Idejni tvorac Trga bana Jelačića: U centru se ne stanuje, nekretnine su spremišta suvišnog novca

Uoči zagrebačke Univerzijade, društveno uređenje pa i sam pojam prostora bio je potpuno drugačiji nego što je danas. Isto potvrđuje i veliki hrvatski arhitekt i urbanist Branko Silađin, idejni tvorac rekonstrukcije Trga bana Josipa Jelačića koja je izvedena za tu priliku. Prostor je nekada bio više demokratičan, što je oblikovalo rad arhitekata, ali su i građani na isti prostor reagirali drugačije. Danas su ljudi manje demokratični pa i grad postaje takav, a to pokazuje istaknuti fenomen današnjice – netom prazni kompletno opremljeni stanovi.

Uoči Univerzijade koja se u Zagrebu održala 1987. godine Trg bana Josipa Jelačića doživio je opsežnu rekonstrukciju. Za ovaj zadatak natječaj je proveden pred sam kraj 1970-ih, a prvom nagradom 1979. godine odabrano je rješenje poznatog hrvatskog arhitekta i urbanista Branka Silađina.

Aktivan na više polja

Osim što je osmislio rješenje za glavni dio zagrebačkog centra, Silađinovo djelovanje dobilo je brojna značajna priznanja. Osim arhitekture u užem smislu, za radnog vijeka je više godina radio kao urednik stručnih časopisa Arhitektura i Čovjek i prostor koji su i danas naširoko čitani, no iskusio je i rad na interijerima te scenografiji. Uz Vladimira Nazora, priznanje za rad dodijeljeno mu je i nagradama Viktor Kovačić i Bernardo Bernardi.

No, sam svoj rad ne doživljava kroz materijalne ‘trofeje’ i priznanja koja stižu ‘izvana’. Štoviše, po pitanju vlastitih postignuća arhitekt i urbanist i više je nego skroman.

– To su sve formalne stvari, tragovi nekakve ljušture koja ima jako malo veze sa stvarnim činjenicama. Ja nisam izabrao moje djelovanje, nego jednostavno nisam imao alternative, kaže Silađin. Iako za svoje djelovanje kaže da ga nije izabrao, njegov značaj ne možemo poreći.

Drugačija društvena atmosfera

U svakom slučaju, atmosfera u kojoj je Silađin djelovao bila je na više načina različita u odnosu na današnje stanje društva i arhitekture. Samim time, realizacija njegovih ideja za uređenje Jelačićevog trga prvoodabrana 1979. godine, izvedena 1986. dobila je različitu reakciju građana nego što bi danas bio slučaj. Rekao nam je kako se uopće javila ideja i što mu je bilo na umu kad je osmišljavao glavni trg u centru.

– To ako je Zagreb živio tih prvih dana Univerzijade, kada je pušten ‘dobri duh Zagreba’ teško se može zamisliti. Teško je zamisliti i kada se promatra današnje društvene odnose prema tom prostoru. Moja koncepcija o Trgu i o javnom prostoru je protekla odavno. Još kad sam skoro 10 godina radio u Njemačkoj, sanjao sam i stalno radio natječaje za Zagreb, ali sam i predlagao pokušaje pješačkih zona. Prvi pješački otok za mene je bila Bogovićeva ulica. Kao za Bogovićevu ulicu i natječaj za Trg raspisan ’78., bio je rapisan za uređenje plohe, kaže Silađin.

Tako se podrazumijevalo da će njegov rad površine predviđene za rekonstrukciju tretirati kao plohe. U svom pothvatu, Silađin je omeđivanje glavnog trga izbjegavao kako bi dokazao svoju poantu da trg ne čini samo prostor njegovih službenih granica već se može govoriti o kontinuitetu prostora, koji na trg vodi s više strana, što ostaje očito do danas.

Nekad je bilo glavno ‘živjeti’, danas je ‘imati’

Osim drugačijeg prijema gradskog uređenja u odnosu na to kakvo bi bilo sada i društveno uređenje, ali i upravljanje grada nekada je, upozorava Silađin, bilo sasvim drugačije. Na primjer, lokalna vlast vodila je glavnu riječ pa tako projekt trga ne bi ni ‘prošao’ uspješno da nije bilo okolnosti uoči Univerzijade.

Silađin je pritom stava kako se korištenje prostora nekada može nazvati demokratskim dok danas to nije slučaj. U duhu arhitekture, prostor je taj koji će pokazati kakvo je društvo, a ne obrnuto, istaknuo je naš gost.

– Gledajte, prostor i grad je najpreciznija slika društva i vremena. Vi kada i gledate i istražujete neke neprepoznatljive tragove grada ili građevine, zapravo otkrivate kakav je bio život. Ovo što se danas događa je direktna preslika društva i vremena u kojem živimo. Demokratski smo izabrali jedno društvo u kojemu je interes pojedinca ispred interesa zajednice. Mi smo nekada imali gestu ‘Živjeti’ dok je danas geslo ‘imati’, rekao je Silađin dodajući kako se nedemokratičnost današnjih ljudi očituje u žudnji za posjedovanjem materijalnog.

Prazni stanovi nude ekonomsku sigurnost

Na ovakav način funkcioniranja i postojanja društva Silađin se osvrnuo i nešto kasnije u podcastu komentirajući trenutnu zapuštenost stanova u zagrebačkom centru. O ovoj prilično gorućoj temi ‘praznih’, a nerijetko uređenih i potpuno opremljenih stanova, Silađin je iznio svoj stav.

– To da mi imamo više stanova nego stanovnika, to je činjenica. A danas stanovi vi u bilo kojoj novogradnji koja je napravljena pogotovo u Centru gradova možete vidjeti koliko je to nastanjenih stanova. Grad je spremište suvišnog novca koji imaju. Spremište onih ne kane tu ni stanovati. On je postao jednostavno moneta i sprječavanje inflacije. Ne gubite 10 posto već dobite. To je materijalizirana lova i čisti posao. Ja sam vidio stanove koji su potpuno opremljene u kojima nitko nikada nije stanovao. U pitanju je novac u koje se ulaže, zaključio je arhitekt i urbanist.

Zapratite nas na Facebooku, Instagramu, YouTubeu i Tik Toku te uskoro očekujte još ovakvih edukativnih podcasta i zanimljivog sadržaja s vašeg digitalnog glasa gradilišta. Cijelu epizodu podcasta u kojoj je gostovo arhitekt i urbanist Branko Silađin pogledajte ovdje.