Stručnjaci nam otkrivaju: Hrvatska leži na 'skrivenom energetskom' blagu koje može grijati cijele gradove

Hrvatska leži na jednoj od najbogatijih geotermalnih zona u regiji, a najveći potencijal nalazi se u Panonskom bazenu, gdje su posljednjih godina potvrđeni značajni izvori tople vode pogodne za grijanje gradova i industrije. Trenutno se geotermalna energija koristi na ograničenom broju lokacija, no u tijeku su brojna istraživanja i bušenja koja bi mogla omogućiti njezinu širu primjenu kao zamjenu za plin. Iako su projekti tehnički zahtjevni i financijski rizični, uz podršku države i europskih fondova geotermalna energija ima potencijal postati stabilan, domaći i održiv izvor topline. O svemu tome ispričali su nam iz Agencije za ugljikovodike.

Iako se u javnosti najčešće govori o suncu i vjetru, Hrvatska zapravo leži na jednoj od najbogatijih geotermalnih zona u regiji. Od Međimurja i Podravine, preko Slavonije pa sve do jadranskog zaleđa, ispod naših nogu nalaze se goleme količine termalne vode koje brojne europske zemlje već desetljećima koriste za grijanje gradova, staklenika, bolnica i industrijskih pogona. Varaždin, Čakovec i Prelog godinama planiraju geotermalne sustave daljinskog grijanja, Bjelovar je napravio veliki iskorak dubinskom bušotinom Veliko Korenovo GT-1, dok su Osijek, Vinkovci i Velika Gorica posljednjih godina potvrdili svoj geotermalni potencijal kroz projekte koje vodi Agencija za ugljikovodike (AZU), s kojima smo o svemu tome i razgovarali.

Potencijal geotermalne energije u Hrvatskoj

Odmah na početku postavlja se važno pitanje. Istina je, Hrvatska leži na plodnom geotermalnom tlu, no pitanje je koliko stvarno koristimo taj potencijal, odnosno koliko ga još uvijek ostavljamo neiskorištenim ispod zemlje.

Kako su nam rekli iz AZU-a, gospodarska djelatnost eksploatacije geotermalne vode u Republici Hrvatskoj trenutno se provodi na 13 eksploatacijskih polja, pri čemu je na šest polja predviđena proizvodnja električne energije, dok je na preostalih sedam polja namjena proizvodnja toplinske energije, prvenstveno za grijanje stambenih i javnih objekata te staklenika. Trenutno se geotermalna voda koristi na dva eksploatacijska polja za potrebe grijanja (Zagreb i Bizovac) te na dva polja za grijanje staklenika (Bošnjaci i Sveta Nedjelja).

– Istodobno se istražne aktivnosti geotermalnog potencijala provode na 23 istražna prostora na području Slavonije, Podravine, Međimurja i Pokuplja. Energetska namjena tih projekata ovisi o procijenjenom geotermalnom potencijalu pojedine lokacije te uključuje mogućnost proizvodnje električne ili toplinske energije za potrebe razvoja sustava toplinarstva, kao i grijanja staklenika i plastenika. Raspoloživa toplinska ili električna snaga geotermalne bušotine može se pouzdano utvrditi tek nakon provedbe ispitivanja geotermalnog ležišta na dotok, zbog čega prije izrade bušotine nije moguće precizno kvantificirati stvarni geotermalni potencijal, dodali su.

Također, Agencija je tijekom proteklih godina, temeljem analize više od 200 bušotina, identificirala 75 područja pogodnih za primjenu geotermalne energije u energetske svrhe, od čega je 43 prostora pogodnih za toplinarstvo, a 32 prostora za proizvodnju električne energije. Dio tih prostora već je bio predmet nadmetanja za odabir najpovoljnijih ponuditelja, dok će preostali biti uključeni u buduće postupke. Ukupni geotermalni potencijal Republike Hrvatske procjenjuje se na više od 1 GW, što jasno upućuje na značajan, još uvijek neiskorišten resurs.

Panonski bazen kao ključan

Kao ključan prostor za geotermalnu energiju ističe se Panonski bazen. Zato nas je zanimalo, gdje se u Hrvatskoj trenutno buše ili planiraju nove geotermalne bušotine i što te lokacije čini posebnima u geološkom smislu?

– Nova geotermalna bušenja i planirani projekti u Republici Hrvatskoj pretežito su smješteni unutar Panonskog bazena, na područjima za koja postoji dovoljan skup geoloških, geofizičkih i bušotinskih podataka, temeljem kojih se može procijeniti geotermalni potencijal i optimalno definirati lokacija bušotine. Geološka posebnost tih područja proizlazi iz povišenog geotermalnog gradijenta, prisutnosti propusnih vodonosnika u pješčenjacima i/ili karbonatima, kao i razvijenih rasjednih sustava koji poboljšavaju hidrauličku povezanost ležišta, pojasnili su iz AZU-a.

U posljednje tri godine istražne aktivnosti rezultirale su izradom devet geotermalnih bušotina u kojima je potvrđena prisutnost geotermalne vode temperature dovoljne za proizvodnju toplinske i električne energije. Dodatno, Agencija je u ime Republike Hrvatske, u razdoblju od ožujka 2025. godine do danas, izradila četiri geotermalne istražne bušotine na području gradova Velika Gorica, Osijek, Vinkovci i Zaprešić, koje su sve potvrdile geotermalni potencijal. Provedenim bušenjima dokazano je značajno bogatstvo geotermalne energije na tim lokacijama i opravdanost njihove buduće primjene u sustavima toplinarstva.

