Država mijenja pravila projektiranja građevina, Hrvati ljuti: Ne zna se tko je tko i za što odgovara

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine uputilo je u javno savjetovanje Prijedlog Pravilnika o obveznom sadržaju i opremanju projekata građevina, jedan od podzakonskih propisa koji se donose na temelju novog Zakona o gradnji. Savjetovanje je otvoreno 4. kolovoza i trajat će 30 dana, do 3. rujna 2026. godine, a Ministarstvo je pozvalo zainteresiranu i stručnu javnost da putem portala eSavjetovanja dostavi svoja mišljenja, prijedloge i primjedbe.

Novi pravilnik dolazi nakon što je početkom godine na snagu stupio novi Zakon o gradnji, objavljen u Narodnim novinama 155/25, kojim je započeo novi regulatorni okvir za gradnju u Hrvatskoj. Ministarstvo sada kroz niz podzakonskih akata detaljnije uređuje njegovu provedbu, među ostalim i pravila koja se odnose na sadržaj i opremanje projekata građevina.

Prijedlog novog pravilnika dio je šireg paketa podzakonskih propisa kojima se operacionalizira novi Zakon o gradnji Svi zainteresirani u savjetovanje o Prijedlogu Pravilnika o obveznom sadržaju i opremanju projekata građevina mogu se uključiti putem državnog portala eSavjetovanja, uz prethodnu registraciju, a mnogi su to već učinili. I nisu sretni. Počešljali smo komentare.

Grafički dio projekta

Najviše komentara među pregledanim odredbama, dobio je članak 25., koji propisuje što sve mora sadržavati grafički dio idejnog projekta. Primjedbe su vrlo različite, od načina prikazivanja građevine i njezina položaja na čestici, koordinata, geodetskih i katastarskih podataka te visinskih kota, do posebnosti rekonstrukcija i velikih infrastrukturnih zahvata.

Dio sudionika rasprave upozorava da ista pravila nije uvijek moguće jednako primijeniti na novu zgradu, postojeću građevinu i linijsku infrastrukturu. Dok drugi u komentarima traže preciznije usklađivanje zahtjeva Pravilnika s geodetskim propisima i digitalnim podacima.

Otvara se i pitanje koliko detaljno treba propisivati pojedine grafičke prikaze te kako postupati kada se podaci iz projekta, katastra i stvarnog stanja ne podudaraju. Širina primjedbi pokazuje da projektantima problem nije jedan pojedinačni podatak, već način na koji je Pravilnik pokušao jednim člankom standardizirati grafički prikaz vrlo različitih vrsta građevina i zahvata.

projektiranje | foto: Magnific

Projekt nije samo posao arhitekta

Zanimljive reakcije izazvao je članak 22. Pravilnika koji određuje sadržaj naslovne stranice idejnog projekta. Više sudionika upozorava da odredba spominje broj ovlaštenja Komore arhitekata i potpis ovlaštenog projektanta, iako idejni projekt, ovisno o vrsti zahvata i stručnom rješenju, mogu izrađivati i ovlašteni inženjeri drugih struka. Traži se zato da Pravilnik nedvosmisleno obuhvati odgovarajuće inženjerske komore i projektante drugih struka koji prema Zakonu mogu sudjelovati u njegovoj izradi.

Drugi problem na koji je u ovom kontekstu upozoreno javlja se kod velikih infrastrukturnih zahvata, gdje navođenje svih katastarskih čestica na naslovnoj stranici može stvoriti izrazito dugačke i nepregledne dokumente. I ovdje se tako spajaju dvije češće primjedbe na prijedlog a koje su u srži nejasno razgraničenje projektantskih ovlasti i nepotrebno ponavljanje podataka.

Dvostruko dokazivanje

Pažnju struke je privukao pak članak 32., koji među ostalim određuje kako se u glavnom projektu dokazuje usklađenost zahvata s prostornim planom. U komentarima se upozorava da bi unošenje i grafičko prikazivanje podataka iz prostornih planova moglo proizvesti veliku količinu dokumentacije, posebno zato što 'planovi nisu jednako digitalizirani i tijekom vremena se mijenjaju'.

