Končar preuzima sisačku željezaru: Hrvatska godišnje uvozi 400.000 tona građevinskog čelika

Sisačka željezara, nekadašnji industrijski div i jedan od simbola grada, mogla bi dobiti novu šansu. Poduzetnik Danko Končar, preko međunarodne metalurške grupacije Afarak Group, postigao je okvirni dogovor o preuzimanju željezare od talijanskog ABS-a, tvrtke koja posluje u sklopu grupacije Danieli.

Vrijednost posla procjenjuje se na oko 200 milijuna eura, a preuzimanje bi se trebalo provesti preko novoosnovanog društva Afarak Steel Zagreb Hrvatska. Ako se transakcija dovrši, u Sisku bi se ponovno mogla pokrenuti proizvodnja koja je stala 2024. godine.

Posao koji bi Sisku mogao vratiti industrijski ritam

Prema najavama iz Afaraka, cilj nije samo preuzeti postojeći pogon, nego ga ponovno staviti u funkciju i prilagoditi potrebama današnjeg tržišta. Riječ je o projektu koji se predstavlja kao pokušaj industrijskog oživljavanja grada koji je desetljećima bio snažno vezan uz čelik, proizvodnju i radnička postrojenja.

Željezara Sisak nekoć je bila jedan od ključnih industrijskih sustava u Hrvatskoj. U najboljim vremenima zapošljavala je gotovo 13.000 ljudi, a njezina proizvodnja bila je važan dio gospodarskog identiteta grada.

Nakon ratnih godina, gubitka tržišta, privatizacijskih promjena i stečaja, važnost željezare postupno je slabila. Pogon je mijenjao vlasnike, proizvodnja se smanjivala, a Sisak je ostajao bez dijela industrijske snage po kojoj je bio prepoznatljiv.

Končar preuzeo Željezaru Sisak | Foto: Youtube screenshot, Google Maps

Nova tehnologija za stari industrijski pogon

Buduća proizvodnja trebala bi se temeljiti na mini mill tehnologiji talijanske grupacije Danieli. Takav model proizvodnje koristi čelični otpad kao sirovinu i pretvara ga u proizvode potrebne građevinskom sektoru, poput armature, žice i čeličnih šipki.

U planu je i nova linija za proizvodnju betonskog željeza, s godišnjim kapacitetom od oko 500.000 tona. Time bi sisački pogon mogao postati važno mjesto za opskrbu domaćeg, ali i šireg regionalnog tržišta.

Iz Afarakova kruga ističu da se projekt uklapa u koncept kružnog gospodarstva jer bi se postojeći čelični otpad ponovno vraćao u proizvodnju. Materijal koji bi se inače izvozio ili ostao nedovoljno iskorišten mogao bi se pretvarati u proizvode za kojima domaće tržište već ima veliku potrebu.

Kako se navodi u priopćenju, cilj je 'pretvoriti domaći čelični otpad u strateški proizvod' i time otvoriti prostor za novu industrijsku vrijednost u Hrvatskoj.

Hrvatska uvozi gotovo sav građevinski čelik

Jedan od važnijih argumenata za pokretanje projekta jest činjenica da Hrvatska trenutačno velik dio građevinskog čelika mora uvoziti. Prema navodima iz priopćenja, zemlja godišnje uvozi oko 400.000 tona građevinskog čelika.

Upravo je taj podatak jedan od ključnih razloga zbog kojih se ponovno pokretanje proizvodnje u Sisku predstavlja kao strateški važan potez. Ako bi sisačka željezara radila u najavljenom kapacitetu, dio tog uvoza mogao bi se zamijeniti domaćom proizvodnjom. To bi značilo kraće opskrbne lance, manju ovisnost o vanjskim dobavljačima i više vrijednosti koja ostaje u hrvatskom gospodarstvu.

Iz Afaraka poručuju da bi projekt mogao 'značajno smanjiti ovisnost Hrvatske o uvozu građevinskog čelika' te istodobno otvoriti prostor za moderniju i održiviju proizvodnju.

Končar preuzeo Željezaru Sisak | Foto: Youtube screenshot, Google Maps

Čelik kao strateško pitanje

U priopćenju se ističe da projekt dolazi u trenutku kada Europska unija kroz novu industrijsku politiku potiče razvoj domaćih proizvodnih kapaciteta i smanjenje ovisnosti o uvozu ključnih industrijskih proizvoda. Ponovno pokretanje proizvodnje čelika, prema procjeni investitora, imalo bi i strateški značaj jer je čelik važan za graditeljstvo, energetiku, promet i kritičnu infrastrukturu.

Končar pritom poručuje da Europa danas ponovno ozbiljno razgovara o vlastitoj industriji te da Hrvatska u tome ne bi smjela zaostajati. Prema njegovim riječima, nestabilna vremena dodatno naglašavaju potrebu da se industrija vrati u Hrvatsku, posebno u gradove poput Siska, koji su desetljećima bili važna proizvodna središta.

Naglašava i da je vrijeme da Hrvatska ponovno razvija vlastite proizvodne kapacitete, stvara i izvozi. Željezaru ne vidi samo kao poslovni projekt, nego i kao ulaganje u industrijsko znanje, radna mjesta i dugoročnu gospodarsku otpornost zemlje.

U tom kontekstu pozdravio je i najavu Ministarstva gospodarstva i Vlade o fondu reindustrijalizacije, koji bi trebao biti namijenjen upravo projektima ovakvog tipa. Ako se najave ostvare, sisačka željezara mogla bi postati jedan od primjera pokušaja povratka industrijske proizvodnje u Hrvatsku.