Velebitske ceste: Građene kao ambiciozni pothvati u kamenu, jedna ove godine slavi 200. rođendan

Velebit je oduvijek spajao priobalje s ličkim zaleđem u jedinstvenu gospodarsku, kulturnu i povijesnu cjelinu. Stoga uopće ne čudi da se od antičkih vremena puno truda ulagalo u izgradnju najprije sigurnih puteva, a kasnije i prometnica za vozila. Nedavno je u javno savjetovanje pušten projekt izgradnje nove velebitske ceste na senjskom području, odnos transformacija riskantnog makadamskog puta dužine približno 10 kilometara u novu infrastrukturu. Bio je to odličan povod za istražiti koje su najpoznatije povijesne velebitske ceste još ‘na životu’ i kako se njima Hrvati koriste.

Rekonstruirane velebitske ceste u vrijeme svoje gradnje bile su veliki napredak u načinu izvedbe cesta jer je njihov kolnik imao kamenu podlogu, veliko rubno kamenje, masivne potporne zidove, dobru odvodnju kolnika i objekte ispod trupa ceste, a širina im je iznosila od 4 do 6 metara, kažu iz Parka prirode Velebit. Kameni tarac bio je potreban da se sačuva kolnik od razornog djelovanja oborinskih voda i jake bure. U protivnom bi kolnik bio razoren u najkraće vrijeme.

Čak tri velebitske ceste koje su i danas prohodne od tolikog su povijesnog značenja da su zaslužile titulu kulturnog dobra Republike Hrvatske, a što je još značajnije i dalje su u funkciji iako njihova gradnja datira iz vremena Habsburške monarhije, odnosno iz 18. i 19. stoljeća. Istražili smo u fundusu Parka prirode Velebit gdje se nalaze, tko ih je gradio i u kakvom su stanju danas.

Terezijana

Jedna od važnih cesta preko velebitskih prijevoja je Terezijana koja je izgrađena 1786. godine kao trgovinska veza između priobalja i unutrašnjosti, ili, točnije između tadašnjeg pukovnijskog središta u Gospiću sa slobodnom lukom Karlobag. Građena je kao alternativa postojećoj Karolinskoj cesti koja je slovila za sporu i opasnu zbog oštrih zavoja.

Nalog za izgradnju nove, modernije ceste dao je tadašnji austrijski car Josip II, a cesta je dobila ime po njegovoj majci, Mariji Tereziji. Gradnja ceste povjerena je graničarskom časniku Filipu Vukasoviću, kasnijem znamenitom graditelju Lujzijanske ceste Karlovac – Rijeka.

Terezijana je 2007. g. uvrštena na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske, a radi upoznavanja što većeg broja posjetitelja o kulturnoj važnosti Terezijane, Javna ustanova Park prirode Velebit uredila je dio Terezijane kao poučnu stazu dugu 3 kilometra. Staza je namijenjena isključivo pješacima.

Premužićeva staza

Vršne dijelove sjevernog i srednjeg Velebita, od Zavižana do Baških Oštarija, povezuje 57 kilometara duga Premužićeva staza. Nazvana je po svom projektantu Anti Premužiću, znamenitom graditelju putova i staza po Velebitu.

Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika. Gradnja staze trajala je svega 3 godine (1930.–1933.). Radove su izvodili brojni radnici iz velebitskih i podvelebitskih sela.

Kvalitetom gradnje i uklopljenošću u prirodni okoliš ova se staza smatra remek-djelom graditeljstva. Nema velikih uspona, a planinari duž nje utočište mogu pronaći u nekoliko planinarskih domova. Upravo zbog toga je 2009. godine uvrštena na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Majstorska cesta

Na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske nalazi se vjerojatno i danas najpoznatija velebitska prometnica, transvelebitska Majstorska cesta. Duga je 41 kilometar. Njena je gradnja započela 1825. godine na relaciji Sveti Rok – Mali Alan – Obrovac. Cilj graditelja je bio bitno skratiti put iz unutrašnjosti prema Dalmaciji.

Gradnja ceste potpuno je završena 1832. godine kada je svečano puštena u promet pod nazivom Majstorska cesta. Naime, na toj cesti počela je samostalna djelatnost poznatoga graditelja planinskih cesta i graničarskog časnika Josipa Kajetana Knežića. Način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova u to je vrijeme predstavljao veliki, odnosno ‘majstorski’ napredak u cestogradnji.

Maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5 % što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica. Po toj novoj velebitskoj transverzali, osim trgovačkog, od početka se odvijao i poštanski promet između Beča i Zadra. I danas je prohodana za automobile, a jedna je zanimljivosti je da pri samom završetku prolazi uz kuću u kojoj je djetinjstvo proveo Luka Modrić o kojoj više možete pročitati ovdje.