Sol je neprijatelj cesta bez kojeg se ne može: Posipat će se ceste diljem Hrvatske, ostat ćete 'paf' na cifru

Osim što se solju za posipavanje postiže odmrzavanje cesta, prometnoj infrastrukturi nije ‘prijatelj’. Svejedno, i dalje je najrašireniji način za zaštitu od zaleđivanja prometnica diljem države. S koliko tona će se posipati ceste u Hrvatskoj i koliko će to sve skupa koštati? Podaci su poznati, a moramo reći da se radi o ozbiljnoj ‘cifri’.

Iako je prije par dana na ugodnih 12 stupnjeva bilo teško pomisliti na sniježne uvjete, minusi su se brzo vratili. Snijeg i poledica najveći su rizik na cestama, zbog čega valja aktivno brinuti o djelotvornim opcijama odmrzavanja.

Unatoč tome što se zna kako s vremenom degradira kvalitetu cesta, sol za posipanje je u Hrvatskoj i dalje jedina raširena metoda za odmrzavanje kolnika. Hrvatske ceste ove zime naručuju soli za nevjerojatnih 8 milijuna eura, a o kojoj je količini riječ?

Skoro 90 tona

Dok su nas u prvim danima nove godine grijale neuobičajeno visoke temperature, povratak minusa je bio neminovan. U svrhu zaštite cesta od ledenih temperatura, Hrvatske ceste spremaju se na kupnju ogromnih količina soli, na što troše 8.113.000 milijuna eura. U stvari, uzimajući u obzir ponude već odabranih ponuditelja, nabava će koštati 6.987.680 eura bez, to jest 8.734.600 eura s PDV-om.

Nabava je podijeljena u četiri grupe koje obuhvaćaju središnju, istočnu i primorsku Hrvatsku te za silose za ceste. Ukupno se naručuje 88.590 tona soli, a nabava je predviđena na dvije godine. Izvođači su već odabrani, te su krajem 2024. sklopljena dva ugovora, pogodili ste, s ponuditeljem s Paga.

Što se tiče pojedinih grupa, za prve tri još u listopadu je odabran ponuditelj Pag 91, koji bi trebao nabaviti i isporučiti sol za sve dijelove Hrvatske. Za posljednju grupu koja se odnosi na nabavu i isporuku soli za silose za ceste, kao najpovoljnija je odabrana ponuda zajednice ponuditelja MA.CO.T. (nositelj) i A.B.T. Sol (član).

Najmanje za najmanju županiju

Što se tiče količina, troškovnik odaje da će se najviše soli otpremati u središnju Hrvatsku, za koju je predviđena nabava ukupno 25.560 tona soli. U tom dijelu Hrvatske očito je najmanje leda očekivano u Međimurju, za koje je predviđeno samo 80 tona soli – općenito najmanja količina soli predviđena za bilo koju županiju u Hrvatskoj. No, ipak riječ je o najmanjoj županiji u Hrvatskoj.

U središnjoj Hrvatskoj, najveći dio soli ići će u Zagrebačku županiju i Grad Zagreb. Za glavni grad i susjednu županiju predviđeno je 9.500 tona soli.

Najviše za Ličko-senjsku

Primorska Hrvatska ukupno bi trebala dobiti 23.215 tona soli, od čega je čak 11.150 predviđeno za Ličko-senjsku županiju. U Istru bi trebalo ići ‘samo’ 180 tona soli. Ukupno najmanje soli naručuje se za istočnu Hrvatsku, a radi se o 9.305 tona soli.

Od te količine, najviše soli dobit će Osječko-baranjska (3.700 tona), a najmanje soli Virovitičko-podravska županija (360 tona soli). Za silose za ceste predviđeno je oko 30.410 tona, sukladno potrebama pojedinih županija. Za skladištenje soli, za svaku županiju bit će predviđene i egzaktne lokacije.

Ništa bez certifikata

Za nabavu soli za silose utvrđeni su posebni tehnički uvjeti koje je ponuditelj obvezan poštovati. Obvezuje osigurati kontinuiranu kontrolu kvalitete te Naručitelju za svakih 2.000 tona isporučene soli dostavljati odgovarajuće certifikate sukladne zahtjevima.

Uz to, u skladu s posebnim uvjetima, prema standardu EN 933-1 i EN 933-2 unaprijed je određen i prihvatljiv granulometrijski sastav soli za posipanje cesta. Postoji još jedno pravilo koje se tiče sredstva protiv stvrdnjavanja.

– U sol za ceste treba biti dodano sredstvo protiv stvrdnjavanja. Količina dodatka dodatka protiv stvrdnjavanja mora biti optimalna, odnosno u količini kojom će se trajno spriječiti stvrdnjavanje soli. Međutim, a radi zaštite okoliša, u sol za ceste ne smije se dodat više od 160 ppm (dijelova prema milijun) niti manje od 40 ppm dodatka protiv stvrdnjavanja, navedeno je u posebnim uvjetima.

K tome, dok udio NaCl u osušenoj soli za ceste i soli za ceste za silose treba biti minimalno 97 posto, udio netopivih tvari u soli za ceste i soli za ceste za silose može iznositi najviše 2 posto.

Šteta za okoliš

Poznato je da, iako se naširoko i obilato koristi da bi se spriječile nesreće na cestama, sol predstavlja problem za okoliš i organizme koji u njemu žive. Budući da se za odmrzavanje cesta koriste uistinu velike količine soli, sva ta sol mora negdje otići.

Naime, utvrđeno je kako sol za posipanje može nanijeti toliku štetu da je u Kanadi 2004. čak bila kategorizirana kao otrov. Kategorizirajući sol za ceste otrovom ta država je postavila nove smjernice za njenu uporabu, piše revijahak.hr.

Posljedica posipanja

Grupa znanstvenika koja je pratila razine soli od 1952. do 1998. u rijeci Mohawk u sjevernom dijelu države New York, na primjer, otkrila je da su koncentracije natrija i klorida porasle za 130 odnosno 243 posto, pri čemu je posipanje ceste glavni razlog za povećanje.

Povišene koncentracije soli mogu smanjiti cirkulaciju vode u jezerima i ribnjacima (jer sol utječe na gustoću vode), sprječavajući kisik da dopre do donjih slojeva vode. Također sol može utjecati na prirodni kemijski sastav vode, smanjujući ukupno opterećenje hranjivim tvarima.

U manjoj mjeri, visoko koncentrirana sol za ceste može dehidrirati drveće i biljke koje rastu uz prometnice, stvarajući pustinjske uvjete jer biljke imaju više poteškoća s upijanjem vode. Konačno, dugotrajno degradiraju prometnu infrastrukturu tako da u svakom slučaju valja razmisliti o zamjeni za neku drugu metodu.

Sve o korištenju PVC stolarije, bilo zimi, bilo ljeti pročitajte ovdje.