'Kuća na kući': Jedna od prvih obnova pored epicentra zagrebačkog potresa, rješenje stiglo pet godina kasnije

Uredno vlasništvo jedan je od prvih uvjeta za početak samoobnove. Kod Ankice je sve bilo čisto pa je obnova na njenoj kući krenula ekspresno nakon potresa koji je u ožujku 2020. pogodio Zagreb i okolicu. Radilo se tako da su se zahvati mogli malo-pomalo financijski pokrivati, metodom kojom je zapravo izgrađena ‘kuća na kući’. Objekt je kao nov od proljeća 2022., ali tek sada stiže rješenje o obnovi.

gospođa Ankica i njen pas Švrćo | foto: Bauštela.hr, privatna arhiva

Iako je nakon potresa u Zagrebu ostalo neobnovljenih kuća, ima i onih koje su kroz svoje ojačanje prošle prije četiri-pet godina. Dom gospođe Ankice bio je jedan od prvih u podsljemenskim naseljima na kojemu se krenulo raditi, a radi se i o tipičnom primjerku stradale gradnje.

Kuću su u pedesetima krenuli graditi njeni roditelji, a gradilo se kako je novac dopuštao. Zbog toga su zidovi u nižim etažama na betonskim temeljima bili koliko-toliko sigurni, no viši katovi omeđeni takozvanim ‘izolacijskim zidom’ baš i nisu. Kad je kuću zahvatio potres, ne čudi što je na drugoj i trećoj etaži sva popucala i da je hitno trebala u obnovu.

Galerija 24 Fotografija

Otvori

U svibnju 2020. u trenutku početka radova još nije donesen nijedan Zakon o obnovi i sve se radilo kako se tko snalazio. Gospođa Ankica igrom slučaja upoznala je Zdravka Fabijanića, umirovljenog inženjera građevine koji je u tom trenutku kao ‘lokalac’ pomagao sumještanima da organiziraju obnovu i isto je dogovorio s njom.

Tri mjeseca kasnije, Ankica je uselila u prizemlje, a punu godinu kasnije, njena kuća bila je ojačana. Statička stabilnost postignuta je podizanjem ‘nove kuće’ sa serklažima na njezinu. Pet godina nakon prvih zahvata na njenom domu dočekala je i Rješenje o obnovi te sad čeka da joj država vrati i posljednji novac. S njom i s Fabijanićem prisjetili smo se kako je sve izgledalo.

‘Radilo se sirotinjski’

Epicentar zagrebačkog potresa 2020. godine utvrđen je oko 7 kilometara od središta Zagreba, u zoni naselja Markuševec i na dubini od 10 kilometara. Ne čudi stoga što su kuće u tom predjelu – u Markuševcu i okolnim naseljima najjače nastradale u udaru.

Izdvojeni članak

Bauštelska reportaža: Ovo je gradilište najveće zgrade u Sisku oštećene u potresu, srušena je i dobiva repliku

Važan razlog zašto su pojedine građevine prošle lošije od drugih je način gradnje. Naime, starije obiteljske kuće u podnožju Medvednice uglavnom su se gradile godinama kako bi investitori što više uštedjeli.

– Radilo se sirotinjski, iz kredita u kredit i kako je tko zašparao, kaže nam Ankica o svojoj kući.

Na pragu iz 19. u 20. i u prvoj polovici 20. stoljeća većinski se gradilo kamenom u nižim etažama, a gore ‘drvom’, dok su nešto kasnije takve kuće nadograđivane opekom pa betonom. S druge strane, što je slučaj s Ankičinom kućom, građena je u pedesetima – prije potresa u Skoplju kad nije bilo propisa koji bi nalagali gradnju serklažima. Njen dom, na betonskim temeljima, priča nam, na gornjim katovima ima ‘šuplji zid’ koji u trešnji nije dobro prošao.

Jedna od prvih kuća u Podsljemenu koja je prošla samoobnovu | foto: Privatna arhiva

Potres na stepenicama

Njenoj kući koja je, kao što se može vidjeti iz fotografija koje nam je proslijedila nakon razgovora poslije potresa izgledala zastrašujuće, dodijeljena je žuta naljepnica. To bi značilo da joj je dom privremeno neuporabljiv, a tip oštećenja bio je onaj koji je tražio hitne intervencije. No sama nam priča kako joj se u kući čak srušio jedan zid i da je prava sreća da joj ništa nije palo na glavu – ni njoj ni njenom psu Švrći koji je za vrijeme cijelog razgovora pored nas.

– Baš smo bili spremni za šetnju i potres nas je zatekao na stepenicama. Švrćo je pobjekao u sobu i ja za njim. Baš taj zid je popucao, ali uopće nisam razmišljala može li se na nas nešto srušiti. Srećom – nije, prisjeća se Ankica.

