Dječje lječilište Krvavica: Još jednu zaštićenu građevinu na top lokaciji beznadno nagriza zub vremena

Zaboravljena arhitektura može se naći diljem hrvatske obale. Uglavnom je riječ o objektima koji su nekad bili sjajni primjer napretka arhitekture, najčešće bivšim turističkim objektima ili odmaralištima. Dječje pomorsko lječilište u Krvavici u Makarskom primorju još je jedan takav primjer. Iznimno je djelo zaboravljenog arhitekta koje još uvijek propada pod zubom vremena. Što se sprema u budućnosti?

Niz odmarališta i hotela sagrađenih još u doba Jugoslavije u jednom su trenu blistali u punom sjaju, da bi od početka 1990-ih godina postali potpuno zapušteni. Takve nekretnine, nekada arhitektonski simboli napretka, mogu se naći u brojnim gradovima. Jedan primjer je Dječje pomorsko lječilište u Krvavici autora, arhitekta Rikarda Marasovića.

Zaboravljeno zaštićeno dobro

Upravo po tom kompleksu kružnog oblika građeno 1963.-1964. godine. Otkad se nalazi na Listi preventivno zaštićenih dobara od 2012. godine, povratilo je interes za rad inače ne toliko prepoznatog arhitekta. No, ni nakon što je dječje lječilište zaštićeno, a potom i upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske nije dobilo brigu kakvu zaslužuje.

Ovaj objekt nepokretnog pojedinačnog kulturnog dobra uoči donošenja odluke o stavljanju pod privremenu zaštitu komentirao je kritičar arhitekture Maroje Mrduljaš.

– Dječje odmaralište-lječilište u Krvavici pored Makarske projektanta Rikarda Marasovića nesumnjivo je jedno od kanonskih djela hrvatske moderne arhitekture koje je relevantno i u internacionalnom kontekstu, rekao je o odmaralištu Mrduljaš.

Jednostavno, a ekspresivno

Mrduljaš je dodatno istaknuo kako projekt predstavlja radikalni iskorak od dotad poznatih obrazaca po dva temeljna pitanja. Osim što nudi potpuno novo viđenje tipologije odmarališta u smislu organizacije cjelina i prožimanja otvorenih prostora – terasa i interijera, arhitektonski se može nazvati ‘uvjerljivim’ i ‘ekspresivnim’ radom ‘kružnog lebdećeg volumena postavljenog na moćnim pilonima’.

– Marasović je pokazao izuzetnu vještinu u usklađivanju svih elemenata zgrade: od mjerila detalja do mjerila kompozicije cijelog ansambla i smještaja u topografiju. Također, zgrada je unutar korpusa hrvatske moderne arhitekture jedinstvena uslijed naglašenog fokusa na oblikovno-prostorne teme koje su strukturalno jednostavne, no vrlo dojmljive, dodao je Mrduljaš.

Nije u historiografiji

Unatoč takvoj procjeni arhitektonske kritike, zgrada je ipak, možda stoga što je bila u vlasništvu JNA bila zaobiđena u historiografiji hrvatske moderne arhitekture. Te je tek otprije kojih 10 godina poznata stručnoj i široj javnosti, rekao je Mrduljaš.

U pitanju je, stoji na stranicama Društva arhitekata Zagreba (DAZ), jedinstven sklop lječilišno-rehabilitacijskih sadržaja s popratnim funkcijama. U već spomenutom dominantnom kružnom lebdećem volumenu na stupovima bile su smještene sobe za djecu.

U prizemnom pak dijelu nalazio se polufunkcionalni prostor za odmor i igru djece ‘L’ oblika koji dijeli unutrašnji prostor kružnog dvorišta od prirodnog krajolika borove šume. Struka je procijenila kako upravo inventivna konstrukcija kompleksa na suptilan način omogućuje njegovo povezivanje s prirodom.

– Riječ je o jedinstvenom primjeru moderne lječilišne arhitekture druge faze modernizma. Objekt je reprezentativan primjer tzv. kritičkog regionalizma u modernoj arhitekturi koji je kanone internacionalnog stila preoblikovao slobodnijom uporabom formi i lokalnih materijala, navodi se u obrazloženju koje je potpisao arhitekt Radoslav Bužančić.

Oživljavanje objekta

Iako je danas zgrada u razmjerno solidnom ‘stanju’ po pitanju glavnih elemenata konstrukcije, pretpostavlja se, zbog dobre izvedbe, zgrada nije u idealnom stanju. Zbog desetljeća nebrige bilo je neizbježno da postane demolirana. Što s njom učiniti u budućnosti?

Nakon što je zgrada zaštićena, pojedine su akcije nastojale oplemeniti i sačuvati prostor od propadanja. Krajem listopada 2021. godine, primjerice, međunarodni je projekt Gradovi-bolnice u suradnji s udrugom Intermundia iz Zagreba i mART iz Makarske realizirao dvodnevni program čišćenja, performansa, kreativnih radionica, izložbenih prezentacija i ostalog pod nazivom ‘Liječenje lječilišta’. Tada su najavile daljnji rad na oživljavanju objekta. Zgrada se pak, po procjeni stručnjaka, nikako ne bi trebala ukloniti.

– Nisam pobornik toga da svaka izuzetna zgrada mora nužno dobiti i izuzetni program i toj temi treba pristupiti realistično, uz ispitivanje dugoročnih mogućnosti. Nikakva rješenja usmjerena na brzu ili kratkotrajnu dobit tu ne dolaze u obzir. No, zamislivo je da se prije donošenja konačne odluke zgrada minimalno sanira i aktivira, primjerice, za kulturne i umjetničke škole i radionice jer su i sama zgrada i ambijent toliko poticajni da bi, uz dobar program i inteligentno vođenje, mogli privući međunarodnu publiku. Ono što se nikako ne može dozvoliti jest scenarij prema kojem bi se to izuzetno kulturno djelo bezosjećajno redizajniralo ili čak uklonilo, zaključio je još 2012. Mrduljaš.

Za dubrovačke Kupare sprema se nešto novo. Projekt arhitektonskog studija 3LHD pogledajte ovdje.