuje emisije CO₂ i potiče energetski neovisne korisnike.

Foto: Unsplash

3. Punjenje električnih vozila kao usluga

Punjenje električnih vozila kao usluga omogućuje kućanstvima instalaciju punionica za električna vozila bez velikih početnih troškova. Pružatelj usluge brine o instalaciji, održavanju i upravljanju punjenjem. Primjerice, kućanstvo u Berlinu može puniti svoje vozilo noću kada je struja jeftinija ili kada mreža ima višak obnovljivih izvora.

Studija EU napominje da se potrošačima nudi kombinacija pretplate i naknade za korištenje, čime se smanjuje financijski teret. Dok se istovremeno omogućuje optimizacija troškova energije i sudjelovanje u tržištu fleksibilnosti.

Ova usluga pruža i dodatne pogodnosti. Korisnici dobivaju automatski optimizirano punjenje, niže troškove i uštede, a operator može koristiti agregirane potrošnje za podršku mreži. Tako već sada obitelj u Švedskoj može postaviti punjenje vozila da se provodi samo u razdobljima niskih cijena, čime štedi na računu i doprinosi stabilnosti mreže.

punionica | foto: Freepik

4. Automatizirane usluge promjene dobavljača

Automatizirane platforme za promjenu dobavljača omogućuju potrošačima da uvijek imaju najpovoljniju cijenu. Studija EU napominje da potrošači u zemljama s liberaliziranim tržištima, poput Italije ili Belgije, mogu uštedjeti stotine eura godišnje jer sustavi automatski preusmjeravaju energiju prema dobavljaču s najnižom tarifom.

Ove platforme povećavaju konkurenciju i transparentnost, a za potrošače to znači jednostavnije praćenje troškova i izbjegavanje preplaćivanja. Za primjer, mlada obitelj u Rimu može koristiti automatizirani servis koji svakog mjeseca uspoređuje tarife i odabire najbolju opciju, bez potrebe za ručnim pregovorom ili administracijom.

MPGI

5. Dijeljenje energije

Dijeljenje energije omogućuje potrošačima da proizvedenu energiju podijele s drugim kućanstvima. Studija navodi da energetsko dijeljenje može smanjiti troškove za 10 do 15% u zajednicama koje koriste zajedničke solarne instalacije. Za stanare u Amsterdamu ili Berlinu, ovo znači da solarni panel na krovu može opskrbiti više stanova, dok višak energije ide u zajednički fond.

Prednost je i ekološka, manje fosilnih goriva, veća udio obnovljivih izvora i lokalna energetska stabilnost. Tako danas stanari jednog bloka u Nizozemskoj koriste pametne brojače za raspodjelu energije i time smanjuju račune i emisije CO₂.

stambena zgrada s solarnom elektranom | foto: Domagoj Mak

6. Energetske zajednice

Energetske zajednice omogućuju građanima da zajednički investiraju i upravljaju obnovljivom energijom. Prema Studiji EU, članovi zajednice u Danskoj i Švedskoj smanjuju račune za 15 do 20% kroz zajedničku proizvodnju energije. Kućanstva imaju kontrolu nad energijom, sudjeluju u odlukama i profitiraju od viška proizvodnje.

Ovaj model povećava energetsku neovisnost i transparentnost, dok regulatorni okvir EU potiče korištenje obnovljivih izvora i pravične uvjete za članove zajednice. Primjer: lokalna zajednica u Danskoj upravlja malom vjetroelektranom, a prihod se dijeli među članovima, smanjujući troškove struje i osnažujući lokalnu ekonomiju.

štednja energije | foto: Freepik

7. Usluge upravljanja potražnjom

Ove usluge omogućuju potrošačima da prilagođavaju potrošnju energije prema tržišnim signalima. Studija EU navodi da sudjelovanjem u fleksibilnosti mreže potrošači mogu ostvariti dodatne prihode ili smanjiti račune. Za kućanstvo u Parizu, sustav može automatski isključivati perilicu ili odgoditi punjenje baterija kad su cijene visoke, a uključivati ih kad je struja jeftinija.

Prednosti su jasne: uštede, veća kontrola nad energijom i doprinos stabilnosti mreže. Studija navodi da fleksibilni kućanstveni korisnici u pilot-projektima EU mogu smanjiti račun za struju do 10% godišnje, uz minimalan utjecaj na komfor.

Perilica rublja | Foto: Pixabay

8. Pametni sustavi upravljanja energijom

Pametni sustavi koriste digitalne tehnologije za praćenje i optimizaciju potrošnje energije u realnom vremenu. Prema EU Studiji, korištenje ovih sustava može smanjiti potrošnju energije u kućanstvima za 8–12%, uključujući grijanje, rasvjetu i punjenje EV.

Za potrošače u Berlinu i Helsinkiju to već sada znači da sustav automatski upravlja baterijama, grijanjem i punjenjem vozila kako bi se optimizirale cijene i udio obnovljive energije. Potrošači dobivaju pristup detaljnim informacijama, kontrolu nad energijom i uštede, dok mreža dobiva stabilniji protok energije i bolje iskorištavanje obnovljivih izvora.

štednja energije | foto: Freepik

Stop agresivnoj poslovnoj praksi

Studija također analizira prava potrošača u energetskom sektoru u segmentu ugovaranja. Zaključak je i da tu ima puno posla. Prije svega treba raditi na poticanje država članica na provođenje informativnih kampanja usmjerenih na stambene potrošače energije i povezanih s funkcioniranjem maloprodajnog tržišta energije, njihovim pravima i zaštitom koju pruža zakonodavstvo.

Također, ističe se, od dobavljača bi se također moglo zatražiti da u svaku komercijalnu komunikaciju sa svojim kupcima uključe jednostavan informativni list. Kao i da bi se trebala  nametnuti stroga pravila o sklapanju ugovora, čak i u preliminarnom obliku, putem telefona.

Ugovor bi bio sklopljen, a kupac bi prešao na novog dobavljača tek nakon što bi prethodni primio pisani prijedlog ugovora s jasno predstavljenim uvjetima i nakon što mu se da barem minimalno vrijeme za odluku, kako bi se izbjegla impulzivna promjena pod pritiskom telemarketinških i teleprodajnih agenata.

U ovom potonjem slučaju, nametanje dobavljačima i njihovim pozivnim centrima i  agentima, koristeći prakse telemarketinga i teleprodaje, da provedu  procjenu razine razumijevanja energetskog sektora od strane  potrošača i da rezultat dostave potrošaču zajedno s  prijedlogom ugovora.