Prvu Rockefeller jelku okitili su bauštelci, ukrasili su ju s onim što im je ostalo od ručka

Prije nego što je postalo globalni simbol blagdanskog spektakla, božićno drvce ispred Rockefeller centra u New Yorku prvi su puta podigli i okitili bauštelci koji su ga gradili. Usred prašnjavog gradilišta, između skela, betona i čelika, radnici su na Badnjak 1931. godine našli načina da radnom danu daju duh Božića skromnom jelkom. U nedostatku tipičnih ukrasa, poslužili su se onim što im je bilo dostupno: nizovima brusnica, papirnatim vijencima i metalnim limenkama. Tako su ljudi koji su doslovno gradili temelje Rockefeller centra istodobno postavili i temelje jedne od najdugovječnijih božićnih tradicija na svijetu.

U sjeni nebodera i blještavila današnjih blagdanskih dekoracija, priča o božićnom drvcu u Rockefeller centru započela je skromno, gotovo neprimjetno. U vrijeme kada je New York bio pogođen Velikom depresijom, a gradilišta nudila rijetku sigurnost posla, Božić je 1931. godine donio mali, ali snažan trenutak zajedništva.

Nije bilo reflektora ni televizijskih prijenosa, samo želja da se u teškim vremenima unese tračak nade. Upravo iz tog jednostavnog čina nastala je jedna od najpoznatijih božićnih tradicija na svijetu.

Drvce usred gradilišta

Na Badnjak 1931. godine, dok je Rockefeller centar još bio golemo gradilište, radnici su odlučili obilježiti blagdane na sebi svojstven način. Podigli su balzamovu jelku visoku oko šest metara i postavili je usred prašine, skele i betona.

Među radnicima su bili i irsko-američki doseljenici, ali i Talijani te Grci, koji su tada činili velik dio građevinske radne snage New Yorka. Ukrasili su drvce onim što su imali: nizovima brusnica, papirnatim vijencima i čak nekoliko limenki. Nije bilo skupih ukrasa ni svjetlucavih lampica, no simbolika je bila snažna.

U godinama obilježenima nezaposlenošću i neizvjesnošću, to drvce predstavljalo je trenutak radosti i zajedništva. Bio je to tihi čin otpora beznađu, daleko od glamura koji danas povezujemo s Rockefeller centrom.

Od radničke geste do svjetske božićne ikone

Iako prvo drvce iz 1931. godine nije imalo službenu ceremoniju, ono je postavilo temelje buduće tradicije. Već 1933. godine organizirano je prvo službeno paljenje lampica, čime je započeo godišnji božićni spektakl.

Tijekom desetljeća, drvce je raslo u visinu i raskoš, baš kao i popularnost samog događaja. Danas se svake godine bira golemo stablo koje se ukrašava desecima tisuća LED lampica i prepoznatljivom zvijezdom na vrhu.

Unatoč tome, povijest podsjeća da je sve započelo bez publike i pompe. U središtu priče ostaju obični ljudi i njihova potreba za nadom. Upravo ta skromna radnička gesta daje dubinu i smisao tradiciji koja danas privlači milijune posjetitelja iz cijelog svijeta.