Isplativost i cijena bušenja

Iako na prvu sve zvuči idealno i jednostavno, jedan od bitnih aspekata je i cijena, odnosno financije. Koliko je bušenje geotermalne bušotine rizično i skupo te tko u praksi snosi najveći financijski teret – država ili privatni investitori, pojasnili su nam iz Agencije.

Kako kažu, bušenje geotermalne bušotine predstavlja tehnički i financijski najrizičniju fazu razvoja geotermalnog projekta, budući da se tek nakon izrade bušotine i provedbe ispitivanja na dotok može pouzdano potvrditi stvarni proizvodni potencijal ležišta. Izrada jedne bušotine dubine oko 3.000 metara zahtijeva ulaganja koja u pravilu premašuju 10 milijuna eura. Za uspostavu stabilne proizvodnje toplinske ili električne energije najčešće je potrebno izvesti najmanje dvije bušotine, proizvodnu i utisnu, što dodatno povećava ukupne investicijske troškove.

– U praksi najveći financijski teret i rizik snose privatni investitori, osobito u ranim fazama razvoja projekta. Uloga države uglavnom se očituje kroz sufinanciranje, potporne programe i mehanizme smanjenja rizika, primjerice putem nacionalnih i europskih fondova. U tom kontekstu Agenciji su osigurana sredstva u iznosu od 50,8 milijuna eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) za provedbu projekta ‘Priprema i istraživanje geotermalnog potencijala u kontekstu centraliziranog grijanja’. Projekt je započeo krajem 2021. godine, a njegov rezultat je izrada četiri istražne geotermalne bušotine koje su u potpunosti ispunile postavljene ciljeve i potvrdile značajan geotermalni potencijal svih obuhvaćenih područja, rekli su.

Geotermalne bušotine kao alternativa plinu

Panonska Hrvatska ima stvarnu priliku koristiti geotermalnu energiju kao zamjenu za plin u grijanju gradova i industrije. Geološki uvjeti omogućuju pronalazak geotermalne vode odgovarajuće temperature na pristupačnim dubinama, što daje dobar početni potencijal za razvoj projekata.

Kako nam kažu iz Agencije za ugljikovodike, kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) provode se istraživanja i izrada istražnih geotermalnih bušotina u Velikoj Gorici, Osijeku, Vinkovcima i Zaprešiću, s ciljem potvrde stabilnih i dugoročno održivih izvora toplinske energije za potrebe toplinarstva. Rezultati već pokazuju obećavajuće vrijednosti: nakon Velike Gorice, Osijeka i Vinkovaca, geotermalni potencijal potvrđen je i u Zaprešiću, gdje je pronađena velika količina vruće vode s temperaturom od 95 stupnjeva.

Tako građani Zaprešića neće morati brinuti o grijanju zahvaljujući ovom izvoru. Ovi rezultati potvrđuju da geotermalna energija može postupno zamijeniti plin u gradskim toplinskim sustavima, pružajući kontinuiranu i pouzdanu opskrbu toplinom. No, kako bi se osigurala dugoročna održivost ovih izvora, potrebno je istovremeno paziti na ekološke i seizmičke rizike povezane s dubokim bušenjima.

Ekološki i seizmički rizici

Geotermalna bušenja, kao i sve naftno-rudarske aktivnosti, nose određene rizike, osobito u upravljanju geotermalnom vodom i otopljenim plinovima. U Hrvatskoj, ti se rizici sustavno kontroliraju kroz detaljne analize sastava geotermalnih fluida i stalno praćenje njihove mineralizacije, kako bi se spriječio negativan utjecaj na okoliš.

Kako nam objašnjavaju, za manje sustave, poput poljoprivrede ili niskotemperaturnih primjena, voda se može ispuštati u okoliš pod strogim nadzorom. Za veće sustave toplinarstva i proizvodnje električne energije primjenjuje se zatvoreni proizvodno-utisni sustav, gdje se geotermalna voda nakon korištenja vraća u ležište. Ovaj pristup štiti okoliš, održava tlak u ležištu i osigurava dugoročnu eksploataciju geotermalne vode.

Takav način upravljanja čini geotermalnu energiju ekološki sigurnim i pouzdanim izvorom topline, što otvara prostor za njezino postupno uključivanje u gradske sustave grijanja. Međutim, kako ističu stručnjaci, jedan od najvećih izazova i dalje ostaje percepcija javnosti i složenost samih projekata.

Najčešće zablude i prepreke razvoja

Jedna od najvećih zabluda javnosti jest da su geotermalni projekti jednostavni i brzo izvedivi. U stvarnosti, riječ je o složenim projektima koji zahtijevaju detaljna geološka istraživanja, bušenje i procjenu ležišta prije nego što postanu komercijalno održivi. Sama postojeća bušotina ne znači da je područje spremno za razvoj velikih energetskih projekata – potrebna je sustavna analiza podzemnih i nadzemnih infrastrukturnih sustava za učinkovitu distribuciju topline.

– Dodatna prepreka do sada bio je manjak kvalificirane radne snage za ovako zahtjevne projekte. Ipak, prema riječima Agencije, sustavno planirani projekti kroz NPOO pokazuju da geotermalna energija može postati stabilan, domaći i održiv izvor topline, pružajući značajnu podršku energetskoj neovisnosti Hrvatske i razvoju lokalnog gospodarstva, dodali su iz AZU-a za kraj.