Dobila je žutu naljepnicu | foto: Privatna arhiva

Kuća u popucalom betonu

Uslijedio je potpuni šok kad je vidjela gotovo čitav srušen prezid i rupu u jugzapadnom vanjskom zidu. Kaže da je taj dio bio najozbiljnije oštećen. Kako bilo, u kući nije mogla ostati dok se ne dovede u sigurno stanje. Kao što su mnogi drugi bili prisiljeni preseliti u pomoćne zgrade pored svog doma, i Ankica je iselila u svoju garažu. Ljeto je provela spavajući u njoj otvorenih vrata. Tu u priču ulazi Fabijanić.

– Gospođa je dobila novac od osiguranja, ali on pokriva samo dovođenje u prvobitno stanje. Ipak, to nam je bio nekakav početak. Kad smo krenuli razmišljati o obnovi prvi korak za razmotriti je bila situacija na terenu. Kako smo na liniji Popovec-Vidovec, koja je baš pravi epicentar, a vidjeli smo pukotine na asfaltu, savjetovali smo se s inženjerima za klizišta iz Grada, prisjeća se.

Nakon što se ispostavilo da se teren pomiče, iako nije klizište u pravom smislu, za obnovu je odlučeno da će joj se ‘prikrpati’ i novo protuklizno temeljenje. Oko kuće je prije početka radova prvo sve raskopano.

Kopanje za drenažu | foto: Privatna arhiva

– Kopali smo oko 40 ili 50 centimetara ispod i uz temelje kako bismo proširili površinu slijeganja tla, pojašnjava Fabijanić.

Dodaje kako sama betonska temelja nisu bila oštećena pa se poslije ‘usijecanja’ kuće u lapor nastavilo planirati kako će se pristupiti ojačanju kuće.

‘Moralo je ostati za veterinara’

Bitan faktor je da se radilo prije donošenja Zakona i, naravno, bez Rješenja o obnovi. Povrat novca nakon netom dobivenog rješenja, napisali smo ranije u tekstu, Ankica i dalje čeka tako da su na proljeće te 2020. su troškovi radova bili uistinu ograničeni. Jedno je bilo jasno na početku, radovi mogu ići dokle god na kraju ostane za Švrćino cijepljenje, uz smijeh dodaju sugovornici.

Da bi se izbjeglo rušenje pola kuće i izmicanje instalacija što bi podiglo troškove na koncu je pala odluka da će se kuća jednostavno izvana ojačati dogradnjom te da će se između etaža betonirati armirane deke. Naravno, trebalo je i zazidati novi prezid između soba koji se u potresu djelomično urušio.

Jedna od prvih kuća u Podsljemenu koja je prošla samoobnovu | foto: Privatna arhiva

Krenulo se raditi, a Ankica i Zdravko iz dana u dan su pomno pratili da se ne probijaju unaprijed dogovorena sredstva dok bi u 7 ujutro zajedno prolazili radove izvedene dan prije i planirali što slijedi. Iako je ovo bila prva kuća na kojoj je Fabijanić vodio poslijepotresnu obnovu, nije bilo prvi put da radi po ovom principu.

– Tako smo obnovili obližnju kuću još 1985.. Bila je kuća iz tridesetih i u lošem stanju, a kad sam ju došao provjeriti nakon potresa nije bilo veće štete, već gdjegod koja pukotina. Stoga smo stvar ponovili kod Ankice. Toj kući doduše morali smo betonirati nove temelje jer je najniža etaža bila od kamena i stoga vrlo neprikladna za potres, a to ovdje nije bio slučaj, govori Fabijanić.

Život u tvrđavi

U ukupno godinu dana sve je privedeno kraju, od serklaža s triju strana oko postojeće konstrukcije, preko zidanja kojim se debljina zidova povećala na ukupno 50-ak centimetara. Ankica sada praktički živi u tvrđavi, a jedina stvar koja nedostaje je amiranobetonska deka na tavanu. Inače, krov trenutno drži ta vanjska konstrukcija, a unutarnja se ponaša kao izolacija pa je u kući i na vrući dan bilo vrlo ugodno. Treba spomenuti da i izvana i iznutra kuća sada izgleda top.

Kuća je danas kao tvrđava, što se vidi po debljini zidova | foto: Bauštela.hr

Sad kad se sprema povrat svih sredstava, sugovornici su istaknuli i kako je bila prava sreća da su čuvali sve račune, ali i plaćali isključivo preko bankovnog računa. Naglašavaju da u suprotnom povrat ne bi bio moguć. Još jedna stvar koja je ‘spasila’ Ankicu, jer, kako se može zaključiti iz cijele priče je što su joj papiri bili čisti.

Naime, vlasništvo 1/1 zavedeno kako u katastru tako i u zemljišnim knjigama izdvojilo ju je u moru onih u Podsljemenu koji se za obnovu nisu mogli ni prijaviti zbog ‘kuršlusa’ u vlasničkom listu. Ovaj problem muči veliki dio vlasnika kuća građenih na zemljištima upisanim pod vlasnike u pojedinim slučajevima još za vrijeme Austro-Ugarske.

Već smo pisali o tome da je takva situacija česta svugdje osim u Čučerju koje je imalo sreće pa ga je 2013. zahvatila katastarska izmjera koju je te godine provodio Geodetski zavod Split. Više o tome pročitajte ovdje.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.

Podijeli vijest

Link kopiran