Hrvatska je dobila prvi dizajnerski kokošinjac: Pogledajte kako izgleda Kokošvaroš
Mnogi smatraju da su jaja kokica koje žive bez stresa, u sreći i blagostanju, najkvalitetnija. Kako bi jeli takva jaja, važno je kokicama omogućiti da se osjećaju najbolje u svojem ‘domu’. Vlasnik jedne farme kokoši angažirao je stoga dizajnere i arhitekte da mu pomognu izgraditi kokošinjac u kojem će njegove koke biti najsretnije.
Kokošvaroš | foto: Studio SKROZ
Kokošvaroš je prvi ovakav kokošinjac i jedinstveni arhitektonsko-dizajnerski projekt iza kojeg stoji Kreativni studio Maše Vukmanović i arhitektonski studio SKROZ. Radi se o farmi namijenjenoj uzgoju raznih sorti kokoši koje nesu jaja po ekološkim principima.
Ovaj specifičan kokošinjac u Rakovu Potoku kraj Samobora projektiran je tako da služi i u turističko-edukativne svrhe. Farma kokoši funkcionira kao malo naselje. Ima trgove, ulice, zgrade, javne površine, kao i prostor u kojem kokoši nesu ekološka jaja.
Vlasnik Kokošvaroši, Željko Franja, ranije je za HRT kazao kako ove kokice moraju imati potrebnu kvadraturu za spavanje, za boravljenje na otvorenom, određenu kvadraturu natkrivenog prostora, kao i potrebnu kvadraturu gdje stalno borave. Kada su kokoši ‘sretne’ i bez stresa, uspješno nesu jaja.
Projekt je predstavljen i na izložbi u zagrebačkoj galeriji Bernardo Bernardi. Dizajnerica Maša Vukmanović za HRT je kazala kako joj je ovo bio daleko najzabavniji projekt koji je radila i kako mu nijedan ne konkurira po zabavnosti. Arhitektica Ivana Žalac objasnila je kako iza ovog projekta stoji ozbiljan rad.
– Najveći izazov je bio pomiriti tu edukativnu, turističku namjenu s namjenom ekološke farme. Ekološka farma je jedan ekosustav koji mora biti gotovo pa sterilan, kazala je za HRT Ivana Žalac, arhitektica.
Projekt Kokošvaroš realiziran je 2017. godine. Vizualni identitet, signalizaciju, dizajn i verbalnu komunikaciju potpisuju Maša Vukmanović i Teo Drempetić Čonkić, dok iza arhitekture stoje Margita Grubiša, Marin Jelčić, Daniela Škarica, Ivana Žalac i Dorotea Klinčić iz arhitektonskog ureda SKROZ.
Galerija 10 Fotografija
Otvori
Kokošinjac podijeljen u dvije zone
Kokošinjac se smjestio na površini od oko 2.826 m2. Kako navode u opisu projekta u studiju SKROZ, prethodno na samoj lokaciji nije bilo nikakvog sadržaja pa je taj teren bio pogodna površina za ovakav uzgoj peradi.
Kokošinjac je podijeljen u dvije zone. Prva zona je namijenjena posjetiteljima, a isto tako služi i kao pomoćni prostor u funkciji održavanja, dok je druga zona isključivo prostor smještaja peradi. Objekt omogućava smještaj oko 400 nesilica, 100 pilića za tov i 30 pilića s kvočkama.
Pilići su smješteni u centralnom dijelu unutar posebno ograđenih objekata s popratnim vanjskim prostorom, dok nesilice s obzirom na četiri različite vrste, formiraju jednak broj ‘četvrti’ unutar ‘grada’ orijentiranih prema drugoj zoni kokošinjca. Kako je pravilnikom bilo potrebno zadovoljiti dovoljnu vanjsku površinu za ispašu, svaka ‘četvrt’ dobiva dvije livade (svaka od oko 200 m2), koje se naizmjenično koriste.
Ideja stvaranja manjeg ‘grada’ kao takva mora zadovoljiti sve potrebe istog. Prema tome, osim stambenih objekata i trga, uz ulaz na sjeveroistoku postoje javni sadržaj, objekt za prodaju proizvoda, kao i servisni dio koji uključuje alatnicu i prostor za odlaganje otpada.
Tri različita tipa objekta
Prilikom oblikovanja objekata za stanovanje peradi u studiju SKROZ vodili su se njihovim potrebama i pravilima koje je potrebno poštivati. Tako su dobili tri različita tipa objekta, ovisno o vrsti koja će u njima boraviti.
Prvi tip namijenjen za piliće u tovu nije imao puno određujućih faktora osim potrebne kvadrature (10m2/piliću za tov), pa prema tome dobiva jednostavan tlocrtno pravokutni oblik s jednostrešnim krovom. Oblikovanjem su tako zadovoljene osnovne funkcije, a to su prostor za spavanje i dio vanjskog prostora koje su dobili izdizanjem objekta od terena.
Drugi tip namijenjen za piliće s kvočkom nalazi se u centralnom prostoru, ali je ograđen mrežom zbog zaštite prilikom dolaska posjetitelja. Svojim kružnim oblikom ostavlja dojam udobnosti, što je prilikom projektiranja bilo najbitnije polazište u oblikovanju objekta.
Treći tip dizajniran za nesilice morao je zadovoljiti više faktora pa je prema tome i nešto kompleksnijeg oblikovanja. Objekt je dimenzioniran za 25 nesilica te jednog pijetla. Tlocrtno se radi o pravokutniku, ali s dvostrešnim krovom koji tako naglašava dva različita načina korištenja prostora.
Naglasak je stavljen na zeleni prostor
I ovaj je objekt izdignut od terena kao i prethodna dva tipa. Tako su osigurani vanjski prostor za hranu i zaštita od vremenskih neprilika. Postavljanjem donje plohe jednog dijela objekta u nagib jednak nagibu krova, dobiven je prostor za spavanje nesilica. Stvaranjem nagiba dobiven je i prostor za gredice. Također, ovakvim oblikovanjem predložen je prostor pristupa u objekt.
Drugi dio objekta s drugačijim nagibom krova i manjih dimenzija, stvorio je intimniji prostor za gnijezda do kojih se može pristupiti putem vrata na stražnjoj strani, a koja su orijentirana prema centralnom dijelu obuhvata. Svaki od tri tipa objekata ima i nekoliko zajedničkih karakteristika. Osim toga da se izdižu od terena, osigurano je jednostavnije čišćenje i održavanje s obzirom na mogućnost otvaranja na nekoliko pozicija. Također, osigurane su i pomične ladice.
U studiju SKROZ u opisu ovog projekta navode kako je ideja bila stvoriti prostor u kojem su glavni korisnici upravo perad, dok su svi ostali samo posjetitelji. Time je naglasak stavljen na prirodni zeleni prostor i formiranje okoline u kojoj su zadovoljene sve funkcije.
U sklopu projekta dizajnirani su vizualni identitet (baziran na grbu ‘grada‘), sustav signalizacije u prostoru, ‘gradske’ ploče i ‘kućni brojevi‘, ali i razni ‘gradski‘ objekti poput totema, zastave i spomenika Mami Koki. Projekt Kokošvaroš je dobio nagradu na Izložbi hrvatskog dizajna 1718 koju organizira HDD, u kategoriji Cjeloviti projekt/proizvod u profesionalnoj selekciji.