Dodatno, ističe se, kod manje složenih zgrada postavlja se i pitanje zašto bi projektant ponovno dokazivao lokacijsko-planske uvjete koji su već utvrđeni u postupku izdavanja građevinske dozvole. Otvara se pritom i upit: Tko odgovara za to da je u projektu korištena posljednja važeća verzija prostornog plana? Svi se slažu da podatke koje je nadležno tijelo već provjerilo i službeno utvrdilo ne treba ponovno dokazivati kroz projektnu dokumentaciju.

mjerenje | foto: Freepik

Jedna izmjena, ponovno cijeli projekt

Komentirao se i članak 9., koji uređuje izmjene projekta tijekom postupka izdavanja građevinske dozvole. U komentarima se upozorava da se u praksi zbog promjene samo jedne mape od projektanta može tražiti ponovno sastavljanje popisa cijelog glavnog projekta, uključujući dijelove koji se uopće nisu mijenjali.

To, napominje se, može značiti ponovno elektroničko potpisivanje i administriranje dokumentacije koja je već predana i ostala potpuno ista. Predlaže se zato da se izmijenjeni dio jasno označi, dok bi popis mapa izvornog projekta omogućio praćenje cjeline bez ponovnog obrađivanja neizmijenjene dokumentacije.

Ovaj je član zanimljiv jer otvara pitanje hoće li novi digitalni sustav doista pojednostaviti izmjene projekta. Izražen je strah i da će se elektroničkim putem samo preslikati postojeća birokracija, što je zabrinjavajuća pojava u RH digitalizaciji općenito u kojoj i dalje 'uvijek treba još jedan papir', samo se sada šalje kroz online sustav ili elektroničkom poštom.

Tko za što odgovara

Struka se upozorava i na članak 11., a u središtu primjedbi našla se odgovornosti za idejni projekt. Upozorava se na korištenje pojmova 'projektant' i 'ovlašteni projektant', pri čemu nije uvijek dovoljno jasno odnose li se oni jednako na ovlaštene arhitekte i inženjere različitih struka.

Traži se i jasnije određivanje odgovornosti glavnog projektanta kod idejnog projekta manje složene zgrade. Dvojbe izaziva i formulacija prema kojoj se odgovornost preuzima kvalificiranim elektroničkim potpisom naslovne stranice, jer se takav potpis tehnički veže uz elektronički dokument, a ne samo uz jednu njegovu stranicu.

Naime, iza tehničke terminologije ostaje vrlo praktično pitanje: Tko svojim potpisom preuzima odgovornost za projekt i dokle ta odgovornost seže? Što, složit ćete se, nije mala stvar.

Potpisivanje ugovora | Foto: Pixabay

Gdje prestaje razrada, a počinje izmjena

Članak 13. Pravilnika koji uređuje odnos glavnog i izvedbenog projekta također je bio zanimljiv onima koji su se aktivno uključili u javnu raspravu. Prijedlog propisuje da izvedbeni projekt ne smije biti protivan glavnom projektu, ali se u komentarima upozorava da nije dovoljno jasno gdje završava dopuštena razrada tehničkog rješenja, a počinje njegova stvarna izmjena.

Traži se precizniji kriterij usklađenosti, kao i jasnije određivanje osobe koja potvrđuje da izvedbeni projekt nije izašao iz okvira glavnog projekta. Komentatori ističu kako to nije samo formalno pitanje jer se upravo prema izvedbenom projektu izvode radovi na gradilištu. Nejasna granica između razrade i izmjene zato može otvoriti i pitanje odgovornosti projektanta, glavnog projektanta i drugih sudionika u gradnji.

Krajobrazna arhitektura

Dva komentara pristigla su na članak 3. koji otvara pitanje položaja krajobrazne arhitekture među projektantskim strukama. U primjedbama se upozorava da Pravilnik navodi arhitektonske, građevinske, elektrotehničke i strojarske projekte, dok projekt krajobrazne arhitekture nije izrijekom naveden kao projekt pojedine struke.

Predlaže se određivanje zahvata za koje bi takav projekt bio potreban te njegova sadržaja, grafičkih priloga, odgovornog projektanta i projektantskog nadzora, a ista se inicijativa potom ponavlja uz nekoliko drugih članaka Pravilnika. Kao primjeri navode se parkovi, javni prostori, veći stambeni i turistički zahvati, zaštićena područja i projekti zelene infrastrukture.